Priča o dva dužnika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
James Tissot, Pomazanje Marije Magdalene.

Priča o dva dužnika (ili priča o grešnici) je jedna od poznatih Isusovih priča, zabeležena u novozavetnom jevanđelju po Luki (7:36-50). Priča govori o dva dužnika koji behu dužni jednom čoveku, jedan mnogo više novca od drugog. Kad im je zajmodavac oprostio dugove, veći dužnik ga je više zavoleo.

Isus kroz priču objašnjava zašto ga grešnica, koja mu je oprala noge, ljubila ga i pomazala, više voli od njegovog domaćina sveštenika, koji mu nije dao vodu za noge niti ga je ljubio i pomazao.[1]

Priča[uredi | uredi kod]

Evanđelje po Luki prenosi da je farisejski sveštenik Simon pozvao Isusa u goste, nakon čega je za njim došla žena u gradu poznata kao grešnica. Dok je Isus sedeo za stolom ona je sedela kod njegovih nogu i plakala „i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i celivaše noge njegove, i mazaše mirom” (7:38). Njegov domaćin reče u sebi: “Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grešnica”, a Isus mu u odgovor ispriča sledeću priču:

A Isus reče: Dvojica behu dužni jednom dužniku, jedan beše dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti.

A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome najviše pokloni.

A on mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se k ženi reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nisi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otre. Celiva mi nisi dao; a ona otkako uđoh ne presta celivati mi nogu. Uljem nisi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge. Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta ima malu ljubav. A njoj reče: Opraštaju ti se gresi.

– Evanđelje po Luki, 7:36-50 (prevod Vuka Karadžića)</ref>

Tumačenja[uredi | uredi kod]

Izgleda da ova Isusova priča nije napad na fariseje, već je pre pokušaj da poduči sveštenika Simona da vidi ženu njegovim očima.[2][3] Opis žene nagoveštava da je ona poznata prostitutka[2][3][4], iako neki osporavaju takav zaključak.[5] Ako je prostitutka, njeno prisustvo kalja farisejevu ritualnu čistotu.[2][3] Džoel Grin napominje da je bilo lako odbaciti takvu osobu kao nemoralnu, nečistu i izopačenu, ne uzimajući u obzir društvenu realnost žene koja je možda prisiljena na to materijalnim stanjem ili je prodata u seksualno ropstvo.[2] Potvrđujući ženi oproštenje, za koje se pretpostavlja da joj je Isus dao prilikom prethodnog susreta[2][5], Isus poziva Simona da uvidi njen novi identitet i „prigrli je u zajednicu Božjih ljudi“.[2]

Džon Kalvin iz Isusovih reči („Stoga ti kažem, oprošteni su joj mnogi gresi, jer je imala mnogo ljubavi; kome se malo prašta, malo ljubi“.[6]) zaključuje da ljubav nije cilj praštanja već dokaz. Isto kao i kod dva dužnika, dug nije oprošten zbog dužničke ljubavi, već je velika ljubav usledila zbog oprosta duga. Kalvin objašnjava da sveštenik misli da je žena grešnica ali treba uvideti da nije grešnica, u skladu sa činjenicom da su joj gresi oprošteni. Njena ljubav je dokaz da je stekla oprost, izraz zahvalnosti za primljenu dobrobit. Ljubav je argument a posteriori, koji dokazuje pomoću ihoda. Isus joj jasno kaže na osnovu čega je stekla oprost rečima: „Vera tvoja spasla te![7] Dakle, verom stičemo oproštenje, a ljubavlju iskazujemo zahvalnost i svedočimo o milosti Božjoj, zaključuje Kalvin.[8]

Ambrozije Milanski, međutim, navodeći isti Isusov citat („Zato kažem ti: opraštaju joj se gresi mnogi, jer je veliku ljubav imala.“[9]), tvrdi da je ljubav uslov oproštenja.[10]

Ove razlike u tumačenju prisutne su i u različitim prevodima biblijskog teksta:

„Dakle kažem ti da su joj svi gresi oprošteni, zato što je pokazala veliku ljubav.“[11]

– Contemporary English Version

„Dakle kažem ti, njeni su mnogi gresi oprošteni, stoga je ona pokazala veliku ljubav.“[12]

– New American Bible

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Klyne Snodgrass, Stories with Intent: A comprehensive guide to the parables of Jesus, Eerdmans, 2008, ISBN 0-8028-4241-0, pp. 80-82.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Joel B. Green, The Gospel of Luke, Eerdmans, 1997, ISBN 0-8028-2315-7, pp. 305-315.
  3. 3,0 3,1 3,2 Ben Witherington, Women in the Ministry of Jesus: A study of Jesus' attitudes to women and their roles as reflected in his earthly life, Cambridge University Press, 1987, ISBN 0-521-34781-5, pp. 53-56.
  4. Carol Ann Newsom and Sharon H. Ringe, Women's Bible Commentary, Westminster John Knox Press, 1998, ISBN 0-664-25781-X, p. 374.
  5. 5,0 5,1 Barbara E. Reid, Choosing the Better Part?: Women in the Gospel of Luke, Liturgical Press, 1996, ISBN 0-8146-5494-0, pp. 110-116.
  6. Evanđelje po Luki, 7:47 (prevod Emilijana Čarnića)
  7. Evanđelje po Luki, 7:50 (prevod Emilijana Čarnića)
  8. John Calvin, Institutes of the Christian Religion, Book III, Chaper 4 at CCEL.org.
  9. Evanđelje po Luki, 7:47 (prevod Vuka Karadžića)
  10. Ambrose, Concerning Repentance (Book I), Chaper 16 at NewAdvent.org.
  11. Luke 7:47, CEV. "So I tell you that all her sins are forgiven, and that is why she has shown great love."
  12. Luke 7:47, NAB. "So I tell you, her many sins have been forgiven; hence, she has shown great love."

Vidi još[uredi | uredi kod]