National Portrait Gallery, London
National Portrait Gallery | |
Osnovan | 1856.[1] |
---|---|
Lokacija | Trafalgar Square, City of Westminster, Engleska, London
|
Metro | stanice; Charing Cross, Leicester, Embankment |
WWW | www.npg |
National Portrait Gallery je nacionalni muzej umjetnosti, koji čuva i izlaže portrete slavnih Britanaca u Londonu.[1]
Nalazi se u susjedstvu Nacionalne galerije na sjevernoj strani Trafalgar Squara u Westminsteru.[1]
Galerija je osnovana aktom parlamenta 1856. ispočetka je bila smještena na više lokacija, sve do izgradnje neorenesansne palače koju je projektirao Ewan Christian, pa je otvorena 1895. / 96. Nakon otvaranja proširena je 1933.[1]
Dio portreta iz kolekcije muzeja se čuva i izlaže po ladanjskim dvorcima; Montacute (Somerset), Beningborough (North Yorkshire), Gawthorpe (Lancashire) i u zamku Bodelwyddan u Walesu.[1]
U kolekciji muzeja se nalazi oko 10.000 portreta u različitim medijima od slika, crtež, medalja, skulptura, fotografija, filmova do videa. Portreti su prikupljeni prije svega iz historijskih razloga i uglavnom su vezani uz Britance koji su dali značajan doprinos Ujedinjenom Kraljevstvu tokom historije. U galeriji je građa prikazana kronološkim redom, od tudorovskih vremena preko 17., 18., 19. sve do 20. vijeka. Muzejski postav ilustrira različite teme iz britanske historije, s kartama i drugim objektima, koji pomažu da se bolje osvijetli vrijeme u kom je portret nastao.[1]
Iako je kriterij za uvrštavanje u kolekciju od samih početaka bio slava i značaj portretirane osobe, a ne toliko umjetnička kvaliteta, u muzeju se nalaze i brojna vrhunska djela. Među brojnim portretima engleskih monarha ističe se onaj Henrya VIII s ocem, kog je naslikao Hans Holbein Mlađi negdje oko 1537. i fini portret Elizabete I nastao oko 1575.[1]
Od drugih poznatih djela još vrijedi spomenuti Rubensov portret Thomasa Howarda iz 1629., portret Isaaca Newtona, rad Godfreya Knellera iz 1702. i Reynoldsov portret Warrena Hastingsa naslikan 1766-68.[1]
Od autoportret]]a se ističu onaj Joshue Reynoldsa (oko 1747), Gainsborougha (oko 1759) i Stubbsa iz 1781.[1]