Velška mitologija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Velška mitologija
Welsh mythology
Trostruka božica Coventina
Trostruka božica Coventina
država  Wales

Velška mitologija (Welsh mythology) je ostavština drevnih stanovnika Walesa - Brita i njihovih malih kneževina.[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Drevni Briti prvi su se naselili po Britanskom arhipelagu, uključujući Cornwall, Irsku, Otok Man i sam Britanski otok uz škotske otoke, davno prije Rimske invazije.[1] Današnji Wales je dio Ujedinjenog Kraljevstva i zauzima zapadni dio Britanskog otoka između Engleske na istoku, Bristolskog kanala na jugu i Irskog mora na zapadu i sjeveru.[1]

Stari Briti[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema nedavnim istraživanjima koja su rezultirala izradom prve genetske karte Britanskog arhipelaga, ispalo je da Velšani mogu pratiti svoj DNK unatrag sve do vremena nakon posljednjeg ledenog doba.[1] Vjeruje se da su oni potomci drevnih kolonista koji su se prvi naselili po Britanskom arhipelagu prije otprilike 10.000 godina. Zbog svog brdovitog terena i suviše izoliranog položaja na zapadu do njih nisu prodrijeli, a niti ih zauzelili niti Rimljani, Anglosasi a ni i Vikinzi, tako da nisu osjetili utjecaj stranih gena kao ostali dijelovi Britanije. Istraživanje je nadalje pokazalo da ne postoji neka posebna "keltska" genetska grupa, iako se i Cornwall, Irska i Škotska jako razlikuju od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva.[1]

Velšani kao potomci najstarijih stanovnika Britanskog arhipelaga prije Rimskog osvajanja još ponosno čuvaju i njeguju svoj jedinstveni jezik, kulturu, historiju mitologiju i tradiciju koja se razvija vijekovima, još od doba drevnih Brita i Kelta, davno prije kršćanstva. Kasnije su potpali pod utjecaj kršćanstva i srednjovjekovne romantičarske kulture i tako obogatili svoj folklor, mitologiju i legende koje danas poznajemo.[1]

Preživjela literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Dobar dio rane pret[[kršćanstvo|kršćanske mitologije i legendi još se može naći u sačuvanoj srednjovjekovnoj velškoj literaturi, kao što je Book of Taliesin, i Book of Aneirin, kao i Mabinogion iz knjige Red Book of Hergest i White Book of Rhydderch.Ostali izvori za proučavanje velške mitologije i legendi su pjesme kao što su Cad Goddeu (Bitka drveća) itekstovi iz Thirteen Treasures of the Island of Britain (Trinaest riznica Britanskog otoka i Velške Trijade u kojima ima puno priča iz legende o Kralju Arthuru i Post-rimskoj Britaniji. Velik dio rane mitologije iz Predrimskog željeznog doba nije zapisan, već je sačuvan usmenom predajom uz pomoć keltskih Druida, tako da postoji mnogo toga što je nejasno uz brojne praznine koje treba popuniti.[1]

Dvije knjige na latinskom su takođe važne, to su Historia Brittonum iz 9. vijeka koja se pripisuje Neniju i Historia Regum Britanniae Geoffreya od Monmoutha iz 12. vijeka, uz to je važna i knjiga - The Welsh Fairy Book Williama Jenkyna Thomasa iz 1908.[1]

Mitovi, legende i narodne pjesme[uredi - уреди | uredi izvor]

Wales je bogat legendama i narodnim pričama, gotovo svaka planina, kotlina, rijeka, grad ili selo ima neku svoju priču[1]

Božica Dôn[uredi - уреди | uredi izvor]

Dôn je u keltskoj mitologiji boginja grčkoj analogna grčkoj Kasiopeji, po jednoj od legendi ona je bila lider jedne od dvije zaraćenih božanskih porodica porodica. Njena djeca božanstva svijetla, stalno su ratovala sa djecom Llyra boga tame, u prenesenom značenju to je bila priča o borbi orginalnih velških božanstava sa bogovima onih koji su ih napadali.[2]

Dôn kao i ostala brojna velška božanstva ima svoj irski pandan u božici Danu, ipak priče o njima su poprilično različite.[2]

