Darije I
| Darije I od Perzije, Veliki | |
|---|---|
| Veliki kralj (Šah) Perzije, Faraon Egipta | |
 |
|
| Darije I od Perzije | |
| Vladavina | 522. pne. - 486. pne. |
| Prethodnik | Smerdis (Bardija) |
| Nasljednik | Kserks I |
| Kraljevska kuća | Dinastija Ahemenida |
| Majka | nepoznat |
Darije I. Veliki, (549. pr.K. - 486. pr.K.), veliki kralj iz iranske dinastije Ahemenida (vladao 522. pr.K. - 486. pr.K.) i jedan od najvećih antičkih vladara. Njegovo ime Darije (Dārayavahuš) prevedeno s staroperzijskog znači "dobri vladar". Nakon što je ugušio niz pobuna u istočnim provincijama, proveo je reorganizaciju državne uprave. Podijelio je državu na pokrajine (satrapije) kojima je dao odgovarajuću autonomiju, ali je odvojio civilnu i vojnu vlast u njima da onemogući separatizam. Centralnu vlast pojačao je poreznim sustavom kojim su se ogromne količine novca slijevale u njegovu riznicu. Jedinstvu carstva služila je i prometna mreža koju je razvio, osobito popularna "Kraljevska cesta". Nakon što je uredio državu, ekonomiju i vojsku, krenuo je u proširenje carstva. Perzija je u njegovo doba postala najveća država anitke, veća i od kasnijeg Aleksandrovog i Rimskog carstva.
Sadržaj/Садржај |
Dolazak na vlast [uredi - уреди]
Darije I je pripadao plemićkoj obitelji unutar Perzijskog carstva. Bio je rođak Kambiza II, nasljednika Kira Velikog. Poslije ubojstva Kambiza II 522. pr.K., uzurpator prijestolja Gaumata je nesmetano vladao kao tobožnji Smerdis, ubijeni sin Kira Velikog i brat Kambriza II. Nitko se nije usudio ustati protiv lažnog cara, osim Darija I. koji uz pomoć šest plemića iznenađuje i ubija uzurpatora 522. pr.K. Darije Veliki tada postaje perzijski car. Ženi se s Atosom, ženom lažnog cara i kćerkom Kira Velikog. Imali su sina Kserksa I., koji će naslijediti oca. Iznenadnu promjenu na vrhu države vladari perzijskih provincija su vidjeli kao dobru priliku da dobiju nezavisnost. U Suzi, Babilonu, Mediji i Sagarti uzurpatori su skupljali armije iza sebe. Međutim, Darije u dvije godine smiruje sve te pobune. Čak je i Babilon koji se dva puta bunio priznao vlast Darija Velikog.
Carstvo [uredi - уреди]
Poput većine Perzijanaca, Darije je bio sljedbenik Ahure Mazde, zoroastrijske religije. Veliki reformist i organizator Darije potpuno je izmjenio perzijski administrativni i pravni sustav. Njegova revizija odnosila se na zakone svjedočenja, depozita, podmićivanja i nasilja.
Preko njegovih reformi i organizacije Perzijsko carstvo postaje restaurirano naslijeđe carstva Kira Velikog. Njegova organizacija carstva u 20 pokrajina (satrapija) kojima su upravljali lokalni vladari, koji su imali pravo na specifične zakone, propise, tradicije i elitu. Visok stupanj lokalne političke autonomije nije uključivao i ovlast nad vojskom. Porezni sustav omogućavao je ogromne prihode u zlatu i srebru.
Svaka provincija je također imala nezavisnog financijskoga kontrolora, nezavisnog vojnog koordinatora, te satrapa koji je kontrolirao administraciju i zakon. Sva trojica su direktno odgovarali kralju. Ovaj sustav organizacije i podjela vlasti bio je razlog stabilnosti i cjelovitosti zemlje, jer su šanse za pobunu ili separaciju smanjene na minimum. Darije je također povećao i broj članova državne uprave koja se sastojala od pisara, koji su promicali zakone i odredbe diljem carstva.
