Sedma Vlada Republike Hrvatske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Sedma Vlada Republike Hrvatske je saziv Vlade Republike Hrvatske u periodu od 27. siječnja 2000. do 30. srpnja 2002. Predsjednik Vlade bio je Ivica Račan. Predstavljala je prvu mirnodopsku koalicijsku vladu u nezavisnoj Republici Hrvatskoj kao i prvu modernu vladu koja je vlast preuzela nakon pobjede dotada oporbenih stranaka na izborima.

Vladu je izabrao novoizabrani 4. saziv Hrvatskog sabora nakon nekoliko godina duboke gospodarske krize i još uvijek nepravladanih posljedica nedavnog rata, ali i niza korupcijskih skandala i frakcijskih sukoba u dotada vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici kojoj je nedugo prije samih izbora preminuo karizmatski vođa Franjo Tuđman. Na izborima je HDZ izgubio dotadašnju apsolutnu većinu, a novu vladu su sastavila dva bloka oporbenih stranaka - tzv. "Narančasta koalicija" koju je činili bivši komunisti iz Socijaldemokratske partije na čelu sa Račanom i centristička Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS) na čelu sa Budišom; te tzv. "Četvorka" koju su činile četiri manje centrističke stranke - Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska narodna stranka, Liberalna stranka i Istarski demokratski sabor. Tokom samog sastavljanja vlade je održan i drugi krug predsjedničkih izbora na kojima je kandidat "Četvorke" Stjepan Mesić porazio kandidata "Narančaste koalicije" Budišu.

Nova vlada je kao temelj svog programa navodila dalekosežne reforme u svrhu modernizacije hrvatske državne uprave, odnosno uklanjanje autoritarnih tendencija i korupcije koji su se vezivali za Hrvatsku pod Tuđmanom. Na vanjskom planu se inzistiralo na intenziviranju euroatlantskih integracija, odnosno priključenju Hrvatske NATO-paktu i Europsku uniju; nova vlada je zbog toga uživala snažnu podršku zapadnih vlada, prije svega američke, čiji je veleposlanik William Montgomery Hrvatsku i njenu post-tuđmanovsku transformaciju vidio kao model za slične transformacije u drugim državama bivše Jugoslavije. Najvažniji potez nove vlade se, međutim, ticao promjene Ustava, kojim je ukinut Županijski dom Sabora, a dotadašnji polupredsjedničko državno uređenje zamijenjeno parlamentarnim], pri čemu je predsjednik Mesić izgubio značajan dio ovlasti u odnosu na Račana kao premijera.

Nakon nekog vremena se, međutim, pokazalo kako je u novoj vladi, sastavljenoj od šest različitih stranaka, bilo prilično teško donositi odluke, odnosno kako Račan nije bio sposoban da se svojim kolegama nametne autoritet. Tako je Istarski demokratski sabor službeno napustio koaliciju 2001. godine (iako će je nastaviti podržavati u Saboru) zbog spora oko uporabe talijanskog jezika u Istarskoj županiji. Još prije toga je razmirice u vladi dodatno izazivao odnos Hrvatske prema Haškom tribunalu, odnosno inzistiranje dijela zapadnih vlada da se pripadnicima Hrvatske vojske i drugih paravojnih formacija sudi za ratne zločine počinjene za vrijeme Domovinskog rata, što veliki dio hrvatske javnosti nije htio prihvatiti. Početkom 2001. su najave o mogućem hapšenju Mirka Norca izazvale masovne prosvjede, a u nekim dijelovima zemlje i blokade cesta nalik na tzv. balvan revoluciju, a u nekim slučajevima i pozive za nasilno rušenje Račanove vlade. Iako su se prosvjedi, koji će kulminirati tzv. mitingom na splitskoj Rivi, sa vremenom smirili, dio same vlade, prije svega HSLS na čelu sa Budišom, je počeo pokazivati razumijevanje za njihove zahtjeve. To je dovelo do sve većeg udaljavanja dotadašnjih saveznika Račana i Budiše, a što će eskalirati povlačenjem HSLS iz Račanove vlade, a nakon čega je Račan 30. srpnja 2002. podnio ostavku.

