Mostarsko-duvanjska biskupija
| Mostarsko-duvanjska biskupija | |
|---|---|
| Latinski naziv | Dioecesis Mandentriensis-Dulminiensis |
| Status | biskupija |
| Datum uspostave | 6. stoljeće kao Duvanjska biskupija |
| Datum promjene statusa | 5. srpnja 1881. ukida se Apostolski vikarijat i osniva se Mostarsko-duvanjska biskupija |
| Metropolitansko sjedište | Vrhbosanska nadbiskupija |
| Obred | rimski |
| Država gdje se nalazi | Bosna i Hercegovina |
| Površina | 8.368 km2 |
| Biskup | Ratko Perić |
| Podređene jedinice | Trebinjsko-mrkanska biskupija |
| Službene stranice | Mostarsko-duvanjska biskupija |
Mostarsko-duvanjska biskupija je crkvena dijeceza u Hercegovini u sklopu Vrhbosanske metropolije. Biskupija ima sjedište u Mostaru. Na čelu joj je biskup Ratko Perić.
Apostolskim pismom Ex hac augusta cathedra („S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881., papa Leon XIII. određuje: „Na vlastitu pobudu, po sigurnu Našem znanju i zrelu promišljanju svom puninom Apostolske vlasti, na veću slavu svemogućega Boga, na uzvišenje i porast katoličke vjere u tim narodima određujemo i odlučujemo da se u pokrajinama Bosni i Hercegovini ustanovi i bude hijerarhija biskupa ordinarija, prema propisima kanonskih zakona. Oni će primiti naslov prema sjedištima koja ovim Našim pismom osnivamo te kao crkvenu pokrajinu uspostavljamo.“[1]
Papa ustanovljuje novo sjedište nadbiskupije i metropolije u Sarajevu. Zatim nastavlja: „A njemu doznačujemo, pridajemo i dodjeljujemo kao pokrajinska ova tri sjedišta: dva koja podižemo kao nova u gradovima Banjoj Luci i Mandetriju, pučki Mostar, i treće, već ustanovljeno, mrkansko-trebinjsko, kojim će upravljati dubrovački biskup, kao administrator, dok se drukčije ne odredi.“[2] Spomenutim Apostolskim pismom Hercegovački apostolski vikarijat, koji je osnovan 24. ožujka 1846., dokida se i utrnjuje, a umjesto njega osniva se Mostarsko-duvanjska biskupija.
„A što se nove Mostarske biskupije tiče, u čijim se granicama nalazi grad Dumno, pučki Duvno, koji su stari zvali Delminij, odakle je nastalo ime Dalmata, imajući u vidu da je taj grad s okolnim naseljima - kako govore stari zapisi - zadobio dostojanstvo biskupskoga sjedišta, koje se zvalo duvanjsko ili dalmatsko, Mi želimo i naređujemo da se mostarski biskup zastalno služi i resi i naslovom duvanjskim ili delminijskim kako bi živjela u potomcima uspomena na tu uglednu stolicu.“[2]
Određeno je da granice Mostarsko-duvanjske biskupije teku ovako: „Mostarsko-duvanjska biskupija obuhvaćat će cijelo područje Hercegovine, koje se nalazi okruženo granicama Vrhbosanske i Banjalučke biskupije na sjeveru, granicom Dalmacije do grada Metkovića na zapadu, granicama Mrkansko-trebinjske biskupije na jugu i pokrajinom zvanom Novofori, pučki Novi Bazar. Ovoj biskupiji pripadaju sljedeće župe: Mostar, Široki Brijeg, Ljuti Dolac, Čerin, Gradnići, Gabela, Humac, Veljaci, Klobuk, Rasno, Ružići, Drinovci, Gorica, Posušje, Vir, Roško Polje, Grabovica, Bukovica, Županjac, Šujica, Seonica, Rakitno, Kočerin, Gradac, Goranci, Drežnica, Konjic.“[3] Prema tom svečanom Pismu: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.[4]
Isti je Papa 8. srpnja 1890. iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum = do drukčije odluke.“[5]
Granice, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), 24. ožujka 1891., potegnute su ovako: Između Mostarsko-duvanjske i Vrhbosanske dijeceze „prema zapadu počinju od sjevernoga dijela Šuice i idu granicom civilnih kotareva Bugojna i Prozora s jedne, a Livna i Duvna s druge strane, do granice kotara Travnika i Mostara, koja slijedi prema istoku do ušća gdje Rama utječe u Neretvu; odatle Neretvom prema istoku idu do mjesta gdje zapadna granica općine Donje Selo dopire do Neretve, prosljeđuju crtom koja ovu granicu i onu koja međusobno razdvaja Tubanić i Dragočas sve do kotarske granice na Ivanu; zatim biskupijske granice slijede kotarsku granicu do onoga mjesta gdje se siječe ovo posljednje u Treskavici kotarskom granicom između Sarajeva i Foče, nastavljaju po sjevernoj granici fočanskoga kotara do Drine i napokon slijede tijek te rijeke do ušća rijeke Lima koji je prema istoku granica Mostarske biskupije, tako da civilni kotarevi Foča i Čajniče s Rudom pripadaju Mostarskoj biskupiji, a Goražde Vrhbosanskoj nadbiskupiji“.