Vlado Antolić

Vladimir Antolić
Arhitekt / Graditelj
Vladimir Antolić, portret
Nacionalnost	Hrvat
Rođenje	4. lipnja 1903. Dežanovac kraj Daruvara
Smrt	13. svibnja 1981. Zagreb
Stvaralaštvo
Stil/razdoblje	Funkcionalizam, Bauhaus
Najznačajnija djela	Cvjetno naselje, Zagreb Ulica grada Vukovara, Zagreb
Nagrade i priznanja	Vladimir Nazor

Vladimir Antolić (Dežanovac kraj Daruvara, 4. lipnja 1903. - Zagreb, 13. svibnja 1981.), hrvatski arhitekt i urbanist.

Projektirao je između ostaloga detaljan plan zagrebačkog Cvjetnog naselja i bio savjetnik za urbanizam pri Ujedinjenim Nacijama.

Životopis

Mladost i izobrazba

Vladimir Antolić rođen je 4. lipnja 1903. u Dežanovcu kraj Daruvara kao najmlađi od troje djece majke Vikice rođene Wachtl i oca Pavla. Obitelj se ubrzo seli u Bjelovar gdje 1922., završava realnu gimnaziju s velikom maturom. Iste godine se upisuje na Visoku tehničku školu u Beču, gdje je diplomirao arhitekturu 4. srpnja 1927. S izraženim afinitetom za urbanističko stvaralaštvo, polazio je specijalističke seminare iz urbanizma kod prof. Brunnera i odradio praksu kod arhitekta Amlachera. Nakon odsluženog vojnog roka u Mariboru, 1929. odlazi u Pariz gdje stječe nova radna iskustva u uredu arhitekta Bouchera. U Parizu upoznaje slavnog arhitekta Le Corbusiera i opus Augustea Perreta koji će inspirirati Antolića u budućem stvaralaštvu.

Početak karijere i rad na urbanističkim projektima grada Zagreba

Nakon stečenog inozemnog iskustva, mladi Antolić se vraća u Zagreb i od 1930. do 1932. radi u uredu Freudenreicha i Deutscha kao samostalni arhitekt projektant. Također, bio je član Radne grupe Zagreb uz: Viktora Hećimovića, Zvonimira Kavurića, Josipa Pičmana, Josipa Seissela, Bogdana Teodorovića i Ernesta Weissmanna, kao i CIAM-a (Congrès International d'Architecture Moderne. 1932. polaže stručni ispit u Beogradu i s radom nastavlja u Gradskom građevnom odsjeku zagrebačkoga Gradskog poglavarstva, gdje je zajedno sa S. Hribarom, A. Ulrichom i J. Seisselom, a kasnije i sa I. Zemljakom do 1945. radio na urbanističkom planu i regulatornoj osnovi za Zagreb. Antolić je bio i supotpisnik Atenske povelje 1933. kojom je Le Corbusier postavio temelje modernog planiranja gradova i koji se smatra jednim od najvažnijih dokumenata funkcionalnog urbanizma. O načelima novog urbanizma više je puta sam pisao u stručnom tisku. V. Antolić je već kao mladi arhitekt prepoznao utjecaj razvoja automobilizma na urbanističku strukturu grada Zagreba, te se u Aferi oko kolnog mosta iz 1935., današnjeg pješačkog mosta, zajedno sa zagrebačkim kolegama zalagao za izgradnju nove alternative koja će omogućiti neometani promet motornih vozila u oba smjera. Iako je njihov prijedlog za izgradnjom većeg mosta po uzoru na tadašnje glavne europske gradove bio odbijen, njihove kritike na veličinu i ulogu tadašnjeg kolnog mosta u Zagrebu su se pokazale točne u odnosu na brzinu razvoja cestovnog prometa i kasnije prenamjene u pješački most nakon što je izgrađen novi Jadranski most.

U periodu od 1932. do početka Drugog svjetskog tata redovito sudjeluje na kongresima CIAM-a (Congrès International d'Architecture Moderne) u Ateni, Amsterdamu, Parizu, Zürichu, Budimpešti, kao i na brojnim arhitektonskim natječajima od kojih je dobio 22 nagrade i otkupa javnih zgrada.

