Darije Veliki

Izvor: Wikipedia
Darije Veliki
Darius.jpg
Darije I prema obrisima reljefa u Behistunu, Iran
Veliki kralj Perzije
Vladavina 29. 9. 522. - oktobar 486. pne. (36 godina)
Krunidba 522. pne.
Prethodnik Smerdis
Nasljednik Kserks I Veliki
Djeca Kserkso, Ahemen, Masist, Histasp, Arsam, Artazostra, brojni drugi.
Puno ime Darije I Veliki od Perzije
Dinastija Ahemenidi
Otac Histasp
Rođenje 549. pne.
Smrt 486. pne.
Perzepolis
Pokop Nakš-e Rustam

Darije I Veliki, (549. - 486. pne.), perzijski je veliki kralj iz iranske dinastije Ahemenida[1] koji je vladao Perzijskom Monarhijom od 522. do 486. pne. Ostao je zapamćen kao jedan od najvećih starovjekovnih vladara. Njegovo ime Darije (Dārayavahuš) prevedeno sa staroperzijskog znači Dobri vladar[2][3]. Poput većine Perzijanaca, Darije je bio sljedbenik Ahure Mazde, zoroastrijske religije[4]. Nakon što je ugušio niz pobuna u istočnim provincijama, proveo je reorganizaciju državne uprave. Podijelio je državu na pokrajine (satrapije) kojima je dao odgovarajuću autonomiju, ali je odvojio civilnu i vojnu vlast u njima da onemogući separatizam. Centralnu vlast pojačao je poreznim sustavom kojim su se ogromne količine novca slijevale u njegovu riznicu. Jedinstvu imperija služila je i prometna mreža koju je razvio, osobito popularna Kraljevska cesta. Sagradio je i novu perzijsku prijestolnicu, veličanstveni Perzepolis. Nakon što je uredio državu, ekonomiju i vojsku, krenuo je u proširenje imperija. Perzijska Monarhija je u njegovo doba postalo najveća starovjekovna država, veća i od kasnijeg Aleksandrovog i Rimskog Imperija.

Dolazak na vlast[uredi - уреди]

Darije I je pripadao plemićkoj obitelji unutar Perzijske Monarhije. Bio je rođak Kambiza II, nasljednika Kira Velikog. Poslije ubojstva Kambiza II 522. pne., magijski uzurpator prijestolja Gaumata je nesmetano vladao kao tobožnji Smerdis, ubijeni sin Kira Velikog i brat Kambriza II. Nitko se nije usudio ustati protiv lažnog kralja, osim Darija I koji uz pomoć šest plemića iznenađuje i ubija uzurpatora 522. pne. Darije Veliki tada postaje perzijski veliki kralj. Ženi se s Atosom, ženom lažnog velikog kralja i kćerkom Kira Velikog. Imali su sina Kserksa I, koji će naslijediti oca. Iznenadnu promjenu na vrhu države vladari perzijskih provincija su vidjeli kao dobru priliku da dobiju nezavisnost. U Suzi, Babilonu, Mediji i Sagartiji uzurpatori su skupljali armije iza sebe. Međutim, Darije u dvije godine smiruje sve te pobune. Čak je i Babilon, koji se dva puta pobunio, priznao vlast Darija Velikog.

Monarhija[uredi - уреди]

Organizacija[uredi - уреди]

Karta svijeta 500. pne. s Ahemenidskom Perzijskom Monarhijom označenom smeđom bojom

Veliki reformist i organizator Darije potpuno je izmijenio perzijski administrativni i pravni sustav. Njegova revizija odnosila se na zakone svjedočenja, depozita, podmićivanja i nasilja. Mnogi narodi iz Darijevog vremena počeli su koristiti perzijsku riječ dāta (zakon, kraljev zakon) za dokumente, što se zadržalo do današnjeg dana.

Preko njegovih reformi i organizacije Perzijska Monarhija postaje restaurirano naslijeđe države Kira Velikog. Njegova organizacija monarhije u 20 pokrajina (satrapija) kojima su upravljali lokalni vladari, koji su imali pravo na specifične zakone, propise, tradicije i elitu. Visok stupanj lokalne političke autonomije nije uključivao i ovlast nad vojskom. Porezni sustav omogućavao je ogromne prihode u zlatu i srebru.

