Zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine
Zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ili zgrada Zemaljske vlade I, kako je bio njen prvi naziv, nalazi se u sarajevskoj općini Centar, između Alipašine džamije na zapadnoj i zgrade željeznice na istočnoj strani.
U vrijeme austrougarske uprave, prvi administrativno-upravni objekti grade se kao monumentalni objekti u neorenesansnom stilu. Forme razvijenog i kasnog renesansa primjenjivane su u raznovrsnim oblicima i složenijim kompozicijama. Najljepši primjeri ostvareni su na javnim objektima zemaljskog i univerzalnog značaja.
Zgrada Zemaljske vlade građena je u periodu od 1884. do 1886. godine. Projektant ove prve vladine palate bio je arhitekt Josip Vancaš. Bio je to prvi administrativno-upravni objekat državnog značaja i jedan od najreprezentativnijih i gabaritom najvećih objekata u Sarajevu. [1]
Zgrada je nacionalni spomenik BiH od 2009. godine. Odluka je donešena od 27. do 02. juna 2008. godine na sjednici Komisije u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo i Tina Wik.[2]. Nacionalni spomenik čini i zbirka od 59 inventarisanih umjetničkih slika (2009. godine).
Austrougarska uprava u Sarajevu je nakon deset godina od izgradnje prve vladine zgrade, na njenoj istočnoj strani, podigla zgradu Zemaljske vlade II (danas se tu nalazi Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Direkcije željeznica Federacije BiH). Projekat je izradio Karlo Panek, arhitekt građevinskog odjeljenja Zemaljske vlade. Godine 1905. sagrađena je treća vladina zgrada, (Zgrada današnje Općine Centar i Kantona Sarajevo), a nalazi se sa zapadne strane prve vladine palate.
Rezidencija[uredi | uredi kod]
Od završetka radova 1886. godine u zgradi djeluju ključna tijela vlasti i razne državne institucije, kako za austrougarske vlasti tako i u vrijeme kasnijih vlasti.[3]
Od 1929. do 1941. godine (banovina Kraljevine Jugoslavije) u Zgradi Zemaljske vlade I je bilo sjedište Drinske banovine, a od 1945. do 1963. godine u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji bilo je sjedište Vlade Republike Bosne i Hercegovine, a poslije 1963. godine sjedište Predsjedništva Vlade Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i Izvršnog vijeća Skupštine Bosne i Hercegovine. Konstituisanjem Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u oktobru 1996. godine, nastavljen je kontinuitet boravka članova kolektivnog šefa države u ovoj zgradi. Danas su u Zgradi zemaljske vlade I smješteni kabineti članova Predsjedništva BiH, Ustavnog suda BiH, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Arhiva BiH, Uprave za geodetske poslove i imovinsko - pravne poslove BiH, predsjednika i potpredsjednika Vlade Fedreacije BiH, Federalne uprave za geodetske poslove i imovinsko-pravne poslove, Arhiva Federacije BiH, Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH.
Opis[uredi | uredi kod]
Zgrada predstavlja najizrazitiji primjer neorenesanse u BiH koji je nastao po uzoru na firentinske palače XV vijeka (Palata Pitti, Palazo Ruccelai). [4] Od njih su preuzeti rustika, stepenovane jačine po etažama, kao i podjela fasade vijencima i prozorima.
Nekoliko puta je dograđivana i restaurirana, zadnji put poslije rata 1992-95. godine.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
- Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.
- Nedžad Kurto -Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Borislav Spasojević: Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu-”. RABIC Sarajevo, 1999. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Zgrada Predsjedništva”. kons.gov.ba. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-19. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ↑ „Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine, Austrougarski period (1878-1918)”. Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju, Sarajevo. 2014. Pristupljeno 10. 9. 2017.
- ↑ „Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
