Zürich

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zürich
Kolaž atrakcija grada
Kolaž atrakcija grada
Grb Züricha
Grb
Koordinate: 47°22′N 08°33′E / 47.367°N 8.550°E / 47.367; 8.550
Država  Švicarska
kanton Zürich
Vlast
 - gradonačelnik Corine Mauch
Površina
 - Ukupna 91 km²
Visina 408 m
Stanovništvo (2011.)
 - Grad 376 008
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 8000-8099
Službena stranica www.stadt-zuerich
Karta
Zürich is located in Švicarska
Zürich
Zürich
Zürich na karti Švicarske

Zürich (njemački izgovor IPA: [ˈtsyrɪç]; u engleskom često Zurich; na srpskohrvatskom fonetski Cirih) je najveći grad u Švicarskoj (broj stanovnika 366,145 prema podacima iz 2004. godine; stanovništvo gradskog područja: 1,091.732) i glavni grad kantona Zürich. Grad je glavno trgovačko i poslovno središte Švicarske, te se smatra jednim od njena dva globalna grada (uz Ženevu).

Ime mu najvjerojatnije dolazi od keltske riječi Turus, za što postoji indicija u obliku grobnog natpisa iz doba rimske vlasti u 2. vijeku n.e. Rimsko ime za grad bilo je Turicum na lokalnom dijalektu njemačkog se naziva Züri [ˈtsyri].

Geogrfske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Snimka iz zrakoplova, s jugoistoka

Grad se nalazi na mjestu gdje rijeka Limmat istječe iz jezera Zürich. Grad je zaokružen sa šumovitim brdima, uključujući Gubrist, Hönggerberg, Käferberg, Zürichberg, Adlisberg, Öttlisberg. Geografski centar grada je Lindenhof, mali brežuljak na zapadnoj obali Limmata, otprilike 700 metara sjeverno odakle rijeka istječe iz jezera. Danas se grad proširio izvan svojih prirodnih hidrografskih granica (tj. brda) i proširio se po kotlinama u susjedstvu prema sjeveroistoku.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Zürich

U rimsko doba, Turicum je bilo mjesto za skupljanje poreza na granici Gallie Belgice i Rætije za robe prevožene preko rijeke Limmata. Karolinški dvorac, koji je unuk Karla Velikog, Ludvig Njemački, izgradio na mjestu rimske palače, spomenut je 835. godine ("in castro Turicino iuxta fluvium Lindemaci"). Ludvig je također osnovao opatiju Fraumünster 853. godine za svoju kćer Hildegard, a benediktanskom samostanu darovao je zemljište Züricha, Urija, i Albisku šumu, i postavio samostan pod njegovom upravom.

1045. godine, Kralj Henrik III. dao je samostanu pravo da drži tržnice, skuplja poreze, i kuje kovanice, čime je nadstojnica samostana efektivno postala vladarica grada.

Zürich je postao indirektno bogat 1218. godine s izumiranjem obitelji Zähringer. Grad se zazidao 1230. godine, obziđujući 38 hektara. Car Fridrik II. promaknuo je nadstojnicu samostana u rang vojvotkinje 1234. godine. Nadstojnica bi postavila gradonačelnika, i često je delegirala kovanje novca građanima grada. Međutim, politička snaga samostana polako je padala kroz 14. vijek, s osnivanjem Zunftordnunga (zakon gilda) Rudolfa Bruna 1336. godine. Brun je također postao prvi nezavisni gradonačelnik, tj. prvi kojeg nije postavila vojvotkinja.

Zürich se pridružio Švicarskoj Konfederaciji (koja je onda bila jako slobodna konfederacija de facto samostalnih država) kao 5. članica 1351. godine. Bio izbačen iz konfederacije zbog rata s drugim članovima konfederacije preko Togenburškog teritorija (Stari ciriški rat). Poražen 1446. godine i ponovno primljen u konfederaciju 1450. godine.

Murerplan 1536. godine

Ulrich Zwingli je započeo švicarsku reformaciju dok je on bio glavni propovijednik u Zürichu. Tu je živio od 1484. godine do smrti 1531. godine.

Grad se morao pokoriti zahtjevima svojih seoskih podanika - 1839. nakon takozvanog Züriputscha 6. septembra. Većina grudobrana grada izgrađena u 17. vijeku porušena je bez ikakvog napada, kako bi se ublažio gnjev seljaka zbog gradske hegemonije. Ciriški sporazum između Austrije, Francuske, i Sardinije potpisan je 1859. godine.

Od 1847. godine Spanisch-Brötli-Bahn, prva željeznica na švicarskom teritoriju, spojila je Zürich s Badenom, tad je izgrađen ciriški glavni kolodvor koji je postao nukleus švicarske željezničke mreže. Današnja zgrada glavnog kolodvora datira iz 1871. godine.