Usprkos toga, Račan je nastavio obnašati funkciju premijera jer je, zahvaljujući prijelazu dijela HSLS-ovih zastupnika u novostvorenu stranku Liberali, uspio u već postojećem sazivu okupiti novu većinu te osigurati mandat za svoju drugu, odnosno Osmu Vladu Republike Hrvatske.

Sastav[uredi - уреди | uredi izvor]

Ministar Party Portfelj Početak mandata Kraj mandata Napomene
Ivica Račan (predsjednik) SDP predsjednik 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Željka Antunović (potpredsjenica) SDP potpredsjednica 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Slavko Linić (zamjenik) SDP potpredsjednik 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Davorko Vidović SDP ministar rada i socijalne skrbi 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Mato Crkvenac SDP ministar financija 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Antun Vujić SDP ministar kulture 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Ivica Pančić SDP ministar branitelja 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Tonino Picula SDP ministar vanjskih poslova 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Pave Župan-Rusković SDP ministrica turizma 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Stjepan Ivanišević SDP ministar pravosuđa, javne uprave i lokalne samouprave 27. siječanj 2000 27. rujna 2001 podnio ostavku, službeno iz zdravstvenih razloga[lower-alpha 1]
Šime Lučin SDP ministar unutarnjih poslova 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Neven Mimica SDP ministar europskih integracija 28. rujan 2001 23. prosinac 2003 [1] zamjena za Ivana Jakovčića
Ingrid Antičević-Marinović SDP ministrica pravosuđa 28. rujan 2001 23. prosinac 2003 [1] zamjena za Stjepana Ivaniševića
Goran Granić (zamjenik) HSLS potpredsjednik 27. siječanj 2000 21. ožujak 2002 podnio ostavku po zahtjevu šefa stranke Dražena Budiše
Alojz Tušek HSLS ministar pomorstva, prometa i veza 27. siječanj 2000 21. ožujak 2002 rekonstrukcija po zahtjevu šefa stranke Dražena Budiše
Jozo Radoš HSLS ministar obrane 27. siječanj 2000 5. srpanj 2002
Božo Kovačević HSLS ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja 27. siječanj 2000 18. srpanj 2003 [1]
Hrvoje Kraljević HSLS ministar znanosti i tehnologije 27. siječanj 2000 30. srpanj 2002
Goranko Fižulić HSLS ministar gospodarstva 27. siječanj 2000 21. ožujak 2002 podnio ostavku po zahtjevu šefa stranke
Andro Vlahušić HSLS ministar zdravstva 22. studeni 2001 30. srpanj 2002 zamjena za Anu Stavljenić-Rukavina
Božidar Pankretić HSS ministar poljoprivrede i šumarstva 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Vladimir Strugar HSS ministar obrazovanja i športa 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Željko Pecek HSS ministar obrta, malog i srednjeg poduzetništva 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 <refname="Mandat"/>
Radimir Čačić HNS ministar za javne radove, obnovu i graditeljstvo 27. siječanj 2000 23. prosinac 2003 [1]
Ivan Jakovčić IDS ministar europskih integracija 27. siječanj 2000 21. lipanj 2001 podnio ostavku[lower-alpha 2]
Ana Stavljenić-Rukavina nestranačka ministrica zdravstva 27. siječanj 2000 23. listopad 2001 podnijela ostavku zbog afere Baxter

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Napomene[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. u intervjuu 2011. kao stvarni razlog naveo neslaganje sa vodstvom stranke oko ustavnih promjena i ukidanja Županijskog doma, odnosno suradnje sa Haškim tribunalom[2]
  2. Kao razlog naveden nezadovoljstvo odbijanjem ministra pravosuđa da potvrdi odredbe Statuta Istarske županije o talijanskom kao službenom jeziku. Nedugo prije toga su održani županijski izbori nakon kojih je Jakovčić izabran za istarskog župana, na kojem mjestu će ostati do 2013.