[6] Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema istoj odluci iz 1891., jesu: „od Metkovića do Bivolja brda rijeka Neretva, odatle se protežu tako da dijele civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga, isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga, isti kotar nevesinjski od kotareva bilećkoga i gatačkoga (Gacko), napokon gatački kotar od fočanskoga“.[7]
To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko. Župe su u biskupiji podijeljene Decizijom Svete Stolice od 17. srpnja 1899. godine. Tom je Decizijom Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji pripalo 25 onda postojećih župa, a za dijecezanski svjetovni kler određeno je 12 tada postojećih župa: Blagaj, Drežnica, Gabela, Glavatičevo, Grabovica, Gradac, Grude, Klobuk, Potoci - Bijelo Polje, Vir, Vinica, Nevesinje, te 12 imenično navedenih i teritorijalno određenih župa, a tada kanonski nepostojećih, ali koje biskup može osnovati kad god hoće „bez ikakvih savjetovanja“. A to su: Mostar na sjevernoj strani; Biletići sa selima: Blizanci, Krućevići, Tepčići; Crnač sa selima: Britvica, Izbično, Liskovac, Prosine i Vranjkovići; Čapljina s Trebižatom i Dreteljem; Dobrič sa selima: Knešpolje, Polog i Vlasnići; Dobro Selo sa selima: Krivodo, Slipčići, Sretnice; Kongora sa selima Mandino Selo, Borčani i Lipa; Podprolog sa selima: Vašarovići i sjeverni dio Crvenoga Grma; Prisoje s Privalom i Vrilom; Radešine sa selima: Ribić Polje, Idbar, Javornik, Glogošnica i Jablanica; Studenci sa Zvirovićima i Crnopodom; Zvirići s Bijačom, Stubicom i zapadnim dijelom Hardomilja.[8] A važeći papinski Dekret raspodjele župa jest „Romanis Pontificibus“ od 5. lipnja 1975.[9] Biskupija danas ima 66 župa, od kojih je 30 Sveta Stolica povjerila dušobrižništvu Provincije Male Braće sa sjedištem u Mostaru. Ostale župe pravno pripadaju dijecezanskom kleru.
Odlukom pape Benedikta XVI., od 4. siječnja 2006., Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije Kongregacije za evangelizaciju naroda i stavljena pod privremenu upravu Državnoga tajništva Svete Stolice s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju Kongregacije za biskupe.
Biskupi Delminiuma (Duvna, Županjca, Tomislavgrada)
[uredi | uredi kod]- Malchus (590.-597.)
- Ivan de Hoio, cistercit (1313.)
- Madije (1337.-1345.)
- Ivan, cistercit (1345.)
- Guerin, iz Zadra (1347.)
- Stjepan (1355.-1371.)
- Ivan (oko 1383.-1384.)
- Petar Petra Telikona, franjevac (1394.)
- Juraj (prije 1412.)
- Blaž de Navara (1419.)
- Nikola (1426.-1433.)
- Hugo Fornetus (1433.-1439.)
- Jeronim Trogiranin, franjevac (1439.-1459.)
- Nikola Zadranin, franjevac (1460.-1464.)
- Vid de Ruscis (spom. 1489. i 1495.)
- Toma de Corduba, cistercit (copm. 1507.)
- Alvaro de Salas, augustinac (1514.-1520.)
- Andrija Klement de Turrecremata, franjevac (1520.)
- Nikola de Berganicio (spom. 1536. i 1544.)
- Danijel Vocatius, Splićanin (1551.-1575.)
- Danijel Vladimirović Neretvanin (?) (1590.)
- Nikola Ugrinović, bp smederevski, upr. (1597.-1606.)
- Marijan Maravić, franjevac iz Olova (1645.-1647.)
- Pavao Posilović, franjevac iz Glamoča (1655.-1656.)
- Mihalj Jahnn, franjevac iz Praga (1658.-1663.)
- Bartol Kačić Žarković, Makaranin (1615.-1645.)
- Fra Petar Kačić, Makaranin (1646.-1660./61.)
- Fra Marijan Lišnjić, Imoćanin (1664.-1686.)
- s. B. Nikola Bjanković, Splićanin (1693.-1730.)
- Matija Delivić OFM (1735.-1740.)
- Pavao Dragičević OFM (1740.-1767.)
- Marijan Bogdanović OFM (1767.-1772.)
- Marko Dobretić OFM (1772.-1784.)
- Augustin Botoš-Okić OFM (1784.-1798.)
- Grgo Ilijić OFM (1798.-1813.)
- Augustin Miletić OFM (1813.-1832.)
- Rafael Barišić OFM (1832.-1846.)
- Rafael Barišić OFM (1846.-1853.)
- Anđeo Kraljević OFM (1854.-1879.)
- Paškal Buconjić OFM (1880.-1881.)
- Paškal Buconjić OFM (1881.-1910.)