Vojnici mnogih naroda sudjelovali su u Darijevoj armiji, uključujući Asirce, Feničane, Babilonce, Indijce, Egipćane, Židove i Arape.
Graditeljski projekti [uredi - уреди]
Darije je bio veliki graditelj, pa su tokom njegove vladavine izgrađeni mnogi veliki arhitektonski i građevinski projekti. Najznačajniji projekt bio je gradnja novog glavnog grada Perzepolisa, remek-djela antičke arhitekture. S obzirom da se dotadašnji glavni grad Pasargad uglavnom dovodio u kontekst njegovih prethodnika Kira Velikog i Kambiza II, Darije je odlučio sagraditi novi. Zgrade u Perzopolisu su zbijene na prirodnoj kamenoj terasi čija površina iznosi oko 500 x 273 metra. Krovove velikih dvorana podupirali su višestruki stupovi, od kojih su se neki (oni od kamena) sačuvali. Stupovi su bili visoki 20 metara što ih čini najvišim i najtanjim (u odnosu na visinu) antičkim stupovima, a rasponi stupova od 8.65 metara su također veći od bilo kojeg arhitektonskog zdanja tog doba. S obzirom da je ropstvo bilo zabranjeno u Perziji, cijeli kompleks su izgradili plaćeni radnici koji su dolazili i iz Egipta, Indije, Grčke, Kavkaza, Arabije, itd. Perzepolis je prva građevina s planiranim drenažnim sustavom, izgrađenim prije postavljanja temelja. Na terase se dolazilo karakterističnim dvostrukim stubištem, od kojih glavno vodi prema jugu do Apadane (zgrade za prijeme), a prema istoku do drugog nedovršenog ulaza koji gleda na prijestolnu dvoranu (tzv. Dvoranu od tisuću stupova). Darije je pokopan u grobnici ukopanoj u stijenama planine nedaleko od grada.
Osim Perzepolisa, Darije je ostao upamćen i po Sueskom kanalu koji je dao izgraditi između Nila i Sueza, preko kojeg su perzijski brodovi prolazili iz Crvenog mora u Mediteran i obrnuto. Značajan građevinski poduhvat bio je i izgradnja Kraljevske ceste duge 2700 km koja je spajala Perzepolis i Suzu sa Sardom u Joniji. Cesta je omogućavala brz i siguran transport i poštu, a u njenom sastavu bile su stanice za odmor i gostionice, te sigurnosne stanice. S obzirom na iznimnu kvalitetu cesta je korištena stoljećima, sve do rimskog doba.
Ekonomija, diplomacija, trgovina [uredi - уреди]
Među ostalim, Darije je poznat i kao sjajan ekonomist. Reformirao je ekonomski sustav i uveo zlatni novac "darik" kao fiksno platežno sredstvo. Razvijao je trgovinu unutar carstva i s udaljenim zemljama. Naprimjer, slao je ekspedicije na čelu s karijskim kapetanom Skilaksom koje su istraživale cijelu obalu Indijskog oceana od Indije do Afrike. Tijekom njegove vladavine populacija je narasla, a u gradovima cvate industrija.
Perzija je tokom vladavine Darija Velikog imala kontakte s Kartagom (prema zapisima Nakshi Rustam), te Sicilijom i Italijom. Darije se kao vladar pokazao vrlo dobroćudnim nastavljajući politiku njegova djeda Kira Velikog, pa je priznavao sve religije, npr. Židovima je dozvolio i financirao obnovu Solomonovog (Drugog) hrama u Jeruzalemu kojeg su srušili Babilonci. U Egiptu se njegovo ime spominje na hramovima izgrađenima u Memfisu, Edfu i Velikoj Oazi. U egipatskoj tradiciji Darije se smatra jednim od najvećih dobrotvora i zakonodavaca u egipatskoj povijesti. Sličan odnos Darije je imao i prema Grcima kojima je financirao gradnju velikih hramova, ukidao ropstvo u grčkim gradovima, te Apolonova "sveta područja" oslobađao od poreza. To je stvorilo velike simpatije jonskih i makedonskih Grka prema Dariju pa su stali na perzijsku stranu tokom Grčko-perzijskih ratova.