Svaka provincija je također imala nezavisnog financijskoga kontrolora, nezavisnog vojnog koordinatora, te satrapa koji je kontrolirao administraciju i zakon. Sva trojica su direktno odgovarali kralju. Ovaj sustav organizacije i podjela vlasti bio je razlog stabilnosti i cjelovitosti zemlje, jer su šanse za pobunu ili separaciju smanjene na minimum. Darije je također povećao i broj članova državne uprave koja se sastojala od pisara, koji su promicali zakone i odredbe diljem imperija.

Vojnici mnogih naroda sudjelovali su u Darijevoj armiji, uključujući Asirce, Feničane, Babilonce, Indijce, Egipćane, Grke, Židove i Arape.

Ekonomija i trgovina[uredi - уреди]

Perzijski zlatni darik iz 490. pne.

Među ostalim, Darije je poznat i kao sjajan ekonomist. Reformirao je ekonomski sustav i uveo zlatni novacdarik“ kao fiksno platežno sredstvo. Razvijao je trgovinu unutar monarhije i s udaljenim zemljama. Na primjer, slao je ekspedicije na čelu s karijskim kapetanom Skilaksom koje su istraživale cijelu obalu Indijskog oceana od Indije do Afrike. Tijekom njegove vladavine populacija je narasla, a u gradovima cvate industrija.

Fizikalne veličine poput mase i dužine su standardizirane tzv. „kraljevskom mjerom“, iako su Egipćani i Babilonci nastavili koristiti se vlastitim mjernim jedinicama. Takvi propisi pojednostavnili su međunarodnu trgovinu što je imalo velik utjecaj na rast perzijskog gospodarstva, kao i razvoj komunikacija i administrativne mreže.

Ljudska prava[uredi - уреди]

Darije je nastavio proces religijske tolerancije prema podređenim narodima[5], što je započeto još u doba njegovih prethodnika Kira Velikog i Kambiza II. Darije je osobno bio zoroastrijski monoteist; u kraljevskim zapisima Ahura Mazda se spominje kao jedini bog. Nasuprot Perzijancima i Židovima, većina naroda Ahemenidske Perzijske Monarhije prakticirala je politeizam. Bio je dosljedan i prema perzijskoj zabrani ropstva, primjerice graditelji Perzepolisa i drugih perzijskih zdanja bili su plaćeni, što je bio revolucionarni pristup za to doba. Ljudska prava su također poštivana kao u doba njegovih prethodnika, što se prije svega odnosilo na Kirov cilindar (po nekima prvi pisani dokument o ljudskim pravima u historiji), prema kojem se svi ljudi rađaju jednaki i s istim pravima.

Vanjska politika[uredi - уреди]

Diplomacija[uredi - уреди]

Perzija je tokom vladavine Darija Velikog imala kontakte s Kartagom (prema zapisima sa Nakš-e Rustama), te Sicilijom i Italijom. Darije se kao vladar pokazao vrlo dobroćudnim nastavljajući politiku njegova djeda Kira Velikog, pa je priznavao sve religije, npr. Židovima je dozvolio i financirao obnovu Salomonovog hrama u Jeruzalemu kojeg su srušili Babilonci. U Egiptu se njegovo ime spominje na hramovima izgrađenima u Memfisu, Edfuu i Velikoj Oazi. U egipatskoj tradiciji Darije se smatra jednim od najvećih dobrotvora i zakonodavaca u egipatskoj historiji. Sličan odnos Darije je imao i prema Grcima kojima je financirao gradnju velikih hramova, ukidao ropstvo u grčkim gradovima, te Apolonova sveta područja oslobađao od poreza. To je stvorilo velike simpatije jonskih i makedonskih Grka prema Dariju pa su stali na perzijsku stranu tijekom Grčko-perzijskih ratova.