Grb[uredi - уреди | uredi izvor]

nosač stijega Züricha

Plavobijeli grb Züricha dokazan je iz 1839. godine, i izveden je iz plavih i blijelih zastava u upotrebi več iz 1315. godine. Prvo sigurno svjedočenje zastave s istim bojama je iz 1434. godine. Dvoje lavova se nalaze postrance. Crveni Schwenkel na vrhu zastave ima razna tumačenja: Za ciričanine, znak je počasti koji je Rudolf I dao. Susjedi Züricha su se znaku rugali da obilježava uspomenu gubitka te zastave u Winterthuru 1292. godine. Danas se ista zastava upotrebljava kao grb grada i grb kantona.

Atrakcije[uredi - уреди | uredi izvor]

Crkve[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Grossmünster (veliki ministar), blizu jezera u starom dijelu grada, gdje je Zwingli bio pastor; prva zgrada izgrađena oko 820. godine, Karlo Veliki proglasio carskom crkvom
  • Fraumünster (ministar naše žene), na suprotnoj strani rijeke Limmata; prvi dio napravljen prije 874. godine, Romanski zbor izgrađen, 1250-70. godina, Marc Chagall dodao vitraž. Potpuno obnovljeno 2004. godine.
  • St. Peter (niz rijeku od Fraumünstera, u starom gradu) ima največu facu sata u Evropi.

Muzeji[uredi - уреди | uredi izvor]

Jezero Zürich
  • Museum Bärengasse, historija grada u 18. vijeku
  • Kunsthaus Zürich, jedna od največih zbirka klasične-moderne umjetnosti na svijetu (Munch, Picasso, Braque, Giacometti, itd.) [1]
  • Museum Rietberg, antička azijska umjetnost [2]
  • Museum Bellerive, muzej mode, arhitekture, i dizajna [3], smješten u vili na plaži jezera
  • Kunsthalle Zürich [4]
  • Migros Museum, moderna umjetnost [5]
  • Švicarski Nacionalni Muzej (Landesmuseum) [6]

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Upravna zgrada banke UBS

UBS, Credit Suisse, Swiss Re, i mnogo drugih financijskih institucija imaju sjedišta u Zürichu, koji je i trgovački centar Švicarske. Zürich je i glavno središte of shore barkarstva, u glavnom zbog tajnovitosti švicarskih banka. Računa se da financijski sektor pokriva jednu četvrtinu svih ekonomskih aktivnosti grada. SWX Švicarska Burza se nalazi u Zürichu.

Obrazovanje i istraživanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Događanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Street Parade
  • Sechseläuten, proljetni festival gilda
  • Ciriški međunarodni teatarski festival, jedan od najvažnijih u gradu.
  • Kunst Zürich, međunarodni umjetnički sajam s godišnjim gost-gradom (New York 2005. godine); spaja najnovija umjetnistička stremljenja s radovima već afirmiranih umjetnika.
  • Godišnji javni umjetnički program sponzorira Udruženje grada Züricha u suradnji sa gradskom upravom, tema programa - 2005. bili su medvjedići.
  • Weltklasse Zürich, godišnje u augustu [13]
  • freestyle.ch, jedan od največih tzv. "freestyle" događaja u Evropi [14]

Transport[uredi - уреди | uredi izvor]

Tramvaj u Zürichu

Zürich je središte željezničkog, cestovnog, i zračnog prometa. Ima više željezničkih stanica, uključujuči Zürich Glavni Kolodvor, Zürich Oerlikon, Zürich Stadelhofen, i Zürich Altstetten. Cisalpinski, InterCity Ekspresni pa čak i TGV vlakovi staju u Zürichu.

Kroz Zürich prolaze autoputi A1, A3, i A4. A1 ide zapadno prema Bernu i Ženevi i istočno prema Sv. Gallenu; A4 sjeverno prema Schaffhausenu, a A3 vodi sjevernozapadno prema Baselu i jugoistočno uz jezero Zürich i jezero Walen prema Sargansu.

Zürich ima važan međunarodni aerodrom u Klotenu, manje od 10 kilometara sjeveroistočno od centra grada, i vojni aerodrom u Dübendorfu.

Unutar Züricha i kroz cijeli kanton, mreža javnog prijevoza ZVV je jedna od najgušćih na svijetu. Ako se uračuna učestalost, što u Zürichu zna dostići 7 minuta, onda jest najgušća mreža na svijetu. Postoje tri sredstva javnog prijevoza: S-Bahn (lokalni vlakovi), tramvaji i autobusi. Navodno ne postoji niti jedno mjesto na tlu strožeg gradskog centra udaljeno više od 150 metara od najbliže tramvajske, autobusne, ili željezničke stanice.

Uz javni prijevoz postoje brodovi na jezeru i u rijeci, uspinjače, te žičara koja vodi od Adliswila do Felsenegga. Putne karte vrijede za sva sredstva javnog prijevoza (vlak, tramvaj, autobus, brod).

Hoteli[uredi - уреди | uredi izvor]

Zürich

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]