Od 1945. nadalje nastavlja s radom na urbanističkim projektima u Ministarstvu građevina u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata 1945., Antolić organizira urbanističku službu u Hrvatskoj s ciljem promicanja funkcionalnog urbanizma. 1946. mu je dodijeljena dužnost direktora urbanističkog Instituta u sklopu Ministarstva komunalnih poslova u Zagrebu. 1948. nastavlja funkciju direktora Urbanističkog Instituta u Narodnom odboru grada Zagreba, te na temeljima tadašnje suvremene teoretske misli sa suradnicima radi Regulacioni plan i Direktivnu regulacionu osnovu Zagreba 1949. - 1953.

Od 1951. do 1953. obnaša dužnost direktora Urbanističkog Zavoda Narodnog odbora grada Zagreba.

Inozemna karijera

Surađujući s Ujedinjenim narodima kao urbanistički savjetnik radio je na sljedećim projektima:

• 8. kolovoza 1953. do 31. prosinca 1958. - savjetnik za urbanizam za Rangoon, Burma
• 1. siječnja 1959. do 23. srpnja 1961. - urbanistički projekt u Kuala Lumpuru, Malezija
• 14. ožujka 1962. do 1965. - urbanistički savjetnik za Jakartu, Indonezija

Povratak u domovinu

• 1965. se vraća u Zagreb, odlazi u mirovinu i postaje dopisni član Jugoslavenske Akademije Znanosti.
• 1975. dobiva nagradu za životno dijelo „Vladimir Nazor“.
• 13. svibnja 1981. umire u Zagrebu, ostavljajući za sobom vrijedno životno dijelo čije glavno obilježje je bilo promicanje socijalno osviještenog modela urbanističkog planiranja temeljenog na ideji da svaki građanin neovisno o društvenom staležu ima pravo na kvalitetan stambeni prostor. Dio stvaralaštva koje je sačuvano od poplave u listopadu 1964. u Zagrebu, donirao je sin dipl.ing.arh. Stanko Antolić Hrvatskom muzeju arhitekture.

Djela

Glavne značajke stvaralaštva

Antolić je odigrao jednu od glavnih uloga u promicanju i ostvarivanju ideja funkcionalnog urbanizma temeljenog na kritičkim i znanstvenim načinima rješavanja urbanističkih problema. Funkcionalni urbanizam je definirao kao „pitanje funkcionalnoga društvenog uređenja, a ne funkcionalne arhitekture”. Cijelo Antolićevo stvaralaštvo se temelji na materijalističko deduktivnoj metodi u urbanizmu, koju su zagovarali i članovi CIAM-a (Congrès International d'Architecture Moderne) Antolić je već kao mladi stručnjak smatrao da „arhitektura nije uzrok samovoljno odabranih oblika u prirodi, niti domišljatost, već plod dugogodišnjeg razvoja građevne tehnike primijenjene na temeljne materijale: drvo, kamen, čelik, beton, ravni nadvoj većih raspona, itd., te da u toj njenoj jedinstvenoj osobini treba tražiti umjetnost oblikovanja u skladu s duhom vremena i stupnjem općega društvenog razvoja." U svakom segmentu svoga rada pokušavao je riješiti tadašnje aktualne probleme neplanirane gradnje, loših uvjeta stanovanja na periferiji grada predviđajući industrijski napredak, razvoj cestovnog prometa, širenje gradova i smanjenje zelenih površina. Poznato je njegovo stajalište da „Zelenilo u gradu treba biti osim rezervoara zraka i prostor za kretanje ljudi, za sport i rekreaciju.“ što se najbolje očituje u planu Cvjetnog naselja u Zagrebu.

Utjecaj na njegovo stvaralaštvo su imala i česta putovanja u Njemačku sa ciljem praćenja trendova moderne njemačke arhitekture, proizašle iz pokreta „Bauhaus“ te izvedenih satelitnih gradova Frankfurta na Majni i Berlina. Antolić je bio nadahnut ljudskom vrijednosti toga pokreta koji je izašao iz novih mogućnosti gradnje kao posljedice suvremenih materijala i tendencije usavršavanja kvalitete stambenog prostora za pojedinca. Najbolji primjer inspiracije pokreta Bauhaus se odražava se u tipskim kućama Cvjetnog Naselja koje odlikuju spoj prirodne svjetlosti, zelenila prirode i jednostavnih linija.

