Boris Magaš
| Boris Magaš | |
|---|---|
| funkcionalizam | |
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 22. august 1930.[1] Karlovac,  Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 24. oktobar 2013.[1] Rijeka |
| Opus | |
| Polje | arhitektura |
| Znamenita djela | |
Boris Magaš (Karlovac, 22. august 1930. − Rijeka, 24. oktobar 2013.), bio je poznati jugoslavenski i hrvatski arhitekt, profesor i akademik. [1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Boris Magaš je nakon studija arhitekture na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dugo godina (od 1955. do 1967.) radio kao asistent na istom fakultetu. Tad je zajedno sa kolegama sa fakulteta Šmidihenom i Horvatom, projektirao Muzej oslobođenja u Sarajevu (1963.) [2] Nezadovoljan svojim statusom otisnuo se u projektantske vode i od 1967. radi u projektnom birou “Interinženjering” iz Zagreba na realizaciji hotelskog naselja Solaris u Šibeniku (1968.). [2]
Od 1969. radi kao šef projektnog biroa riječkog Građevno projektnog zavoda. Najznačajniji projekt koji je izveo u tom razdoblju, bilo je Brodokomercovo Hotelsko naselje Haludovo u Malinskoj na Krku (1970). [2]Od 1974. radi i kao izvanredni profesor za na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, - 1977. doktorira, a od 1978. predaje kao izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci, a od 1981. i na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.
To su bile i najplodnije godine njegova života, jer je tad projektirao svoj najuspjeliji objekt - Poljudski stadion u Splitu (1979.), koji je bio uzor mnogim svjetskim stadionima koji su ga oblikovno slijedili.[2]
Od 1988. je izvanredni član Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, a od 1991 je redovni član. [1]
Magaš je volio čiste geometrijske forme, - svi njegovi objekti bili su upravo takvi, u tom duhu projektirao i crkvu sv. Nikole na Krnjevu u Rijeci (1986.), crkvu blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Ferenčici (1998, dječiju ustanova Mihaljevac u Zagrebu 1973, Muzej oslobođenja u Sarajevu (sa Šmidihenom i Horvatom, 1959.-63.), Pravni fakultet u Rijeci sa Olgom Magaš, Ambulantu Dina na Krku (s M. Uravić, 1980.) i dr.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
Za svoj rad Magaš je dobio više nagrada i priznanja:
- Savezna nagrada za arhitekturu lista “Borba” 1967 za hotelsko naselje Solaris i 1979 za Gradski stadion Poljud,
- Nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“ (1991.),
- Viktor Kovačić za životno djelo 1993.
- Nikola Tesla 1979.
- Viktor Kovačić 1963,
- Godišnja nagrada „Vladimir Nazor“ (1979.),
- Republička nagrada „Borba“ (1973.),
- Velika nagrada Zagrebačkog salona (1980.),
- Nagrada Sveučilišta u Zagrebu «Fran Bošnjaković» (1997.),
- Zlatni grb grada Splita (1979.),
- Medalja grada Šibenika (1969.),
- Diploma i plaketa Savezne privredne komore (1972.),
- Spomen medalja Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1969.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Arhitektura. Pristup arhitektonskom djelu, Školska kniga Zagreb 2012., ISBN: 978-953-0-31692-8
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 „akademik Boris Magaš” (hrvatski). HAZU. Pristupljeno 26. 10. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Umro je Boris Magaš” (hrvatski). Pogledaj to. Pristupljeno 26. 10. 2013.
