Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)
Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Zagreb (popularno ŠPUD) jedna je od najstarijih srednjih škola u Hrvatskoj, smještena je na Trgu maršala Tita 11 u Zagrebu.
Danas Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, radi kao srednja umjetnička škola sa četverogodišnjim nastavnim programom i slijedećim odjelima:
- Odjel za tehnike scenografije i aranžerstva
- Odjel za unutarnju arhitekturu
- Odjel za fotografski dizajn
- Odjel za grafički dizajn
- Odjel keramičkih tehnika
- Odjel kiparskih tehnika
- Odjel za likovnu i tehničku obradu metala
- Odjel slikarskih tehnika i oblikovanja
- Odjel za oblikovanje tekstila (tkalački i modni)
Povijest[uredi | uredi kod]
Krajem 19. st. u skladu sa onovremenim najsuvremenijim shvaćanjima potrebe obrazovanja vlastitog stanovništva u cilju podizanja ukupnog napretka i blagostanja, osnovana je 1882. Obrtna škola. U onom vremenu je to poslije Glasgowske Državne škole za dizajn (Government School of Design Glasgow) osnovane 1845. bila prava moda među bogatijim i prosvjećenijim europskim državama. Zagrebačka škola je bila i nasušnja potreba zbog obnove ( odnosno potpuno nove izgradnje) Zagrebačke katedrale koja se bila urušila u potresu 1880. U čitavoj Hrvatskoj tada nije bilo potrebnih kvalificiranih majstora koji bi se mogli prihvatiti tog zadatka. Tako da je osnutak škole bio logičan potez Hermanna Bolléa, graditelja i voditelja obnove zagrebačke katedrale. Katedralu koja se gradila od 1880. - 1906., su u dobroj mjeri i radili prvi polaznici škole.
Značajni datumi u povijesti škole[uredi | uredi kod]
- 1882. Kraljevska i zemaljska vlada Hrvatske, SIavonije i Dalmacije na svojoj sjednici od 9.10. izdaje Naredbu o ustrojstvu obrtne škole i potvrđuje predloženi direktorij: Izidor Kršnjavi (direktor Strossmayerove galerije), Hermann Bollé (graditelj i voditelj obnove zagrebačke katedrale) i Eduard Suhin (prebendar crkve sv. Marka). Škola sklapa 30. listopada ugovor o najmu prostora u danas nepostojećoj kući na Dolcu br 2. Nastava počinje 17. studenog. Prvih dvadeset dana uređivao se i opremao prostor za "Svečano otvorenje škole 10. prosinca". Otvorenju su uz onovremene uglednike i nastavnike prisustvovali i učenici (njih dvadeset) iz raznih dijelova Hrvatske, koji su nakon 4 godina školovanja maturirali kao bravari, klesari ili stolari.
- 1883. Škola iznajmljuje nove prostorije u llici 45.
- 1885. radovi učenika na Industrijskoj i gospodarskoj izložbi u Budimpešti.
- 1888. Izidor Kršnjavi istupa iz direktorija, Suhin ostaje još dvije godine, a Hermann Bollé će biti ravnateljem sve do 1914. - ukupno 32 godine, i za to vrijeme dat će bitno obilježje školi.
- 1889. Škola je 10. prosinca imenovana kraljevskom i zemaljskom, ukazom Cara: Mi, Franjo Josip I., po milosti Božjoj cesar Austrijski, kralj Češki kralj apostolski kraljevina Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, potvrđujemo predloženi nam u osnovi Zakon o ustrojstvu Kraljevske i zemaljske obrtne škole...(slijede potpisi Franje Josipa I., Khuen Hedervaryja i Imbre Josipovicha).
- 1891. svečano otvorenje nove, sadašnje, zgrade na Trgu Maršala Tita i preseljenje u novu zgradu.
- 1896. učenički radovi na Milenijskoj izložbi u Budimpešti.
- 1914. prema naredbi vlade škola ustupa prostor bolnici Crvenog križa i ne radi jednu školsku godinu.
- 1916. nastava se ponovo održava u sada opustošenom prostoru (školski internat će se otvoriti tek 1918. god.)
- 1919. od škole se odvaja Muzej za umjetnost i obrt, koji je od osnutka bio dijelom škole.
- 1925. otvaraju se novi Odjeli - za mramor, mozaik i autogeno zavarivanje.
- 1932. za ravnatelja škole dolazi kipar Vojta Braniš: (Bzenec, Slovačka, 1893. -Zagreb, 1983.), koji će u dva navrata oživljavati i reformirati školske programe. Strogom disciplinom i stručnim vodstvom, Internatom koji pomno prati sve aktivnostl učenika, Braniš će svojim autoritetom i odličnim učenicima podići ugled škole.
- 1937. Škola uređuje jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu, radove koje je sam Le Corbusier ocijenio kao najuspjelijim na cjeloj izložbi.
- 1939. učenici izvode dijelove jugoslavenskog paviljona i izlažu svoje radove na Svjetskoj izložbi u New Yorku. U jesen iste godine vlasti iz političkih razloga smjenjuju i nekolicinu profesora; uslijedio je skoro tromjesečni štrajk učenika koji su tražili povratak direktora i inauguriranje škole u višu školu.
- 1945. nova vlast, neznatno mijenja program škole i daje joj novi naziv - I. i II. industrijska škola.
- 1947. obrtni odjeli se odvajaju i sele i postaju I. industrijska škola, umjetnički programi ostaju u zgradi na Trgu maršala Tita i djeluju pod nazivom II. industrijska škola.
- 1948. nakon što je u Beogradu osnovao Akademiju za primjenjenu umetnost, Vojta Braniš vraća se za ravnatelja i školu refarmira u duhu Bauhausa. Školovanje traje 5 godina, učeničke izložbe su gotovo redovite, internat je ukinut, ugled škole ponovo raste. Jedino što Vojta Braniš nije uspio je provesti ideju da je dizajn važno uskladiti s privredom.
- 1977. opća reforma školstva Stipe Šuvara zahvaća i školu, koja postaje jedna tek jedna od dvanaest škola obrazovnog centa za kulturu i umjetnost (Radna jedinica).
- 1979. škola postaje OOUR unutar Centra šta joj omogućava djelomičnu samostalnost (vođenje financija, i malu slobodu kreranja programa tako je uvedeno nekoliko sati crtanja više).
- 1985. od 4. svibja bivša ŠPU i Obrtna škola napokon je zasebna umjetnička škola s punim nazivom Škola za prlmljenjenu umjetnost i dlzajn.