Volga

Izvor: Wikipedia
Volga
Волга
Volga Ulyanovsk-oliv.jpg
Lokacija
Države  Rusija
Gradovi Tver, Ribinsk, Jaroslavlj, Nižnji Novgorod, Čeboksari, Kazan, Uljanovsk, Toljati, Samara, Volgograd, Astrahan
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
Volgoverhovje (Valdajska visoravan)
228 m
Ušće
  – aps. visina
Kaspijsko jezero
−28 m
Duljina 3 530 [1] km
Pritoke Kama, Oka, Kama, Dubna, Mologa, Kostroma, Unža, Sura, Vetluga, Samara, Veliki Irgis
Hidrologija
Protok
  – srednji

8064 m³/s
Sliv
  – površina

1 360 000 [1] km²
Ulijeva se u Kaspijsko jezero

Volga je sa svojih 3 530 km [1]najduža rijeka Evrope. U antičko vrijeme je bila poznata pod imenom Atil odnosno stari Grci su je poznavali pod imenom Rha. Čitav tok rijeke nalazi se na području Rusije.

Izvire u Valdajskoj visoravni pored sela Volgoverhovo na 228 m nadmorske visine a utječe u Kaspijsko more koje je na -28 m nadmorske visine. Ona, dakle, na cijeloj svojoj dužini ima ukupni pad od samo 256 m. [1]

U Volgu utječe oko 200 rijeka, a čitavo porječje ima oko 151 000 rijeka, potoka i drugih vodotoka, dok njeno ukupno slivno područje obuhvaća površinu od 1 36 milijuna km². Kao vodeni put povezuje sjever i zapad Evrope s Kaspijskim morem i Središnjom Azijom. Srednja godišnja količina vode iznosi 258 milijardi kubnih metara.

Riječni tok[uredi - уреди]

Gornji tok

Nakon što napusti Valdajsko visočje, Volga stiže do Rževa i od tu skreće na sjeveroistok. Od tog mjesta na dalje rijekom mogu ploviti manji teretni brodovi. Nizvodno je smješten grad Tver (ranije Kalinjin) osnovan 1135. na cesti koja povezuje Moskvu i Petrograd. Volga dalje teče kroz umjetno jezero Ivankovo prema Dubni gdje u Volgu utječe kanal Moskva-Volga. Rezervoar kod Dubne je napravljen da bi se iz njega snabdijevalo vodom Moskvu. Nedugo zatim rijeka stiže do Ugličkog umjetnog jezera koje je napravljeno gradnjom brane kod Ugliča. Nastavljajući prema sjeveru, ona protiče kroz još jedno jezero, ovaj put je to Ribinsko umjetno jezero koje je istovremeno i najstarije takvo jezero na Volgi. U njega utječu Mologa, Šeksna i Kanal Volga-Baltičko more.

Srednji tok

Nakon brane leži Ribinsk (ranije Andropov), koji je najveća prekrcajna luka na gornjem dijelu Volge. Tu Volga skreće na jugoistok i dolazi do Jaroslava, jednog od najstarijih (11. stoljeće) gradova središnje Rusije. Najveći dio otpadnih voda industrije koja ovdje radi, odlazi u rijeku nepročišćeno. Oko 70 km nizvodno je Kostroma, grad koji je osnovan 1152. na ušću istoimene rijeke (lijeva pritoka Volge). Iza Kinešme je ponovo na Volgi izgrađena brana zaumjetno jezero Nižni Novgorod koje je dugačko 80 km.

U Nižnom Nogorodu u Volgu s desne strane utječe Oka. Nakon spajanja s Okom, Volga skreće na istok a u Marijskoj je napravljeno još jedno, Čeboksarsko umjetno jezero. Kako bi se oslobodio prostor za ovo jezero, 1980-tih godina su s tog područja preseljene desetine tisuća pripadnika naroda Mari. 150 km dalje na istoku Volga stiže u Kazan, glavni grad Tatarstana, gdje skreće na jug. Kazan leži na početku čitavih 550 km dugačkog umjetnog jezera Samara koje je, sa 6.450 km², najveće umjetno jezero na Volgi ali i u Europi. Tu i Kama utječe u Volgu. Uz obalu su smješteni gradovi Simbirsk (ranije Uljanovsk) i Toljati. U petlji koju ovdje Volga ima, leži milijunski grad Samara (ranije Kuibišev). Volga mu prilazi s lijeve strane a na kraju te "petlje" leži Sjzran

Donji tok Saratovsko umjetno jezero počinje ovdje, a nastalo je gradnjom kod Balakova. Nizvodno od tog industrijskog grada u Volgu utječe Veliki Irgis. Između Balakova i Saratova su do 2. svjetskog rata živjeli povolški Nijemci. S početkom rata deportirani su u Sibir i Kazahstan. Volga još samo u tom svom dijelu izgleda noako kakva je oduvijek bila. Od Kazana do volgograda desna, zapadna obala Volge oivičena je brežuljcima od kojih naviša točka seže do 375 m, dok se uz suprotnu, lijevu obalu pružaju nepregledne livade, osim na mjestima gdje su umjetnim jezerima poplavljeni dijelovi obalnih područja. Saratov kroz koji dalje protječe Volga, je industrijski i univerzitetski grad s oko 880.000 stanovnika. Tu počinje 600 km dugačko Volgogradsko umjetno jezero na čijoj obali leži grad Kamišin. Ispod brane su gradovi Volgograd (ranije Caricin, pa Staljingrad) i Volžskij. Volgograd se pruža zapadnom obalom Volge u dužini većoj od 80 km. Kod Svetlog Jara se prema zapadu odvaja kanal Volga-Don. On je veza sa Crnim morem a iskopan je između 1950. i 1957. najvećim dijelom prisilnim radom. Kod Volžskija se od Volge odvaja Ahtjuba. Tu se Volga okreće svojim t.zv. "koljenom" prema jugoistoku i nastavlja prema Kaspijskom moru. Na početku Delte Volge smjestio se grad Astrahan (ranije Itil). Dijelovi delte su zaštićeni kao važna međustanica ptica selica. Dva najveća rukava Volge u delti su Bahtemir i Tabola, a Ahtjuba utječe u najveće jezero na svijetu nešto istočnije.

Arheologija[uredi - уреди]

Arheološki nalazi dokazuju da su na obalama Volge ljudi živjeli od pradavnih vremena. U različitim razdobljima su se na obalama rijeke nalazili različiti upravni i trgovački gradovi, kao Veliki Bulgar (u blizini grada Bolgari u Tatarstanu), Saraj (nedaleko Volgograda) i Itil (danas Astrahan). Plodno tlo delte mnogi povijesničari smatraju koljevkom indogermanskih naroda, među njima Kelti, koji su s tog područja krenuli u širenje prema Europi. Volga je služila i kao trgovački put od Skandinavije pa sve do Perzije.

Umjetna jezera na Volgi[uredi - уреди]

Na Volgi su sagrađena umjetna jezera kao dio Volga-Kama kaskada, od kojih su - gledano nizvodno - najveće sljedeće:

Važne pritoke Volge[uredi - уреди]

Povezane stranice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]