Villa Emo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vila Emo
Opšte informacije
Arhitektonski stilpaladijanski
GradVedelago
ZemljaItalija
Dizajn i konstrukcija
ArhitektAndrea Palladio

Vila Emo je renesansna vila arhitekta Andrea Palladia u naselju Vedelago, nedaleko od Vicenze u talijanskoj regiji Veneto.

Vila Emo je vrhunac nastojanja porodice Emo u kultiviranju imanja na kojem je vila izgrađena. Ta se nastojanja mogu pratiti sve od 1509. godine kada je Leonardo di Giovanni Emo pribavio imanje od porodice Barbarigo. No, tek nakon dvije generacije, Leonardo di Alvise Emo, imućni plemić iz Venecije, angažirao je Palladia za izgradnju vile. Godina početka gradnje nije poznata, ali se pretpostavlja da je trajala 10 godina i završila 1565. kada je Leonardo oženio Corneliu Grimani. Kao gospodarstveno imanje trebala je poslužiti kultiviranju zemlje, spremanju poljoprivrednih proizvoda, životinja i opreme.

Palladio je u svom traktatu Quattro Libri] bio kratak što se tiče vile, ali je naglasio važnost rasporeda gospodarskih zgrada u odnosu na kuću. Istaknuo je da su skladišta i mjesta za rad prilagođena kući i moglo im se pristupiti kroz portik, što je izrazito važno. Osim toga, bilo je važno da veličina vile odgovara prihodima. Ti su prihodi morali biti poveliki jer su krila gospodarskih zgrada neobično duga što je vidljivi simbol prosperiteta. Ovu pretpostavku potvrđuje i činjenica da je porodica Emo uvela novu kulturu žitarica na svoju zemlju – kukuruz.

U novije vrijeme, vila je pretvorena u hotel. To je posljednja Palladijeva vila koja je do današnjih dana bila u rukama prvobitnih vlasnika (porodice Emo), sve do svoje prodaje 2004. godine.

Villa_Emo je 1996. uvrštena na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao jedan od objekata lokaliteta - Historijski centar Vicenze i Palladijeve vile.[1]

Galerija[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. City of Vicenza and the Palladian Villas of the Veneto (engleski). UNESCO. Pristupljeno 6. 1. 2019. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Andrea Palladio, The Four Books on Architecture, translated by R. Tavernor & R. Schofield. The MIT Press, Massachusetts, 2001
  • Wundram – Pape – Marton, Palladio, English translation. Benedikt Taschen Verlag, Germany, 1996

Vanjske veze[uredi | uredi kod]