Vakuf Čokadži Sulejmana

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Stambeno poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja moderne, iz perioda između dva svjetska rata, iz opusa pionira bosanskohercegovačke moderne Reufa Kadića, koje je uradio u svega tri godine - od 1938. do 1940. godine. Pored toga, objekat ima veliku dokumentarnu i ambijentalnu vrijednost, s obzirom da predstavlja autentično svjedočanstvo o urbanističkoj koncepciji vezanoj za Sarajevo u međuratnom periodu. Nalazi se u opštini Stari Grad, u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Objekat je proglašen za nacionalni spomenik BiH. [1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo.

Historija[uredi | uredi kod]

Izgrađena je na vakufskom zemljištu, na današnjem Trgu Austrije na Bistriku, u neposrednoj blizini džamije koju je 1539. godine podigao Čohadžija hadži Sulejman efendija, sarajevski ajan i plemić.

Tridesetih godina, sa studija arhitekture na nekim od najprestižnijih evropskih akademija u Sarajevo se vraća grupa mladih arhitekata školovanih pod uticajem moderne. Sa studija na Visokoj tehničkoj školi u Pragu, vratili su se braća Braća Kadić. U oblasti stambene arhitekture ti stvaraoci donose nove ideje po kojima je čovjek mjerilo svih stvari.

U periodu između dva svjetska rata u Sarajevu su građene gotovo sve vrste objekata koje su se gradile i u ostalim evropskim zemljama, od upravnih, poslovnih i stambenih objekata do stadiona, banki, pošti, bolnica, kasarni i bogomolja. Među izvedenim građevinama, najveći broj pripada arhitekturi stambenih objekata. Nisu građeni širi urbanistički potezi, već su novi projekti pretežno predstavljali interpolacije unutar postojećih gradskih blokova. To je doba dominacije pokreta moderna u evropskoj arhitekturi, čiji pobornici iskazuju značajan otklon od tradicije i ornamenta u arhitekturi.

Reuf Kadić je u novembru 1935. godine počeo raditi u Vakufskoj direkciji u Sarajevu na mjestu voditelja Tehničkog ureda i glavnog arhitekta. Na tom je poslu ostao do augusta 1942. godine i u tom je razdoblju za Vakuf projektirao i realizirao preko pedeset projekata, između ostalih i projekat za stambeno - poslovnu zgradu Vakufa Čokadži hadži Sulejmana, izvedenu 1939. godine.

Od samog početka javne upotrebe do danas, zgrada ima stambeno-poslovnu funkciju. Tokom II svjetskog rata nije pretrpila značajnija oštećenja. Prije 1999. godine na južnoj strani objekta dograđen je poslovni objekat medžlisa IZ Sarajevo spratnosti P+2, a poslije su izvršeni radovi redovnog održavanja ravnog krova koji je prokišnjavao i adaptacija potkrovlja.

Opis[uredi | uredi kod]

U pogledu stilskog određenja, objekat je građen u duhu moderne.

Građevina je poligonalne tlocrtne osnove ukupnih dimenzija 23,60m x 24,00m. Spratnost objekta iznosi P+3, s tim da se na južnom dijelu objekta pojavljuje i suteren. Visina objekta, gledajući od najniže tačke na sjevernoj strani, iznosi 16,50m. U funkcionalnom smislu, na sjevernoj strani prizemlja su predviđeni poslovni prostori, dok ostatak objekta ima stambenu funkciju.

Zgrada se nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2010.
  • Živorad Janković - Muhamed Kadić – život i djelo, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Bošnjački institut Fondacija Adila Zulfikarpašića, Sarajevo.
  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Predrag Milošević - Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-1941). Foča: Prosvjeta, 1997.
  • Štraus, Ivan (1977). Nova bosanskohercegovačka arhitektura. Sarajevo : Svjetlost. 

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Stambeno - poslovni objekat Vakufa Čokadži Sulejmana”. Komisija za nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]