Delta Dunava

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Delta Dunava
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Danube delta Landsat 2000.jpeg

 Rumunija

Delta Dunava is located in Rumunjska
Delta Dunava
Delta Dunava
Lokacija delte Dunava u Rumunjskoj
Registriran: 1991. (15. zasjedanje)
Vrsta: prirodno dobro
Mjerilo: x, xi, xii
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Delta Dunava (rumunjski: Delta Dunării; ukrajinski: Дельта Дунаю) je druga po veličini delta u Evropi, nakon Delte Volge, ali je najočuvanija.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Dunav se na oko 70 km od svog ušća dijeli na dva glavna rukavca; Chiliu i Tulceu. Tulcea se nakon toga dijeli na rukavce sv. Georgije, koji se u Dunav ulijeva dvostrukim ušćem, i na Sulinu koja je najbolji za plovidbu. Dunav je kanalom povezan s lukom Constanţa na Crnom moru, pa preko njega uglavnom ide gro riječnog transporta.

Delta ima površinu od 4 170 km² od čega 3 465 km² otpada na Rumunjsku, a ostatak na Ukrajinu. Slano jezero Razelm, južno od delte, često se pribraja tom području (s njim ima oko 5 165 km²). Oko 2 000 km² delte je ispod razine mora, pa je zbog tog rijetko naseljena, - to je i najveći razlog zbog čeg je i danas dobro očuvana.

Delta Dunava je pravi rajski vrt prepun, rijeka, riječica, bara, močvara, jezera, laguna, zaljeva ... raskošne flore i faune i puno šaša. Delta je rezervat prirode, dom brojnih vrstaptica. Preko 40 vrsta riba živi u delti te se oko 50 % ulova ribe obavlja na području delte. U krajoliku još prevladava trska kao i brojne vjetrenjače. Eksploatacija trske je još uvijek važna privredna aktivnost za okolno stanovništvo, 1970-ih skuplalo se oko 330 000 tona godišnje. U delti živi tek oko 20 000 ljudi pa nema većih naselja.

Delta Dunava je kraljevstvo riječno-močvarne i morske flore i faune
Pelografska evolucija Delte Dunava
Delta Dunava (2010.)

Prvo je 1991. rumunjski dio Delte Dunava (veličine oko 2 733 km²) upisan na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi jer je "svojim brojnim jezerima i močvarama utočište za više od 300 vrsta ptica i 45 vrsta slatkovodnih riba". [1]

Rukavci Dunava Duljina (km) Protok (m³/s)

(1921.–1990.)

Kilia 120 3800
Sulina 64 1250
Sv. Georgije 70 1500

Historija nastanka[uredi - уреди | uredi izvor]

Delta Dunava se počela formirati nakon 4 000. pne. ispunjavanjem zaljeva u Crnom moru riječkim sedimentima, u kojem se procesu rijeka Dunav podijelila na rukavce sv. Georgij (3 500.-1 600. pne.), Sulina (oko 1600. pne.), Georgij II. (od 1. god. do danas) i Kilia (1 600.-danas).

Najstariji pisani trag o Delti Dunava je rimski dokument, u kom se ona opisuje kao zemlja Dačana, to je bilo prije no što su je osvojili Rimljani. Nakon invazije Gota, ovo područje je nekoliko puta mijenjalo vlasnika, sve dok ga u 15. vijeku nisu zauzeli Osmanski Turci.

Nakon Rusko-Turskog rata - 1812., granica između Ruskog i Osmanskog Carstva je išla rukavcima Kilia i Stari Stambol, a 1829. godine rukavcem sv.Georgije. Pariškim mirom (1856.), kojim je završio Krimski rat, Delta Dunava je dodijeljena Osmanskom carstvu, ali je osnovana međunarodna komisija koja je imala zadatak da osigura i unaprijedi plovidbu deltom Dunava. Nakon novog Rusko-Turskog rata i poraza Osmanskog carstva od ujedinjenih snaga Rusije i Rumunjske - 1878., granica je ponovno vraćena na rukavce Kilia i Stari Stambol.

Dio rumunjske delte Dunava je već 1938. godine proglašen rezervatom prirode[1], a ukrajinski 1973. godine. Nakon što je 1991. godine Delta Dunava postala svjetska baština, UNESCO je pomogao osnovati rezervat biosfere (1998.) na površini od 6 264,03 km², koji dijele Rumunjska i Ukrajina. To je najveće zaštićeno zeleno područje koje prelazi granice dvaju država u Evropi. Početkom 21. vijeka ovdje se ubrzano razvija turizam, te je samo u julu 2004. godine zabilježeno više od 54 000 posjetitelja (više od 50% od ukupnog broja stanovnika cjelokupnog područja).

Bioraznolikost[uredi - уреди | uredi izvor]

Dalmatinski pelikani na dunavskoj delti

Delta Dunava je jedinstven ekosistem i najveće močvarno područje u Evropi na kojemu živi oko 4 000 životinjskih i 1000 biljnih vrsta. Njene šume su uglavnom hrasta, topola i vrba, koje rastu na obalama riječnih rukavaca.

Kako se Delta Dunava sastoji od guste mreže vodenih površina u njoj živi veliki broj vrsta riba (oko 450), od kojih su najzastupljenije: šaran, karaš, deverike, bodorka, crvenoperka, linjak, te predatori: grgeč, smuđ, štuka, bolen i som[2]. Tu su uhvaćeni nekih od najvećih primjeraka ovih riba u Europi.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1.0 1.1 "Danube Delta" (engleski). Unesco. http://whc.unesco.org/en/list/588. pristupljeno 8. 12. 2012. 
  2. Riblji fond delte Dunava ((de))

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]