Vojne ekspedicije[uredi - уреди]

Azija[uredi - уреди]

Skitski poslanici kod Darija Velikog, naslikao Franciszek Smuglewicz krajem 18. stoljeća

Darije Veliki je 512. pne. krenuo u rat protiv nomadskih Skita. Velika perzijska armija je prešla Bospor, zauzela istočnu Trakiju dok se Makedonija dobrovoljno priključila Perziji, te prešla Dunav. Svrha ove ekspedicije bilo je udar na nomadska plemena s leđa i time osigurati sigurnost sjevernih granica imperija. Međutim, cijeli plan se zasnivao na netočnoj geografskoj pretpostavki koju je kasnije ponovio i Aleksandar Makedonski; vjerovali su kako je zapadna Indija neposredno uz istočne obale rijeke Don i Crnog mora. Nakon što su otišli predaleko u stepe, morali su se povući zbog predugih linija opskrbe i dezorijentiranosti. Prema grčkim izvorima (Herodot) Perzijanci su stigli čak i do rijeke Volge, no podatak nije pouzdan.

Afrika[uredi - уреди]

Darije je neposredno prije smrti pripremao gušenje pobune u Egiptu no umro je 486. pne. pa je pobunu ugušio njegov sin Kserkso.

Europa[uredi - уреди]

Europski Grci poput polisa Atene i Eretrije pomaganjem Jonskog ustanka i gusarenjem u Egejskom moru započinju rat s Perzijom. Nakon što su Atenjani razorili grad Sard, Darije Veliki se zakleo na osvetu. Odlučujuća bitka odigrala se 494. pne. kod Lade na ulazu u miletsku luku. Perzijska flota, sastavljena od egipatskih i feničanskih brodova, razbila je grčke snage. Milet je osvojen i podčinjen. Ovi događaji označili su slom Jonskog ustanka.

Nekoliko godina poslije sloma Jonskog ustanka Darije je pripremio pohod na Grčku. Prva perzijska ekspedicija 492. pne. doživjela je krah u oluji kod Atosa; Perzijanci pod zapovjedništvom Datisa i Artaferna su se dvije godine poslije iskrcali na Atici, ali ih je atenska vojska pod vodstvom vojskovođe Miltijada porazila u Maratonskoj bitci[6]. Poslije Darijeve smrti ekspediciju protiv europske Grčke nastavio je njegov sin Kserkso Veliki koji je u znak odmazde spalio Atenu i Eretriju.

Graditeljski projekti[uredi - уреди]

Perzepolis[uredi - уреди]

Glavni članak: Perzepolis
Kapitel perzijskog stupa iz apadane u Darijevoj palači u Suzi (6. vijek pne.)

Darije je bio veliki graditelj, pa su tijekom njegove vladavine izgrađeni mnogi veliki arhitektonski i građevinski projekti. Najznačajniji projekt bio je gradnja novog glavnog grada Perzepolisa, remek-djela drevne arhitekture. S obzirom da se dotadašnji glavni grad Pasargad uglavnom dovodio u kontekst njegovih prethodnika Kira Velikog i Kambiza II, Darije je odlučio sagraditi novi. Zgrade u Perzopolisu su zbijene na prirodnoj kamenoj terasi čija površina iznosi oko 500 x 273 metra. Krovove velikih dvorana podupirali su višestruki stupovi, od kojih su se neki sačuvali (uglavnom kameni). Stupovi su bili visoki 20 metara što ih čini najvišim i najtanjim (u odnosu na visinu) starovjekovnim stupovima, a rasponi stupova od 8.65 metara su također veći od bilo kojeg arhitektonskog zdanja tog doba. S obzirom da je ropstvo bilo zabranjeno u Perziji, cijeli kompleks su izgradili plaćeni radnici koji su dolazili i iz Egipta, Indije, Grčke, Kavkaza, Arabije, itd. Perzepolis je prva građevina s planiranim drenažnim sustavom, izgrađenim prije postavljanja temelja. Na terase se dolazilo karakterističnim dvostrukim stubištem, od kojih glavno vodi prema jugu do apadane (dvorane za prijeme), a prema istoku do drugog nedovršenog ulaza koji gleda na prijestolnu dvoranu (tzv. „Dvoranu od tisuću stupova“). Darije je kasnije pokopan u grobnici Nakš-e Rustam ukopanoj u stijenama planine nedaleko od grada.

