Crkva sv. Josipa (Sarajevo)
.jpg)
Crkva svetog Josipa u Sarajevu, je katolička crkva, Vrhbosanska nadbiskupija‚ u naselju Marijin-dvor, Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 28. februara do 1. marta 2008. godine, donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik se sastoji od objekta crkve i pokretne imovine koju sačinjavaju: četiri kompozicije Josipa Podolskog, 30 vitraža, tri oltara, subsellium, tri ispovjedaonice, 28 klupa za vjernike, kalež, pokaznica i Put križa (14 postaja).
U periodu izmedju dva svjetska rata, kada je izgrađena crkva sv. Josipa, Marijin-dvor je već izgrađen i važan dio grada, na čijem se prostoru nalaze građevine koje predstavljaju naslijeđe iz austrougarskog perioda.
Crkva svetog Josipa je trobrodna bazilika s dva oratorija i dvije sakristije. Izgrađena je prema projektu Karla Paržika iz 1935. Odluku o projektu donio je nadbiskup Ivan Šarić iste 1935. godine. On je u Sarajevo iz Vatikana donio projekat crkve čija je gradnja bila predviđena na periferiji Rima. Nacrte je proslijedio Karlu Paržiku koji dobija zadatak da preradi originalni projekat. Ubrzo nakon toga, 1936. godine počinje gradnja, koja se završava 1939. godine.[2]
Godine 1945, usljed velike eksplozije skladišta municije, uništeni su svi vitraži na desnoj strani crkve. Tokom ratnih dešavanja u BiH (1992-95) ova historijska građevina je pogođena više puta. Oštećenja nisu bila takve prirode da bi se ozbiljno ugrozila konstrukcija crkve. Godine 2002. izvršena je sistematska sanacija i obnova enterijera crkve, kada su otklonjena oštećenja nastala u periodu 1992-95.
Godine 1997. u kriptu, koja se nalazi u prostoru podruma, preneseni su posmrtni ostaci nadbiskupa Ivana Šarića iz Madrida.
Crkva je trobrodna bazilika sa transeptom, sa dva oratorija i dvije sakristije s dubokim polukružno završenim svetištem na sjevernoj strani i sa horom na južnoj strani, na kojem se nalaze orgulje. Nad krilima transepta su bačvasti svodovi raspona 9 metara, a nad sjecištem glavnog broda i transepta počiva kupola istog prečnika. Ova kupola je izvana skrivena kubusom četverovodnog krova. Dužina crkve iznosi 48,55m, širina 22,51m, a visina zvonika 31,31m. Površina objekta, uključujući vanjske zidove iznosi 953m2.
O oslikavanju crkve sv. Josipa i izradi vitraža podaci su vrlo oskudni. Dostupni podaci uglavnom se nalaze na samim vitražima i fresco slikarstvu. Na oslikavanju crkve sv. Josipa i izradi vitraža učestvovalo je nekoliko radionica i majstora u različitim vremenskim periodima: Ivan Marinković, Mariijan Ilić, Zdenko Grgić, Zlatko Latković i Atelje Stanišić. Godine 1939. enterijer crkve sv. Josipa oslikao je Josip Podolski, o čemu svjedoči potpis umjetnika u kupoli crkve.
Crkva sv. Josipa ima tri oltara – glavni i dva bočna, jedan na zapadnoj i jedan na istočnoj strani.Nakon II Vatikanskog koncila (1963-67) običava se da se svećenik, tokom propovijedi, okreće licem prema vjernicima. Iz tog razloga je postavljen novi oltar krajem šezdesetih godina XX vijeka.
Crkva sv. Josipa na Marijin-dvoru se nalazi u vrlo dobrom konstruktivnom stanju, zahvaljujući zadnjim temeljitim i sistematskim radovima na sanaciji, restauraciji i konzervaciji.
- Nedžad Kurto, „Sarajevo 1492-1992“, Oko, Sarajevo.
- P. Milošević, Arhitektura u Kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918-41), Prosveta, Foča.
- ↑ „Crkva svetog Josipa”. kons.gov.ba. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-27. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ B. Dimitrijević -Karlo Paržik-Disertacija
