Mardonije
Izvor: Wikipedia
Mardonije (u. 479. pne.) bio je vodeći perzijski komandant za vrijeme ratova s Grčkom početkom 5. vijeka pne.
Mardonije je bio sin Gobrije, perzijskog plemića koji je princu Dariju pomogao stupiti na prijestolje. Savez između dvojice prijatelja je cementiran političkim brakovima - Darije je oženio Gobrijinu kći, a Gobrija Darijevu sestru. Mardonije je postao Darijev zet kada se oženio princezu Artozostru.
Nakon što je skršen jonski ustanak, Darije je 492. pne. Mardonija imenovao komandantom pohoda čiji je zadatak bio kazniti Atenu zbog pomaganja jonskim ustanicima. Prije toga je Mardonije, koristeći politiku "mrkve i batine", nekoć pobunjenim jonskim gradovima dozvolio autonomiju, odnosno svrgnuo tiranine i dozvolio im da uspostave demokraciju. Takav potez je iznenadio tadašnje Grke, ali ga suvremeni historičari tumače nastojanjem da osigura pozadinu pred pohod, odnosno spriječi ustanke dok perzijska vojska bude zauzeta pohodom u Grčkoj.[1] Nakon toga je perzijska vojska pod njegovom komandom prešla Helespont.
Prva žrtva perzijskog pohoda je bio strateški važan otok Tasos, koji je prisiljen plaćati danak Ahemenidskom Carstvu. Potom su vojska i mornarica prodrle u Makedoniju čiji je vladar Aleksandar također prisiljen priznati Darija kao svog sizerena.
Mardonija je ratna sreća napustila kada mu je flota uništena u oluji kraj Atosa. Perzijanci su tada, prema Herodotu, izgubili 300 brodova i 20.000 ljudi. Mardonije se u tom trenutku borio protiv tračkih plemena. Iako ranjen, izvojevao je pobjedu u toj bitci. Gubitak flote ga je, međutim, prisilio da se neobavljena posla vrati u Malu Aziju[2]. Tada ga je Darije smijenio s dužnosti, a na njegovo mjesto postavio Datisa i Artaferna. Oni su poduzeli vlastiti pohod 490. pne. koji je uspio osvojiti Naksos i uništiti Eretriju, ali je konačno zaustavljen porazom u maratonskoj bitci.
Mardonije je izašao iz nemilosti kada je prijestolje preuzeo novi car Kserks I. Tada je počeo lobirati da se pokrene novi pohod na Grčku i tako osveti Darijev poraz. Kserks se, pod uticajem svog savjetnika Artabana, ispočetka tome protivio, ali je na kraju popustio nagovaranju Mardonija, koji je, prema Herodotu, htio postati satrap Grčke.[3]
Mardonije je sudjelovao u termopilskoj bitci, a nakon perzijskog poraza u bitci kod Salamine, je bez uspjeha pokušao nagovoriti Kserksa da ostane u Grčkoj i vodi još jednu bitku. Mardonije ovaj put nije imao uspjeha, te je Kserks otišao, ali je Marodniju ostavio da vlada nad dijelovima Grčke koji su dotada pokoreni. Potom je Mardonije opustošio napuštenu Atenu, a poslije počeo pregovore s Atenjanima, obećavši im ponovnu izgradnju grada ako prihvate primirje. Atenjani su to odbili kako bi se pripremili za još jednu bitku.
Mardonije se pripremio za bitku kod Plateje, iako ga je perzijski komandant Artabaz od toga pokušao odgovoriti. Mardonije je u bitci kod Plateje ubijen, a vojska poražena.
Sadržaj/Садржај |
[uredi - уреди] U popularnoj kulturi
- U filmuThe 300 Spartans (1962), Mardonija je tumačio glumac Nikos Papakonstantinou
[uredi - уреди] Bilješke
[uredi - уреди] Reference
- Herodotus - The Histories, with an English translation by A. D. Godley. Cambridge, Harvard University Press, 1920. OCLC: 1610641 ISBN 0674991303, 0674991311, 0674991338, 0674991346 [1]