1930-ih

• 1929. – natječaj za Dom u Banjaluci
• 1932. - regulacija splitskih predjela Baćvice i Firule s Josipom Pićmanom i Zdenkom Strižićem, prvonagrađen
• 1932. – izložba o stanovanju u „Zemlji“ časopis progresivnih intelektualaca
• 1934. – obiteljska vila u Blažekovoj ulici 4, utjecaj Bauhausa i Le Corbusierove purističke faze
• 1933. - 1934. - zajedno s Zvonimirom Kavurićem i Viktorom Hećimovićem radi na natječaju za Tomislavov dom na Sljemenu i osvoja drugi otkup i natječaj za dom Poštanske štedionice s Blažekovićem
• 1935. – drugonagrađeni na natječaju za projekt paviljonskog sklopa Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Maksimiru u Zagrebu, trećenagrađeni za zgradu Zakladne bolnice u Zagrebu s članovima RGZ-a
• 1936. - natječaj za Regulacijsku osnovu Sušaka s Jurjem Neidhardtom i Zdenkom Strižićem
• 1936. – samostalno je izveo zgradu ambulante u tadašnoj Hirčevoj ulici 1. u Zagrebu
• 1936. – natječaj za hotel na Plitvicama
• 1937. – škola za civilnu zaštitu na Ksaveru
• 1936. - 1937. - zajedno s Zvonimirom Kavurićem, Franjo Bahovcem i Josipom Gauppom radi na projektu za Zagrebački električni tramvaj, za novo tramvajsko spremište u Ozaljskoj ulici (armiranobetonska konstrukcija s lučnim okvirima)
• 1935. - 1936. Regulacijske osnove Niša i Novoga Sada
• 1937. – prijedlog novog Doma inžinjera s uključenom klubskom kućom i tehničkim muzejem
• 1938. - 1940. – autor projekta Cvjetno naselje, jedno od prvih planski izgrađenih naselja uz rijeku Savu u Zagrebu.

1. Cvijetno naselje u izgradnji Primjer obiteljske vile - utjecaj Bauhausa

1940-ih

• 1945. - 1948. – aktivan rad u Ministarstvu građevina, izrađuje direktivne osnove za Zagreb, Karlovac, Sisak, Dubrovnik, Makarsku i Dugu Resu
• 1946. - 1948. – direktivna regulatorna osnova Bitole, Prilepa, Sv. Nikole, Struge i Ohrida, regionalni plan Ohridskog jezera, izvedba vila na Ohridskom jezeru za Vladu Republike Makedonije
• 1949. – autor Moskovskog bulevara (današnje Ulice grada Vukovara u Zagrebu) kao jedinog (djelomičnog) ostvarenja planske izgradnje grada u prvim desetljećima nakon rata, koja je predstavljena u direktivnoj regulacijskoj osnovi grada 1949. pod pečatom tadašnjeg Urbanističkog instituta Hrvatske, u kojem je ravnatelj bio Vladimir Antolić. Nikad do kraja izgrađena Ulica grada Vukovara najbolji je primjer CIAM-ovskih urbanističkih principa i Atenske povelje, Le Corbusiera.
• 1949. – direktivna regulacijska osnova Novoga Zagreba.
• 1949. – prijedlog rješenje elemenata razvoja grada Zagreba, odnos prema željezničkoj pruzi, željeznički čvor, širenje i prodor grada prema jugu, regulacija Save, zoniranje nove industrije, stambene zone i Trnje kao zone visokog urbaniteta.

Vladimir Antolić vila na Ohridu

Od 1950-ih nadalje

• 1952. – pobjeda na javnom natječaju za projekt Zimskog plivališta Mladost na Trgu sportova u Zagrebu, u suradnji s arhitektima F. Bahovcem i B. Tušekom koje je izgrađeno 1958. kao prvi zatvoreni sportsko-rekreacijski objekt u Zagrebu
• 1953. do 1958. – savjetnik UN-a za urbanizam i regionalno planiranje, generalni urbanistički plan za Rangoon i nekoliko značajnih gradova Burme
• 1958. do 1961. - detaljni urbanistički plan za Kuala Lumpur i prostorni plan rijeke Klang u Maleziji
• 1962. do 1965. - instruktor UN-a za urbanizam, generalni urbanistički projekt za Djakartu u Indoneziji
• 1975. - nagrada za životno dijelo „Vladimir Nazor“

