Papa Lino

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lino
Linus2.jpg
Papinstvo počelo {{{stolovanje_od}}}
Prethodnik Petar
Nasljednik Anaklet
Rođen nepoznato
Volterra, Toskana, Italija, Rimsko Carstvo
Umro o. 76
Rim, Italija, Rimsko Carstvo

Sveti Lino je bio drugi papa, nasljednik svetog Petra, od 67 do 79. Rođen je u nepoznatom mjestu u Toskani, a umro je vjerojatno u Rimu. Prema drugim izvorima, Lino je podrijetlom iz mjesta Volterra u Toskani.[1]

Gotovo ništa nije poznato o Lininu životu. Stari spis, Apostolske konstitucije, spominje da je Linu za biskupa zaredio sveti Pavao, te da ga je Petar odredio za svoga nasljednika. U istom spisu kaže se da mu se majka zvala Klaudija (neki kasniji spisi držat će da mu je to bila sestra). Sv. Irenej Lionski (oko 135.-202.) ističe da na ovog papu misli i pisac Druge poslanice Timoteju, kad na kraju toga pisma prenosi pozdrave od »Line, Klaudije i sve braće« (2 Tim 4,21).

Proglasio je prvih 15 biskupa, uveo je davanje palija, organizirao unutarcrkveni svećenički raspored i uveo pravilo da žene smiju ulaziti u crkvu pokrivene glave, a koje pravilo je trajalo sve do 1960-ih godina.[2]

Prema nekim izvorima (npr. Liber pontificalis) Lino je umro mučeničkom smrću. Ipak, oko toga se ne slažu svi povjesničari, budući da u to doba nije bilo progona Crkve, a ubio ga je konzul Saturnin odrubivši mu glavu 23. rujna 76. godine.[2] Prema predaji, pokopan je na Vatikanskom brežuljku, a postoji zapis iz 7. stoljeća o nalasku natpisa uz Konfesiju svetoga Petra na kojem se vidi i ime svetoga Line pa je prema tome bio pokopan uz svetog Petra.[2]

Spomendan ovoga sveca slavi se 23. rujna.

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 67
  2. 2,0 2,1 2,2 Pape kroz povijest

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]