Fizikalne veličine poput mase i dužine su standardizirane tzv. "kraljevskom mjerom", iako su Egipćani i Babilonci nastavili koristiti se vlastitim mjernim jedinicama. Takvi propisi pojednostavnili su međunarodnu trgovinu što je imalo velik utjecaj na rast perzijskog gospodarstva, kao i razvoj komunikacija i administrativne mreže.
Darije je nastavio proces religijske tolerancije prema podređenim narodima, što je započeto još u doba njegova djeda Kira Velikog i Kambiza II. Darije je osobno bio zoroastrijski monoteist; u kraljevskim zapisima Ahura Mazda se spominje kao jedini bog. Nasuprot Perzijancima i Židovima, većina naroda Perzijskog carstva prakticirala je politeizam. Bio je dosljedan i prema perzijskoj zabrani ropstva, primjerice graditelji Perzepolisa i drugih perzijskih zdanja bili su plaćeni, što je bio revolucionarni pristup za to doba. Ljudska prava su također poštivana kao u doba njegovih prethodnika, što se prije svega odnosilo na famozni Kirov cilindar (prvi pisani dokument o ljudskim pravima u povijesti), prema kojem se svi ljudi rađaju jednaki i s istim pravima.
Europske i sjevernoafričke vojne ekspedicije [uredi - уреди]
Darije Veliki je 512. pr.K. krenuo u rat protiv nomadskih Skita. Velika perzijska armija je prešla Bospor, zauzela istočnu Tračku dok se Makedonija dobrovoljno priključila Perziji, te prešla Dunav. Svrha ove ekspedicije bilo je udar na nomadska plemena s leđa i time osigurati sigurnost sjevernih granica carstva. Međutim, cijeli plan se zasnivao na netočnoj geografskoj pretpostavki koju je kasnije ponovio i Aleksandar Makedonski; vjerovali su kako je zapadna Indija neposredno uz istočne obale rijeke Don i Crnog mora. Nakon što su otišli predaleko u stepe, morali su se povući zbog predugih linija opskrbe i dezorijentiranosti. Prema grčkim izvorima (Herodot) Perzijanci su stigli čak i do rijeke Volge, no podatak nije pouzdan.
Istovremeno, europski Grci poput polisa Atene i Eretrije pomaganjem Jonskog ustanka i gusarenjem u Egejskom moru započinju rat s Perzijom. Nakon što su Atenjani razorili grad Sard, Darije Veliki se zakleo na osvetu. Odlučujuća bitka odigrala se 494. pr.K. kod Lade na ulazu u miletsku luku. Perzijska flota, sastavljena od egipatskih i feničanskih brodova, razbila je helenske snage. Milet je osvojen i potčinjen. Ovi događaji označili su slom Jonskog ustanka.
Nekoliko godina poslije sloma Jonskog ustanka Darije je pripremio pohod na Grčku. Prva perzijska ekspedicija je doživjela poraz 492. pr.K.; Perzijanci su se dvije godine poslije iskrcali na Atici, ali ih je atenska vojska pod vodstvom vojskovođe Miltijada porazila u Maratonskoj bitci. Poslije Darijeve smrti ekspediciju protiv europske Grčke nastavio je njegov sin Kserkso Veliki koji je u znak odmazde spalio Atenu i Eretriju. Darije je neposredno prije smrti pripremao i gušenje egipatskog ustanka, no umro je 486. pr.K., nakon 36 godina vladavine.
