Zgrada Parlamenta Bosne i Hercegovine

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zgrada Parlamenta Bosne i Hercegovine

Zgrada Parlamenta Bosne i Hercegovine podignuta je u periodu 1978-1982. god. u naselju Marijin dvor u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Projekat u duhu Moderne arhitekture uradio je arhitekta Juraj Najdhart.[1] Zgrada Parlamentarne i neboder institucija Bosne i Hercegovine na Trgu Bosne i Hercegovine svojpm likovnom predstavom manifestiraju jedinstvenu arhitektonsku kompoziciju. [2]

Naselje Marijin dvor

Istorija[uredi | uredi kod]

Još 1954. god. odlučeno je da se izgradi nova zgrada skupštine, jer su skupštinske i vladine institucije bile raštrkane po različitim objektima u gradu. Za mjesto gradnje određen je Marijin dvod, koji je od ranije planiran kao budući administrativno-politički centar grada. Na raspisanom konkursu pobijedio je projekat arhitekte Juraja Najdharta i njegovog asistenta Džemala Čelića. Profesor Najthart bio je učenik i uposlenik čuvenog arhitekte Le Korbizjea. Na osnovu ovog projekta izrađen je i investicioni plan koji je 1956. i prihvaćen.[3]

Najdhartova ideja bila je stvaranje gradskog središta po evropskom uzoru (city). No, projektovani trg s dvije zgrade tada su osporavali mnogi konzervativni arhitekti zbog oblika ženskog struka u tlocrtu zgrade i fasade od svjetlucavog kamena škriljevca. Tlocrt u obliku ženskog struka sam Najdhart je nazvao - struk Merilin Monro

Zgrada Parlamenta Bosne i Hercegovine i neboder izvršnih organa vlasti nakon obnove

U međuvremenu pojavila se i ideja o izgradnji objekta u kojem bi bili smješteni svi republički izvršni organi uprave (Izvršno vijeće ili Vlada). Ta ideja je zaživljela 1964. odlukom da se pored zgrade Skupštine izgradi i soliter koji će postati zgrada Izvrnog vijeća. Bilo je zamišljeno i da se ove dvije građevine povežu, ali to se nije dogodilo.

Početak izgradnje zgrade Skupštine, sada već Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, započet je 1978. Dana 13. jula 1979. autor projekta, Juraj Neidhardt, je preminuo, te daljnju gradnju nastavio je profesor Hamdija Salihović sa saradnicima.[4]

Razaranje i obnova[uredi | uredi kod]

Na trgu ispred zgrade su 5. aprila 1992. održani veliki antiratni protesti, koji su se na kraju pretvorili u krvoproliće i označili početak rata u Bosni i Hercegovini. Zbog konstantnog granatiranja tokom cijelog rata, zgrada Skupštine Republike Bosne i Hercegovine pretrpjela je velika oštećenja fasade i enterijera, zajedno sa zgradom Izvršnog vijeća.

Prvi radovi na obnovi oštećenja počeli su u jesen 1996, i to obnavljanjem kupole. Radove je finasirala Evropska komisija i njihova svrha bila je ograničena na zaštitu od padavina i vlage i stavljanje bar jednog dijela oštećenog objekta u funkciju.

Godinu dana kasnije, 30. septembra 2005, obnovljena i Velika sala uz pomoć Vlade Norveške. Posljednja obnovljena sala, Plava sala, stavljena je u funkciju u septembru 2008, a njena obnova u potpunosti je finansirana budžetskim sredstvima Parlamentarne skupštine. Početkom 2009. okončana je sanacija i fasade.

Arhitektura[uredi | uredi kod]

Zgrada Parlamenta se smatra Najdarhtovom graditeljskom umjetnošću zasnovanom na igri linija, ploha, volumena i oblika, u skladnom mjerilu i proporciji. Najdhart, kao kreator prostorne umjetnosti, likovnim govorom ostvario je svoje najveće arhitektonsko dostignuće. Njegovi nasljednici, koji su realizovali projekat, uspješno su ga 30. god. kasnije nadopunili.

Redizajn pročelja zgrade Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine djelo je Hamdije Salihovića u cilju potenciranja horizontalne tendencije u arhitektonskoj kompoziciji. Prostranu aulu i zanimljivo stepenište dizajnirali su mnogi arhitekti potpuno otkrivajući arhitektonski utjecaj Le Korbizjea.


Dodavanjem stakla azurne boje ispred postojećih prozora i bijelih horizontalnih brisoleja u paru, ugrađivanjem razdjelnica na kamenim parapetima, željelo se potencirati horizontalizam u vizualnoj komunikaciji. Ugrađivanjem crnoga granita (umjesto bijelih kamenih ploča) u suterenu i prizemlju htjelo se povezati ovaj dio građevine s istom materijalizacijom trga s jedne strane, te primijeniti kontrast boja kamene obloge s druge strane, čime se dobio vizualni dojam 'lebdeće' arhitekture".

U zgradi se nalaze tri sale: Velika sala, koja raspolaže sa ukupno 655 mjesta (526 standardnih mjesta, 112 mjesta u galeriji za posjetioce i medije i 17 mjesta za prevodioce), Bijela sala, koja raspolaže sa 180 mjesta u kojoj zasjeda Predstavnički dom i Plava sala, koja raspolaže sa 126 mjesta u kojoj zasjeda Dom naroda

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Upoznajte arhitekturu Parlamenta BiH: Zgrada sa strukom Marilyn Monroe”. www.klix.ba. Pristupljeno 16. 3. 2024. 
  2. „Monumentalno djelo Juraja Neidharta”. Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 16. 3. 2024. 
  3. „(1980.) Zgrada Parlamentarne skupštine BiH: Konkurs otvoren 1954., a završena 1980. godine”. Ekapija. Pristupljeno 16. 3. 2024. 
  4. „Dr. Hamdija Salihović: Odlazak velikana koji je podigao zgradu Parlamenta BiH”. radio Sarajevo.ba. Pristupljeno 16. 3. 2024.