Šesta Vlada Republike Hrvatske

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Šesta Vlada Republike Hrvatske je saziv Vlade Republike Hrvatske u periodu od 7. studenog 1995. do 27. siječnja 2000. Predsjednik Vlade bio je Zlatko Mateša. Predstavljala je prvu mirnodopsku vladu u nezavisnoj Republici Hrvatskoj, posljednju većinsku, odnosno jednostranačku vladu, najdugovječniju od svih hrvatskih vlada kao i prvu modernu vladu koja je bila prisiljena prepustiti vlast nakon poraza na izborima.

Vladu je izabrao novoizabrani 3. saziv Hrvatskog sabora, nedugo nakon operacije Oluja i velikih uspjeha Hrvatske vojske u BiH kojima su pobunjeni hrvatski i bosanskohercegovački Srbi prisiljeni na potpisivanje Erdutskog i Daytonskog sporazuma (potonjeg nedugo nakon sastavljanja vlade). U sazivu je apsolutnu većinu zadržala vladajuća Hrvatska demokratska zajednica, te je njen sastav, uz izuzetak nekoliko nezavisnih stručnjaka, bio stranački homogen, a sama vlada (ne računajući kratkotrajnu Mesićevu u ljeto 1990.) stranački najhomogenija u modernoj povijesti.

Jedan od zadataka nove vlade je primjena Erdutskog sporazuma, odnosno mirna reintegracija okupiranog hrvatskog Podunavlja, koje je nakon prijelazne UN-ove uprave početkom 1998. godine prešla pod pravno-politički poredak Republike Hrvatske. Također je pod Matešinom vladom započet proces obnove ratom razorenih područja, kao i povratka izbjeglica. Završetak rata je, pak, pažnju hrvatske javnosti skrenuo na dotada zanemarivane ekonomske probleme, prije svega onih koji su se ticali malverzacija u postupku privatizacije bivših društvenih poduzeća, sve raširenije korupcije, kao i autoritarnih tendencija predsjednika Franje Tuđmana čiji je odraz bila Zagrebačka kriza. Svi je te trendove pojačala i intenziviranje frakcijskih borbi u HDZ-u, dijelom izazvanih smrću utjecajnog ministra obrane Gojka Šuška i Tuđmanovom bolešću koja je aktualnim bila učinila pitanje njihovih nasljednika, ali i financijskim problemima zbog kojih je Matešina vlada uvela nepopularni porez na dodanu vrijednost i počela proces prodaje banaka i drugih ključnih javnih poduzeća stranim korporacijama. Frakcijski sporovi su, pak, doveli do otkrivanja niza korupcijskih skandala, a primjetan rast socijalnih razlika u hrvatskom društvu u odnosu na prethodni režim omogućio dotada uglavnom marginaliziranoj stranci Socijaldemokratskoj partiji (SDP), nasljednici bivših komunista, da postane najjača oporbena stranka i sastavi koaliciju sa kojom će na izborima 2000. godine nanijeti težak poraz HDZ-u i sastaviti novu vladu na čelu sa SDP-ovim predsjednikom Ivicom Račanom.

Popis ministara i portfelja[uredi - уреди | uredi izvor]

Neki od navedenih perioda se ne odnose na Matešinu vladu, s obzirom da su određeni ministri također na istim funkcijama služili i u Valentićevoj i prethodnim vladama. Tajnica Jagoda Premužić kao nestaranački stručnjak je jedina nastavila rad u novoj Račanovoj vladi.

