Zgrada Crvenog krsta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zgrada Crvenog krsta (2018.)

Zgrada Crvenog krsta nalazi se u ulici Kranjčevićeva, općina Centar, u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 10. do 16. marta 2009. godine, donijela je odluku da se zgrada proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo.

Historija[uredi | uredi kod]

Crveni krst u BiH postoji već 105 godina. Zgrada Crvenog krsta u ulici Kranjčevićeva broj 2 u Sarajevu izvedena je prema prvonagrađenom konkursnom rješenju iz 1928. godine, a gradnja je završena 1929. godine. Projektant objekta je arhitekta Helen Baldasar, koji stvara u Sarajevu između dva svjetska rata u punom duhu moderne. Ovo je jedini objekat ovakve vrste u BiH. Imao je funkciju zdravstvene i prosvjetne ustanove, ali se u njemu nalazila i bioskopska dvorana, pa je moguće govoriti i o kulturnoj funkciji.

Zgrada je podignuta u sklopu akcije izgradnje većeg broja objekata Društva Crvenog krsta Kraljevine Jugoslavije krajem dvadesetih i tridesetih godina XX vijeka. U tom periodu podignuta je zgrada Glavnog odbora Društva Crvenog krsta u Beogradu (1935. godina), kao i domovi u Novom Sadu, Užicu, Kragujevcu, Tetovu, Čačku, Čapljini, a bili su pripremljeni i projekti domova Crvenog krsta u Zagrebu i Splitu.

U arhitekturi zdravstvenih ustanova, principi moderne mogli su da imaju svoju potpuno dosljednu primjenu, pošto su tu direktno odgovarali određenim socijalnim, humanim, ekonomskim i funkcionalnim potrebama društva.

Ova istorijska građevina je podignuta sredstvima Glavnog odbora Crvenog krsta, uz određene dobrovoljne priloge samih građana.

Tokom Drugog svjetskog rata, zgrada postaje sjedište „Župskog odbora Hrvatskog Crvenog križa“, koji je bio odgovoran Središnjem odboru Hrvatskog Crvenog križa u Zagrebu. Pored toga, u njemu je sa radom počela Hitna pomoć.

Nakon Drugog svjetskog rata, do šezdesetih godina XX vijeka, u bioskopskoj dvorani su uglavnom prikazivani zdravstveno-vaspitni filmovi namijenjeni zdravstvenom prosvjećivanju naroda. U suterenu je i dalje u upotrebi bilo javno kupatilo, a na spratu su bile smještene prostorije društva Crvenog krsta, kao i javna kuhinja.

Sredinom šezdesetih godina XX vijeka, objekat je izdat pod zakup filmskoj producentskoj kući „Forum“ iz Sarajeva, koja je uspostavila komercijalni bioskop pod imenom „Sutjeska“, s tim da su prostorije na spratu i dalje korišćene od strane društva Crvenog krsta. U tom periodu, u objektu je ukinuta upotreba javnog kupatila i javne kuhinje. U prizemlju je nekoliko poslovnih prostora dato pod zakup sarajevskim advokatima. Ovakvo stanje se održalo sve do početka rata u BiH.

Osamdesetih godina XX vijeka došlo je do izgradnje savremenog stambenog kompleksa koji se sa zapadne strane naslanja na zgradu Crvenog krsta. Do tada se u unutrašnjem dvorištu nalazio raskošan arboretum, a fontanama i rijetkom florom, koja je sađena u svečanim prilikama. Izgradnjom ovog kompleksa, arboretum je u potpunosti uništen.

Opis[uredi | uredi kod]

Zgrada ima poligonalnu tlocrtnu osnovu ukupnih dimenzija 26,30 m x 25,50 m. Spratnost objekta iznosi P+1. U svom sastavu ima i podrum. Obnovljena je 2017. godine.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • Predrag Milošević -Arhitektura u kraljevini Jugoslaviji (Sarajevo 1918 -1941).
  • Emir Kadić - Arhitekt Reuf Kadić i počeci moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2010.
  • Štraus, Ivan (1977). Nova bosanskohercegovačka arhitektura. Sarajevo : Svjetlost. 

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Zgrada Crvenog krsta u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]