Zagrebačka katedrala

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zagrebačka katedrala
{{{opis_slike}}}
Lokacija Zagreb, Hrvatska
Koordinate 45°48′52″N 15°58′47″E / 45.81444°N 15.97972°E / 45.81444; 15.97972
Arhitekt Hermann Bollé (Friedrich von Schmidt)
Godine izgradnje 1880. - 1906.
Renoviran 1990. - 1997.
Religija Katoličanstvo
Patron Sveta Marija
Arhitektonski stil neogotika
Materijal cigla, kamen
Dimenzije 77 x 48,20 x 108 m

Zagrebačka katedrala punim nazivom Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava je neogotička bazilika u Zagrebu, smještena je na Kaptolu. Zagrebačka katedrala je najveća hrvatska sakralna građevina, duga 77 m, široka 48,2 m, visoka 108 m, a u njezinu unutrašnjost površine od 1617 može stati 5000 ljudi.[1]

Historija crkve[uredi - уреди | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je na mjestu današnje katedrale, stajala mala crkvica sagrađena negdje između 9. i 11. vijek, čija se daljnja sudbina ne zna. Ono što se pouzdano zna, je da se ubrzo nakon osnivanja Zagrebačke biskupije (oko 1094.) počelo se s gradnjom veće romaničke crkve, ali kako se gradnja oduljila (trajala je do 1217.) građevina je dobila i gotička obilježja.

Za provale Tatara 1242.[2] teško je oštećena, pa ju je biskup Timotej (1263. – 1287.) počeo temeljito restaurirati u gotičkom stilu.[2] Obnova je nastavljena i kroz 14. i 15. vijek, a u 16. vijeku je i utvrđena zidinama i kulama, da bi svoj konačni izgled dobila u 17. vijeku kad je uz nju izgrađen masivni renesansni zvonik.[2]

Zagrebačka katedrala prije potresa 1880.

Više put je stradala od požara, ali je njen definitivni kraj bio veliki potres 1880.[2] kad je zaključeno da joj je statika toliko narušena da ju je bolje srušiti i podići novu građevinu na njezinom mjestu.

Nacrti za izgradnju nove katedrale naručeni su kod bečkog eksperta za neogotiku Friedricha von Schmidta. On ih je napravio, ali kako nije mogao doći u Zagreb, poslao je svog mladog asistenta Hermanna Bolléa. koji je od 1880. do 1906. podigao građevinu, temeljno izmjenivši projekt Schmidta, tako da je današnja trobrodna katedrala sa dva vitka tornja i visokim krovištem, zapravo njegovo djelo.

Katedrala za vrijeme gradnje oko 1900.

Temeljito je preuređen i enterijer bazilike, izbačeni su stari barokni oltari i podignuti novi, umjesto starih grobnica biskupa i plemstva sagrađena je nova grobnica iza glavnog oltara. U njoj su sahranjeni; Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, nakon što su njihovi posmrtni ostatci preneseni 1919. iz Bečkog Novog Mjesta. Tu su i grobnice posljednja tri zagrebačka nadbiskupa: Alojzija Stepinca, Franje Šepera i Franje Kuharića.[2]

Orgulje[uredi - уреди | uredi izvor]

Orgulje zagrebačke katedrale su izgrađene 1855. godine od njemačke trtke E.F. Walckera s 52 registrima, koje imale su tri manuala s pedalom. Nakon nekoliko pregradnjima orgulje danas imaju 78 registre na četiri manuala s dispozicijom (2005. g.):

I. Manual C–a3
1. Prinzipal 16′
2. Tibia 16′
3. Diapason 8′
4. Gemshorn 8′
5. Copula 8′
6. Gamba 8′
7. Dolce 8′
8. Flöte 8′
9. Nasard 5 1/3′
10. Oktave 4′
11. Copula minor 4′
12. Dolce 4′
13. Quinte 2 2/3'
14. Superoktav 2'
15. Blockflöte 2'
16. Mixtur VI 2 2/3'
17. Zimbel IV 1 1/3'
18. Fagott 16'
19. Trompete 8'
II. Manual C–a3
20. Bourdon 16′
21. Principal 8′
22. Copula 8′
23. Viola d'amour 8′
24. Flauto 8′
25. Salicional 8′
26. Diapason 4′
27. Traversflöte 4′
28. Superoktav 2′
29. Quinte 1 1/3'
30. Sesquialter II 2 2/3'
31. Cornett V 8′
32. Scharff IV 1′
33. Vox humana 8'
34. Schalmey 4'
Tremulant
III. Manual C–a3
35. Quintatön 16′
36. Geigenprinzipal 8′
37. Fugara 8′
38. Hohlflöte 8′
39. Dulciana 8′
40. Aeoline 8′
41. Voix celeste 8′
42. Flauto amabile 4′
43. Viola 4′
44. Nasard 2 2/3′
45. Flautino 2′
46. Mixtur IV 2 2/3′
47. Physharmonica 8′
48. Oboe 8'
49. Trompete harmon 8′
IV. Manual C–a3
50. Hornprinzipal 8′
51. Traversflöte 8′
52. Viola 8′
53. Unda maris 8′
54. Ital. Prinzipal 4′
55. Blockflöte 4′
56. Nasard 2 2/3'
57. Schwiegel 2′
58. Sifflöte 1′
59. Terzian II 1 3/5'
60. Großmixtur VI
61. Tuba magna 16'
62. Tuba mirabilis 8'
63. Vox humana 8'
64. Clairon 4'
Tremulant
Pedal C–f1
65. Grand Bourdon 32′
66. Prinzipalbass 16′
67. Subbass 16′
68. Violonbass 16′
69. Octavbass 8′
70. Hohlflötenbass 8′
71. Violoncello 8′
72. Flöte 4′
73. Cornett IV 5 1/3′
74. Bombardon 32′
75. Tuba 16′
76. Posaune 8′
77. Clarine 4′
78. Singend Kornett 2′

Kopule (spojnice):

I/P, II/P, III/P, IV/P,
Super I/P, Super II/P, Super III/P, Super IV/P,
II/I, III/I, IV/I, Sub I, Sub II/I, Sub III/I, Sub IV/I,
Super I, Super II/I, Super III/I, Super IV/I,
III/II, IV/II, Sub III/I, Sub IV/II, Super IV/II,
IV/III, Sub IV/III, Super IV/III

999-struki generalni slagar, dvostruki razdijeljeni slagar, sekvencer naprijed i nazad, automatični pedal, Crescendo, način isključenih generalnih jezičnih registra, način isključenog ručnog registranja, način pojedinačno isključenih jezičnih registra, Tutti, Pleno, Schweller III, Schweller IV.
Pneumatični sustav s čunjima uz elektropneumatično upravljanje trakture.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]