Jedan od Dôninih sinova bio je Gwydion, majstor magije, poezije i muzike, ali i veliki ratnik koji se često sukobljavao sa drugim bogovima, a kći - Aranrhod, boginja neba i simbol plodnosti. Ona je zajedno sa Gwydionom izrodila blizance; Dylana, boga mora i čarobnjaka Lleu Llaw Gyffesa, za kog brojni naučnici misle da odgovara irskom bogu Lugu.[2]

Uši kralja Marta[uredi - уреди | uredi izvor]

Legenda o ušima kralja Marta, priča je o velškom vladaru rođenom sa enormno velikim ušima, koje je na sve moguće pokušavao sakriti od pogleda ljudi. Na kraju je istina o njegovim ušima izašla na vidjelo uz pomoć nadnaravnih sila. Mart je unatoč početnom bijesu zbog sramote, koja ga zadesila, na kraju otkrio da njegov izgled nije uopće bitan njegovim podanicima, koji su ga poštovali zbog njegove pravičnosti i humanosti.[1]

Afanc iz rijeke Conwy[uredi - уреди | uredi izvor]

Afanc je bio nadnaravno vodeno čudovište koji je živio u rijekama i jezerima drevnog Wales]]a. Kad bi se naljutio, uzrokovao je strašne poplave, u kojima bi pogibalo puno ljudi i stoke. Zbog tog je junak Hu Gadarn iskoristio je svoje volove i izvukao ga iz vode i odvukao što dalje od nje, sve do planine Snowdon, jer je izvan vode bio potpuno bespomoćan, tako da odtad nije štetio ljudima.[1]

Gospa od jezera Llyn y Fan Fach[uredi - уреди | uredi izvor]

Ta legenda potječe iz sela Myddfai u Grofoviji Carmarthenshire, ona priča o tajanstvenoj ženi iz jezera Llyn y Fan Fach, koja je bila iz Onostranog svijeta (svijeta [[smrt|mrtvih), u koju se zaljubio lokalni seljan i oženio se njom. Iako su živjeli u idiličnom braku, njihova sreća nažalost nije dugo trajala, jer je bila prisiljena da se vrati u svijet iz kog je došla, na očaj njezina muža. U tom kratkom braku izrodila je trojicu sinova koji su postali slavni kao ljekarnici iz Myddfai.[1]

Ona ih je unatoč kratkom vremenu provedenom sa njima, naučila travarstvu i iscjeliteljstvu, vještinama za koje je znala iz Onostranog svijeta. Oni ne samo da su izlječili brojne ljude, već su to znanje uspjeli prenijeti i na druge.[1]

Mereid iz potopljenog kraljevstva Cantref Gwaelod[uredi - уреди | uredi izvor]

Ta legenda priča o tom kako je more potopilo kraljevstvo Cantref Gwaelod, poznato kao velška Atlantida. Postoje brojne verzije, ali suština im je ista, tu gusto naseljenu zemlju more je poplavilo zbog nebrige i propusta - Mereide, kćeri kralja, koja se nije dovoljno brinula o svetom bunaru, pa su iz njega izašli duhovi bogova i raspršili se po cijeloj zemlji.[1]

Rođenje Taliesina[uredi - уреди | uredi izvor]

To je priča o legendarnom velškom pjesniku i najpoznatijem bardu Taliesinu. On od svog rođenja i kasnijeg života kao bard ima posebno mjesto u brojnim legendama, mitovima i narodnim pjesmama.[1]

Hu Gadarn[uredi - уреди | uredi izvor]

Hugh Gadarn bio je legendu junak i dobročinitelj Velšana, on ne samo što ih je oslobodio čudovišta Afanca, već ih je kako legenda kazuje - poveo iz njihove pradomovine Deffrobanije ili Ljetne zemlje u kolonizaciju Britanskog otoka. Pored tog značajan je po tome što im je uveo prve zakone, naučio ih stvarati stihove, ali i oranju.[1]

Twm Siôn Cati[uredi - уреди | uredi izvor]

Brojne legende posvećene su vještom lopovu i varalici Twm Siôn Catiu iz Tregarona, koji se kasnije popravio i postao ugledni bard, historičar i djelitelj pravde.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 "Welsh mythology, legend and folklore" (engleski). Folkrealm Studies. https://folkrealmstudies.weebly.com/welsh-mythology.html. pristupljeno 05. 01. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 "Dôn" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/topic/Don-Celtic-goddess. pristupljeno 03. 01. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]