Itil

Izvor: Wikipedia
Na slici su prikazane glavne varjaške trgovačke rute: volški trgovački put (crveno) i trgovačka ruta od Varjaga do Grka (purpur). Ostale trgovačke rute od 8. do 11. vijeka su označene narančasto. Itil je bilo glavno trgovačko središte.

Itil ili Atil, što doslovno znači »Velika rijeka«, je od od sredine 8. vijeka do kraja 10. vijeka bio prijestolnica Hazarije. Itil je također turski naziv za Volgu.

Historija[uredi - уреди]

Itil se nalazio u delti Volge na sjeverozapadnom kraju Kaspijskoga jezera. Glavni grad Hazarije je postao nakon poraza Hazara u drugom hazarsko-arapskom ratu. Arapski izvori iz 9. vijeka ga nazivaju Hamlidž; ime Itil se koristilo od 10. vijeka.

Itil je na vrhuncu moći bio glavno trgovačko središte na Volgi. Sastojao se od tri dijela, razdvojena Volgom. U zapadnom dijelu je bilo upravno središte sa dvorom i velikim garnizonom. Istočni dio je sagrađen kasnije kao trgovačka četvrta. Tamo je bilo nekoliko velikih javnih kupališta i tržnica. Između dva dijela je bio otok, gdje je stajala palača hazarskog kagana i bega. Otok je s drugim dijelovima grada bio povezan pontonskim mostom. Arapski izvori tvrde da se jedna polovica grada zvala Itil, a druga Hazaran.

Itil je bio multietnički i religijski šarolik grad, gdje su zajedno živjeli Jevreji, kršćani, muslimani, šamanisti i pogani, te se bavili trgovinom. Svaka religijska grupa je imala svoja svetišta i svoje suce koji su rješavali međusobne sporove. Pod va suca su imali kršćani, Židovio i muslimani, dok je jedan bio zadužen za šamaniste i pogane.

Godine 968. ili 969. je Itil opustošio kijevski knez Svjatoslav I. Ibn Havkal in al-Makdisi spominje Itil nakon godine 969, pa se pretpostavlja da je možda bio obnovljen. Al Biruni je sredinom 11. vijeka spomenuo da je Itil ponovno u ruševinama, te nije spominjao Saksin, koji je sagrađen kasnije u njegvoj blizini. Moguće je da je sredinom 11. vijeka srušen upravo taj novi Itil.

Arheološki ostaci Itila nisu nikada precizno identificirani. Prema jednoj hipotezi je grad poplavilo Kaspijsko jezero. Dimitrij Vasiljev sa Astrahanskog državnog univerziteta je godine 2003. vršio iskopavanja na nalazištu Samosdelskoje u blizini sela Samosdelka u delti Volge. Vasiljev je arheološke nalaze pripisao hazarski, oguškoj i bugarskoj kulturi, zbog čega vjeruje da je otkrio Saksin. Njegova hipoteza još nije dokazan. Vasiljev je godine 2006. objavio tvrdnju da najniži arheološki sloj Samosdelke pripada gradu Itil.[1] Godine 2008. je njegova grupa objavila otkriće ruševina Itila.[2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Vasiljev, D.. »Итиль-мечта (The Itil Dream)«. http://www.lechaim.ru/ARHIV/174/VZR/a02.htm. Prejeto 28. septembra 2008.
  2. Mirovalev, M. (20. september 2008). »Scholar claims to find medieval Jewish capital«. Yahoo News. Associated Press. http://news.yahoo.com/s/ap/20080920/ap_on_re_eu/russia_lost_capital. Prejeto 28. september 2008.

Literatura[uredi - уреди]

  • Barthold, W. (1996). »Khazar«. Encyclopaedia of Islam (Brill Online). Eds.: P. Bearman , Th. Bianquis , C.E. Bosworth , E. van Donzel and W.P. Heinrichs. Brill.
  • Brook, K.A., The Jews of Khazaria. 2nd ed. Rowman & Littlefield Publishers, Inc, 2006.
  • Dunlop, D.M. (1997). »Itil«. Encyclopedia Judaica (CD-ROM Edition Version 1.0). Ed. Cecil Roth. Keter Publishing House. ISBN 965-07-0665-8
  • Dunlop, D.M., The History of the Jewish Khazars, Princeton, N.J.: Princeton University Press, 1954.
  • Golb, N. in Pritsak, O., Khazarian Hebrew Documents of the Tenth Century. Ithaca: Cornell Univ. Press, 1982.
  • Golden, P.B., Khazar Studies: An Historio-Philological Inquiry into the Origins of the Khazars. Budapest: Akademia Kiado, 1980.
  • Noonan, T.S., »The Khazar Economy.« Archivum Eurasiae Medii Aevi 9 (1995-1997): 253-318.
  • Noonan, T.S., »Les Khazars et le commerce oriental.« Les Échanges au Moyen Age: Justinien, Mahomet, Charlemagne: trois empires dans l'économie médiévale, pp. 82–85. Dijon: Editions Faton S.A., 2000.
  • Noonan, T.S., »The Khazar Qaghanate and its Impact on the Early Rus' State: The translatio imperii from Itil to Kiev.« Nomads in the Sedentary World, eds. Anatoly Mikhailovich Khazanov and André Wink, pp. 76–102. Richmond, England: Curzon Press, 2001.
  • Pritsak, O., »The Khazar Kingdom's Conversion to Judaism.« (Journal Article in Harvard Ukrainian Studies, 1978)
  • Vasiljev, D. (Д. Васильев) "Итиль-мечта (на раскопках древнего центра Хазарского каганата)" .

Vanjske veze[uredi - уреди]