Suza[uredi - уреди]

Glavni članak: Suza (Iran)

U gradu Suzi Darije Veliki gradi jednu od svojih rezidencijalnih palača. Na sjeveru palače nalazila se velika apadana (dvorana za prijem) s 36 stupova i kraljevskim tronom, dok se na južnoj strani nalazila raskošna palača s tri unutrašnja vrta, od kojih je najveći služio za vojsku. Na zapadnoj strani nalazio se pričuvni ulaz, a na istočnoj Velika vrata. Zapisi pronađeni u Darijevoj palači detaljno opisuju kako je građena[7]. Palača u Suzi očito je bila omiljena Darijeva rezidencija[8], budući da grčki historičar Herodot spominje isključivo Suzu kao glavni grad Perzije, dok ne spominje Pasargad i Perzepolis. Darije je Suzu povezao Kraljevskom cestom[7] koja je vodila punih 2700 km do Sarda u zapadnoj Maloj Aziji, zbog čega je Suza postala velikim trgovačkim središtem[9]. Detalji raskoša grada Suze opisani su u biblijskoj priči o Estheri[10].

Kraljevska cesta[uredi - уреди]

Glavni članak: Kraljevska cesta

Da bi olakšao komunikaciju diljem goleme Perzijske Monarhije, Darije je dao izgraditi Kraljevsku cestu. Cesta se protezala od lidijskog grada Sarda na zapadu do perzijskih gradova Suze, Pasargada i Perzepolisa na istoku. Udaljenost među dvaju gradovima bila je 2.700 km, a glasnici na konjima prelazili su taj put za samo sedam dana. Uspredbe radi, za isto putovanje pješice bilo je potrebno 90 dana, odnosno tri mjeseca. Gradnja tako dugačke i sofisticirane ceste kroz maloazijske planine, asirske pustinje, babilonske močvare i neprohodna područja zapadnog Irana predstavljala je vrhunac starovjekovnog graditeljskog umijeća. Zbog njene iznimne kvatitete, cesta je korištena i u rimsko doba za vrijeme Trajana i Hadrijana, gotovo 700 godina nakon Darijeve vladavine[11].

Darijev kanal[uredi - уреди]

Glavni članak: Sueski kanal

Darije je ostao upamćen i po Sueskom kanalu kojeg je dao izgraditi između Nila i Sueza, i kojim su perzijski brodovi prolazili iz Crvenog mora u Mediteran i obrnuto.

Smrt[uredi - уреди]

Grobnica Darija Velikog, Nakš-e Rustam, Iran

Darije Veliki umro je s 64 godine između 17. studenog i 1. prosinca 486. pne. nakon mjesec dana bolesti. Ostao je upamćen kao jedan od najvećih vladara ikad što su priznali i njegovi neprijatelji Atenjanji[12], a doba njegove vladavine smatra se zlatnim dobom Perzije. Sahranjen je u unaprijed izgrađenu grobnicu isklesanu u stijenama Nakš-e Rustama[12], gdje se nalazi čitava serija grobnica perzijskih vladara. Darija je naslijedio njegov sin Kserks I Veliki.

Djeca[uredi - уреди]

Sa kćeri Gobriasa
Artabazan
Ariabign
Neimenovani sin
Sa Atosom
Kserkso
Ahemen
Histasp
Masist
Mandana (ponekad se poistovjećuje s Sandaucom)
Sa Artistonom
Arsam
Gobrias
Artazostra, žena Mardonija
Sa Parmis, kćeri Smerdisa
Ariomard
Sa Fratagunom
Abrokom
Hiperant
Sa Fedimijom, kćeri Otana
Nepoznato
Sa nepoznatim ženama
Ariamen (ponekad ga se poistovjećuje s jednim od tri sina Gobriasove žene)
Arsamen
Neimenovana žena Artoca
Neimenovana žena Daurisa
Neimenovana žena Hijama
Sandauce (ponekad se poistovjećuje s Mandanom)
Ištin
Pandušaša

Kronologija[uredi - уреди]

Veze[uredi - уреди]

Prethodnik: Veliki kralj Perzije
(522. - 486. pne.)
____________________
Faraon Egipta
(522. - 486. pne.)
Nasljednik:
Smerdis (Gaumata)
(521. - 522. pne.)
Kserks I
(486. - 465. pne.)

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]