Promicanje ideja funkcionalizma u urbanizmu

• 1931. – osnutak Radne grupe Zagreb (1931. – 1934.) s Z. Kavurićem, J. Pičmanom, J. Seisselom, V. Dušmanom Hećimovićem, B. Teodorovićem i E. Weissmannom
• 1932. i 1933. priprema hrvatske delegacije CIAM-a za Četvrti kongres, tema „Funkcionalni grad“, gdje surađuje s Le Corbusierom i Serteom i izlaganje dijela materijala na četvrtoj izložbi „Zemlje“ u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, „Kuća i život“
• 1932. – sudjelovanje na projektu „Problemi suvremene arhitekture“ zajedno s Pičmanom i Weissmannom
• 1933. – predavanja na Pučkom učilištu „Grad i društvo“, urbanizam mora osigurati kolektivni napredak na temelju unaprijed organiziranog plana
• 1935. – CIRPAC kongres u Amsterdamu
• 1937. – sudjelovanje na CIAM-u i predavanje „Razvoj naših gradova“na konferenciji arhitekata istočnih zemalja CIRPAC-a u Budimpešti kojim upoznaje istočnoeuropsku stručnu javnost s regulacijskom osnovom Zagreba
• 1947. – prvi ravnatelj i suosnivač Urbanističkog instituta Ministarstva građevina
• 1949. – prvi ravnatelj Urbanističkog zavoda GNOZ-a

Slikarsko stvaralaštvo

Osim uspješnog urbanističkog stvaralaštva, Antolić je bio i nadareni slikar. Do danas su sačuvani njegovi brojni crteži i akvareli iz mlađih dana dok je služio vojni rok u Mariboru i odrađivao stručnu praksu u Parizu. Vrlo je vješto prikazivao pejzaže, portrete i karikature koje odišu duhom 20-tih godina 20. stoljeća.

• 
  Slikarsko stvaralaštvo Vladimira Antolića, primjer akvarela.
• 
  Vladimir Antolić akvarel glazbenik
• 
  Vladimir Antolić akvarel gospodin
• 
  Vladimir Antolić primjer karikature
• 
  Privatna zbirka Stanka Antolića, portret iz 1929.

Pogledajte i ovo

• Cvjetno naselje, Zagreb

Literatura

• Ivanković, V., Obad Ščitaroci, M., Planiranje i izgradnja Zagreba 1945.-1952., Prostor, UDK 71/72, 19 (2011), 2 (42), str. 362-375
• Ivanković, V., Moskovski boulevard – Ulica grada Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine, Arhitektura i urbanizam na razmeđu Istoka i Zapada, Prostor, 14(2006), 2(32) str. 178 – 195
• Cvjetno naselje u Zagrebu // Inženjer, 3-4: 2, 1940., Zagreb
• Gdje će biti sagradjen novi dom inžinjera: u Pierottijevoj ili Šubićevoj ulici?// Večer, 6. ožujka 1937., 7-8, Zagreb
• Radić, V., Najvažniji urbanist ove države: Nakon što je napravio najljepša naselja i planove za sva važna mjesta u regiji, arhitekt Vladimir Antolić preselio se u jugoistočnu Aziju. // Svijet, svibanj, 2013, str. 62-71
• Prof. Ing. Brozović, F., Afera o gradnji kolnog mosta preko Save u Zagrebu, Štamparija Grafika1938., Zagreb
• Intervju i osobni arhiv, dipl.-ing., arhitekt Stanko Antolić
• Margaretić Urlić, R., Predgovor: Stanovanje na visini, 2009., Monografija: Slavko Jelinek, ISBN 978-953-6646-22-7

http://www.uha.hr/sadrzaj.php?parent_id1=234&sel2=234&v2=2&parent_id2=301&sel3=301&v3=0&kategorija_id=23&kategorija_id_tekst=302&sel4=302&bl1=4&v4=0, 7.6.2013.

• Premerl, T., Zagrebačka arhitektura u dvadesetom stoljeću (III), 1999., Zagrebačka arhitektura u dvadesetom stoljeću (III), http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/16.htm, 7.6.2013.
• Portal Jutarnji.hr, 200 neostvarenih projekata hrvatske arhitekture, 2007., 200 neostvarenih projekata hrvatske arhitekture, http://www.jutarnji.hr/200-neostvarenih-projekata-hrvatske-arhitekture/176107/ Arhivirano 2014-08-31 na Wayback Machine-u, 7.6.2013.