- Alojzije Mišić OFM (1912.-1942.)
- Petar Čule (1942.-1980.)
- Pavao Žanić (1980.-1993.)
- Ratko Perić (1993.-…)
| Župa | 1991. | 2001. | 2010. |
| Blagaj-Buna | 2011 | 2500 | 3000 |
| Buhovo | 500 | 410 | 380 |
| Bukovica | 2980 | 2230 | 2079 |
| Crnač | 787 | 787 | 692 |
| Čapljina | 5784 | 5780 | 6000 |
| Čerin | 4240 | 4265 | 4137 |
| Čitluk | 3500 | 4500 | 4450 |
| Drežnica | 700 | 182 | 95 |
| Drinovci | 2514 | 2408 | 2388 |
| Duvno | 8500 | 8500 | 8329 |
| Gabela | 1000 | 1100 | 980 |
| Gabela Polje | 1330 | 1542 | 1430 |
| Glavatičevo | 90 | 0 | 0 |
| Goranci | 580 | 310 | 226 |
| Gorica-Sovići | 3152 | 3000 | 3085 |
| Gorica-Struge | 674 | 780 | 781 |
| Grabovica | 1030 | 812 | 559 |
| Gradac Mostarski | 1275 | 1000 | 1795 |
| Gradina | 1795 | 2233 | 2610 |
| Gradnići | 1017 | 1205 | 1137 |
| Grljevići | 978 | 962 | 917 |
| Grude | 3800 | 3500 | 4000 |
| Humac-Ljubuški | 11000 | 12910 | 12484 |
| Izbično | 876 | 896 | 467 |
| Jablanica | 950 | 160 | 107 |
| Jare | 1003 | 996 | 1004 |
| Klobuk | 1471 | 1334 | 1161 |
| Kočerin | 3539 | 3490 | 3424 |
| Kongora | 1651 | 1650 | 1254 |
| Konjic | 6000 | 1510 | 1500 |
| Kruševo | 1254 | 1200 | 1108 |
| Ledinac | 1054 | 1155 | 1146 |
| Ljuti Dolac | 1842 | 2059 | 2022 |
| Međugorje | 3142 | 4292 | 4983 |
| Mostar – župa Katedrala | 25247 | 14000 | 15000 |
| Mostar - župa sv. Ivana | 0 | 8000 | 20000 |
| Mostar - župa sv. Luke | 0 | 4000 | 3000 |
| Mostar - župa sv. Marka | 0 | 4000 | 4000 |
| Mostar - župa sv. Mateja | 0 | 6100 | 7000 |
| Mostar - župa sv. Petra i Pavla | 8369 | 11000 | 6000 |
| Nevesinje | 360 | 0 | 112 |
| Ploče-Tepčići | 1005 | 1005 | 850 |
| Polog | 848 | 874 | 850 |
| Posušje | 7330 | 8692 | 9718 |
| Posuški Gradac | 2025 | 1700 | 1756 |
| Potoci | 3100 | 1000 | 1500 |
| Prisoje | 1069 | 1076 | 600 |
| Rakitno | 1320 | 1347 | 1367 |
| Raskrižje | 392 | 400 | 390 |
| Rasno | 1146 | 1170 | 1201 |
| Rašeljke | 700 | 593 | 406 |
| Roško Polje | 1769 | 1652 | 770 |
| Ružići | 1678 | 1700 | 1480 |
| Seonica | 2200 | 1929 | 1683 |
| Studenci | 2017 | 2110 | 2100 |
| Sutina | 953 | 792 | 600 |
| Šipovača-Vojnići | 1382 | 1350 | 1050 |
| Široki Brijeg | 13000 | 14000 | 16570 |
| Šuica | 1960 | 1225 | 1335 |
| Tihaljina | 1725 | 1495 | 1285 |
| Veljaci | 2756 | 2651 | 2620 |
| Vinica | 451 | 266 | 280 |
| Vinjani Hercegovački | 831 | 921 | 739 |
| Vir | 1620 | 1200 | 1350 |
| Vitina | 3264 | 3353 | 2962 |
| Zagorje | 835 | 758 | 566 |
| Ukupno | 171371 | 180017 | 188870 |
- ↑ Papa Leon XIII., Apostolsko pismo „Ex hac augusta cathedra“ (S ove uzvišene stolice), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25.
- ↑ Navedeno Pismo, str. 28-29. i 30-31.
- ↑ Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31.
- ↑ Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.
- ↑ Tajni vatikanski arhiv, Nunziatura di Vienna, vol. 640, Vertenza sulle diocesi di Bosna 1887-1891, ff. 55r-56r.
- ↑ Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r; B. Pandžić, Acta franciscana III., Mostar - Zagreb, 2003., str. 453-454.
- ↑ O svemu dokumentacijski: M. Perić, Hercegovačka afera, Mostar, 2002., str. 85-86.
- ↑ Isto, str. 534-539.
- ↑ Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011., Sarajevo, 2011., str. 91-92, 106.
Službene stranice Biskupije Arhivirano 2008-04-03 na Wayback Machine-u