Maksimilijan Hohenberg

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Grof
Maksimilijan Hohenberg
Maksimilijan Hohenberg
Grof Maksimilijan Hohenberg 1914. godine.
Rodno ime Maksimilijan Karlo Franjo Mihael Hubert Anton Ignacijus Josip Marija Fürst od Hohenberga
Rođenje 29. septembar 1902. (1902-09-29)
Dvorac Belvedere u Beču, Austro-Ugarska Monarhija
Smrt 8. januar 1962. (dob: 59)
Beč, Austrija
Posljednje počivalište dvorac Artstetten
Nacionalnost Austrijanac
Državljanstvo Austrija
Poznat(a) po sin austrougarskog prijestolonaslijednika Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek
Vjera Rimokatolička
Supruga Marija Elizabeta Bona od Waldburga
Djeca 6
Roditelji Franjo Ferdinand
Sofija Chotek
Rođaci Sofija Nostitz-Rieneck
(sestra)
Ernst Hohenberg
(brat)
Standardizacija infokutija

Maksimilijan Hohenberg (Dvorac Belvedere u Beču, Austro-Ugarska Monarhija, 29. 9. 1902 - Beč, Austrija, 8. 1. 1962), najstariji sin nadvojvode Franje Ferdinanda i grofice Sofija Chotek.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Maksimilijan (desno) sa ocem, majkom, sestrom i bratom.

Grof Maksimilijan Hohenberg je rođen 29. 9. 1902 godine u dvorcu Belvedere kao drugo dijete prijestolonaslijednika Austro-Ugarske Monarhije Franje Ferdinanda i grofice Sofije Chotek. Nakon izvršenog atentata na njegove roditelje 1914 godine, brigu o Maksimilijanu, njegovoj sestri Sofiji i bratu Ernst, je preuzela njihova tetka Henriette grofice Chotek i bliski prijatelj njihova oca, grof Jaroslav od Thuna i Hohensteina. Službeni skrbnik Maksimilijana, njegove sestre i brata, je postao kralj Franjo Josip I. 31. 8. 1917 austro-ugarski kralj Karlo I. Austrijski je Maksimilijanu i njegovom bratu dodijelio naslov princa, dokle je Sofiji dodijelio plemićki naslov grofice. 1918 godine, novoosnovana Čehoslovačka je ukinula pravo vlasništva njegovih roditelja, uključujući i ono na dvorac Konopiště i imanje u Chlumec nad Cidlinou. Maksimilijan je nakon Prvog svjetskog rata, 1919 godine, zajedno sa sestrom i bratom bio prislijen napustiti Čehoslovačku. Čehoslovačke vlasti su im dozvolile da svaki sa sobom ponese svega 5 kg. prtljage. Preselili su se u Beč i dvorac Artstetten blizu Wachaua. 1919 godine ukinuta im je plemička titula austrijskim zakonom o plemstvu. Anschlussom Austrije 1938 godine, Maksimilijan i Ernest su zbog svojih protunacističkih stavova bili uhićeni. 1. travnja 1938 deportirani su u Koncentracijski logor Dachau zajedno sa 150 ostalih zatvorenika. Cjelokupnu imovinu u Austriji su im konfiscirale vlasti Trećeg Reicha. U logoru su Maksimilijan i Ernst proživljavali konstantna maltretiranja, mučenja i ponižavanja. 1939 godine Maksimilijan je prebačen u Koncentracijski logor Flossenbürg gdje je bio prisiljen raditi u kamenolomu. Pušten je iz logora 1940 godine. Nakon rata postao je gradonačelnik Artstettena, dužnost koju je obnašao do ostavke 1960 godine. Artstetten je u to vrijeme bio dio Sovjetske okupacione zone u Austriji. 1961 godine predstavljao je Ottu von Habsburga u pregovorima sa austrijskim vlastima oko njegova povratka u Austriju iz Španjolske. Maksimilijan Hohenberg umro je u Beču 8. 1. 1962, u šestdesetoj godini života. Mnogi vjeruju da je njegova prerana smrt poslijedica mučenja u logorima nacističke Njemačke. Sahranjen je u obiteljskom dvorcu Artstetten uz oca i majku.[1]

Potomstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

16. 11. 1926 godine, Maksimilijan je oženio groficu Mariju Elizabetu Bonu od Waldburga sa kojom je imao šestero djece.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Brook-Shepherd, Gordon (1988.). Die Opfer von Sarajewo. Erzherzog Franz Ferdinand und Sophie von Chotek, Stuttgart: Engelhorn. ISBN 978-3872030375