Ime Stranka Portfelj Period
Zlatko Mateša HDZ predsjednik 7. studenog 1995 – 27. siječnja 2000
Božo Prka HDZ ministar financija 7. srpnja 1994 – 11. rujna 1997
Borislav Škegro HDZ 11. rujna 1997 – 27. siječnja 2000
potpredsjednik 3. travnja 1993 – 27. siječnja 2000
Davor Štern HDZ ministar gospodarstva 7. studenog 1995 – 14. travnja 1997
Nenad Porges HDZ 15. travnja 1997 – 27. siječnja 2000
Božo Biškupić HDZ ministar kulture 7. studenog 1995 – 27. siječnja 2000
Gojko Šušak HDZ ministar obrane 18. rujna 1991 – 3. svibnja 1998
Pavao Miljavac HDZ 14. listopada 1998 – 27. siječnja 2000
Andrija Hebrang HDZ ministar obrane 14. svibnja 1998 – 12. listopada 1998
ministar zdravstva 12. listopada 1993 – 14. svibnja 1998
Željko Reiner HDZ ministar zdravstva 14. svibnja 1998 – 27. siječnja 2000
Matej Janković HDZ ministar poljoprivrede i šumarstva 7. studenog 1995 – 16. prosinca 1996
Zlatko Dominiković HDZ 16. prosinca 1996 – 22. veljače 1999
Ivan Đurkić HDZ 22. veljače 1999 – 27. siječnja 2000
Juraj Njavro HDZ ministar u Vladi 12. listopada 1993 – 19. prosinca 1997
ministar branitelja 19. prosinca 1997 – 27. siječnja 2000
Mate Granić HDZ potpredsjednik 31. srpnja 1991 – 27. siječnja 2000
ministar vanjskih poslova 28. svibnja 1993 – 27. siječnja 2000
Ivica Mudrinić HDZ ministar pomorstva, prometa i veza 12. kolovoza 1992 – 5. veljače 1996
Željko Lužavec HDZ 5. veljače 1996 – 4. kolovoza 1999
Ivan Pavlović HDZ 16. kolovoza 1999 – 27. siječnja 2000
Niko Bulić HDZ ministar turizma 20. svibnja 1993 – 11. rujna 1997
Sergej Morsan HDZ 9. studenog 1997 – 15. travnja 1999
Ivan Herak HDZ 15. travnja 1999 – 27. siječnja 2000
Miroslav Šeparović HDZ ministar pravosuđa 18. svibnja 1995 – 20. travnja 1998
Milan Ramljak[a] HDZ 14. svibnja 1998 – 13. travnja 1999
Zvonimir Šeparović HDZ 15. travnja 1999 – 27. siječnja 2000
Ljilja Vokić HDZ ministrica prosvjete i športa 18. listopada 1994 – 4. ožujka 1998
Božidar Pugelnik HDZ 4. ožujka 1998 – 5. listopada 1999
Nensi Ivanišević HDZ 5. listopada 1999 – 27. siječnja 2000
Ivan Jarnjak HDZ ministar unutarnjih poslova 15. travnja 1992 – 16. prosinca 1996
Ivan Penić HDZ 16. prosinca 1996 – 27. siječnja 2000
Davorin Mlakar HDZ ministar uprave 2. ožujka 1994 – 4. ožujka 1998
Marijan Ramušćak HDZ 4. ožujka 1998 – 17. veljače 1999
Marijan Petrović HDZ ministar u Vladi 11. svibnja 1995 – 13. studenog 1996
ministar povratka i useljeništva 13. studenog 1996 – 1. lipnja 1999
Jure Radić HDZ potpredsjednik 18. listopada 1994 – 27. siječnja 2000
ministar razvitka i obnove 18. listopada 1994 – 18. svibnja 1999
ministar razvitka, useljeništva i obnove 18. svibnja 1999 – 27. siječnja 2000
Marina Matulović-Dropulić HDZ ministar prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja 27. siječnja 1995 – 16. prosinca 1996
Marko Širac HDZ 16. prosinca 1996 – 27. siječnja 2000
Ivan Penić HDZ ministar privatizacije i upravljanja imovinom 27. siječnja 1995 – 16. prosinca 1996
Milan Kovač HDZ 16. prosinca 1996 – 1. travnja 1999
ministar zadužen za provođenje posebnih odnosa između Republike
Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine i odnosa s Bosnom i Hercegovinom
15. travnja 1999 – 27. siječnja 2000
Ivica Kostović HDZ potpredsjednik 12. listopada 1993 – 14. listopada 1998
ministar znanosti i tehnologije 7. studenog 1995 – 14. listopada 1998
Milena Žic-Fuchs nestranačka 22. veljače 1999 – 27. siječnja 2000
Joso Škara HDZ ministar rada i socijalne skrbi 27. siječnja 1995 – 27. siječnja 2000
Ljerka Mintas-Hodak HDZ potpredsjednica 7. studenog 1995 – 27. januar 2000
ministrica europskih integracija 4. ožujka 1998 – 27. siječnja 2000
Branko Močibob HDZ ministar u Vladi 7. studenog 1995 – 15. svibnja 1997
Jagoda Premužić nestranačka tajnica Vlade 3. ožujka 1994 – 

a istovremeno i potpredsjednik Vlade.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]