Zgrada Marijin Dvora

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Palača Marijin dvor)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zgrada Marijin dvora, južni dio, prema Titovoj ulici - desno

Zgrada Marijin dvora nalazi se u općini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 27. novembra 2007. godine, donijela je odluku da se proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo i Tina Wik .

Istorija[uredi - уреди | uredi izvor]

Zgrada Marijin dvora (Marienhof) rađena je etapno u stilu historicizma (neorenesanse) od 1885. do 1899. godine. Projektant, kao i neposredni izvođači su nepoznati, jer nisu sačuvani pismeni niti drugi tragovi. Ova zgrada je građena kao stambeno-poslovna dvospratnica u formi zatvorenog bloka i bila je tada najveći stambeni objekat u Sarajevu.

Sve palače u Sarajevu, sa izuzetkom upravo Marijin dvora, građene su tek u doba procvata secesije. Nakon aneksije, donesen je akt o oslobađanju od poreza na gradnju, na period od 20 godina, što je dovelo do intenziviranja izgradnje stambenih objekata. [2]

Vlasnik zgrade bio je industrijalac August Braun, proizvođač građevinskog materijala, odnosno proizvoda od opeke. Pretpostavalja se da je građena kao ogledna zgrada, musterhaus. Izvedba objekta na Marijin dvoru predstavlja opredmećenje mogućnosti materijala jedne industrijske grane (građevinskog materijala), pa se nameće zaključak da je marketinški momenat bio vrlo bitan za način gradnje i dimenzije objekta. Nije postojala stvarna potreba za gradnjom jednog objekta tih dimenzija u Sarajevu krajem XIX vijeka. Iz tog razloga, sve do zvanične aneksije Bosne i Hercegovine (1908.) od strane Austro-ugarske, nisu se masovno gradile velike stambene palače.

Braun je 1912. godine palaču darovao svojoj supruzi Mariji Braun. Od 1932. godine, zgrada je u vlasništvu nasljednika porodice Braun, a od 1963. godine, vodi se kao društvena svojina.

Do II svjetskog rata, bila je i sjedište policijske stanice (takozvana „karaula“), osnovne škole i stručne ženske škole. Danas se ovi sadržaji ne nalaze unutar kompleksa zgrade.[3]

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

Dimenzije ove zgrade su potpuno odskakale od dotadašnje neimarske prakse u Sarajevu. Tlocrtno gledano, Marijin dvor (Marienhof) je zatvoreni trapez dimenzija 86,00x67,50x72,50x65,00 metara, usmjeren na četiri ulice sa kojih je omogućen pješački prilaz. Spratnost iznosi P+2 i P+3.[4]

Na spratovima je smješteno 78 stambenih jedinice, sa 195 soba i polusoba i 78 kuhinja. Dio stanova tokom vremena pretvoren je u poslovne prostore.

Unutrašnje dvorište, zatvoreno ovim četverostranim blokom je površine od 2332,00 m², i predstavlja najveće unutrašnje dvorište izgrađeno na području grada Sarajeva. Na ovo dvorište, usmjereno je 10 stepeništa sa palate. Sa pasaža iz Titove ulice jedino je omogućen kolski prilaz u dvorište.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
  • Nedžad Kurto -Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • I. Krzović -Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini“, Kulturno naslijeđe, Sarajevo

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]