Boris Magaš

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Boris Magaš
funkcionalizam

Gradski stadion u Poljudu
Biografske informacije
Rođenje 22. august 1930.[1]
Karlovac,  Kraljevina Jugoslavija
Smrt 24. oktobar 2013.[1]
Rijeka,  Hrvatska
Opus
Polje arhitektura
Znamenita djela
Poljudski stadion
Hotelsko naselje Solaris
Hotelsko naselje Haludovo

Boris Magaš (Karlovac, 22. august 1930. − Rijeka, 24. oktobar 2013.), bio je poznati hrvatski arhitekt, profesor i akademik. [1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Boris Magaš je nakon studija arhitekture na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dugo godina (od 1955. do 1967.) radio kao asistent na istom fakultetu. Tad je zajedno sa kolegama sa fakulteta Šmidihenom i Horvatom, projektirao Muzej oslobođenja u Sarajevu (1963.) [2]Nezadovoljan svojim statusom otisnuo se u projektantske vode i od 1967. radi u projektnom birou “Interinženjering” iz Zagreba na realizaciji hotelskog naselja Solaris u Šibeniku (1968.). [2]

Hotelsko naselje Haludovo

Od 1969. radi kao šef projektnog biroa riječkog Građevno projektnog zavoda. Najznačajniji projekt koji je izveo u tom razdoblju, bilo je Hotelsko naselje Haludovo u Malinskoj na Krku (1970). [2]Od 1974. radi i kao izvanredni profesor za na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, - 1977. doktorira, a od 1978. predaje kao izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Rijeci, a od 1981. i na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu.

To su bile i najplodnije godine njegova života, jer je tad projektirao svoj najuspjeliji objekt - Poljudski stadion u Splitu (1979.), koji je bio uzor mnogim svjetskim stadionima koji su ga oblikovno slijedili.[2]

Od 1988. je izvanredni član Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti, a od 1991 je redovni član. [1]

Magaš je volio čiste geometrijske forme, - svi njegovi objekti bili su upravo takvi, u tom duhu projektirao i crkvu Nikole Tavelića u Rijeci (1986.), crkvu blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Ferenčici (1998, dječiju ustanova Mihaljevac u Zagrebu 1973, Muzej oslobođenja u Sarajevu (sa Šmidihenom i Horvatom, 1959.-63.), Pravni fakultet u Rijeci sa Olgom Magaš, Ambulantu Dina na Krku (s M. Uravić, 1980.) i dr.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Za svoj rad Magaš je dobio više nagrada i priznanja:

  • Savezna nagrada za arhitekturu lista “Borba” 1967 za hotelsko naselje Solaris i 1979 za Gradski stadion Poljud,
  • Nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“ (1991.),
  • Viktor Kovačić za životno djelo 1993.
  • Nikola Tesla 1979.
  • Viktor Kovačić 1963,
  • Godišnja nagrada „Vladimir Nazor“ (1979.),
  • Republička nagrada „Borba“ (1973.),
  • Velika nagrada Zagrebačkog salona (1980.),
  • Nagrada Sveučilišta u Zagrebu «Fran Bošnjaković» (1997.),
  • Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.),
  • Zlatni grb grada Splita (1979.),
  • Medalja grada Šibenika (1969.),
  • Diploma i plaketa Savezne privredne komore (1972.),
  • Spomen medalja Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1969.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Arhitektura. Pristup arhitektonskom djelu, Školska kniga Zagreb 2012., ISBN: 978-953-0-31692-8

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "akademik Boris Magaš" (hrvatski). HAZU. http://info.hazu.hr/boris_magas_biografija. pristupljeno 26. 10. 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 "Umro je Boris Magaš" (hrvatski). Pogledaj to. http://pogledaj.to/arhitektura/umro-je-boris-magas/. pristupljeno 26. 10. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]