Južna Koreja
대한민국 大韓民國 Daehan Minguk Republika Koreja | |
|---|---|
| Geslo: 널리 인간세계를 이롭게 하라 (홍익인간) (Donesi dobrobit svima) | |
| Himna: "Aegukga (애국가)" | |
.svg) | |
| Glavni grad | Seul |
| Službeni jezici | korejski |
| Leaders | |
| Moon Jae-in | |
• Premijer | Lee Nak-yeon |
| Utemeljenje | 17. srpnja 1948. |
| Površina | |
• Vode (%) | 0,3 |
| Stanovništvo | |
• Popis iz 2014 | 51,302,044[1] (24.) |
• Gustoća | 491 /km2 |
| BDP (PPP) | procjena za |
• Ukupno | $1.790 biliona[2] |
• Per capita | $35,485[2] |
| BDP (nominalni) | procjena za |
• Ukupno | $1.449 biliona[2] |
• Per capita | $29,730(2017)[2] |
| Gini (2011) | 31.1[3] srednji |
| HDI | 0.891[4] jako visok |
| Valuta | južnokorejski von |
| Vremenska zona | +9 |
| Pozivni broj | +82 |
| ISO 3166 kod | [[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]] |
| Veb-domena | .kr |
(1) izvan upotrebe | |
Južna Koreja (službeno Republika Koreja, kor. 대한민국; Daehan Minguk) je država u Istočnoj Aziji. Zauzima južni dio Korejskog poluotoka, a nastala je u doba Hladnog rata kada je poluotok podijeljen na komunistički sjever i kapitalistički jug. Ima kopnenu granicu samo sa Sjevernom Korejom. Izlazi na Japansko (ili Istočno) more na istoku, Istočnokinesko more na jugu i Žuto more na zapadu. Ima 2413 km morske obale.[5]
Na prostoru Korejskog poluotoka su u 2. st. nakon Krista nastala kraljevstva Silla, Baekje (ili Paekche) i Koguryo. Od njih su Silla i Baekje bili na prostoru današnje Južne Koreje. U Koreji jača kineski kulturni utjecaj, ali su Korejci ipak sačuvali svoj identitet. Država Silla je u 7. st. priključila ostala kraljevstva i ujedinila poluotok. Država Silla se raspala u 9. st., a u 10. st. general Wang Kon osnovao je državu Goryeo (Koryo). U 13. st. Korejom su vladali Mongoli.
Godine 1392. general Seong-gye Yi osnovao je državu Joseon (Choson). On je osnivač dinastije Yi koja je u Koreji vladala do 20. st. Krajem 16. st. Koreju su napali Japanci, ali ju nisu uspjeli osvojiti. 1627. su ju osvojili Kinezi kojima je vladala mandžurijska dinastija. Kraljevstvo Joseon ostaje samostalno, ali priznaje kinesku vrhovnu vlast i Koreja dolazi pod jak kineski utjecaj. Koreja je uvela politiku izolacionizma i ostala zatvorena stranim utjecajima. 1866. su Francuzi napali Koreju s ciljem uspostave trgovačkih kolonija, ali su poraženi i Koreja se vratila izolacionizmu. 1871. su SAD napale Koreju s istim ciljem. 1876. su Japanci prisilili Koreju da im otvori tri luke za trgovinu i time se konačno prekida izolacionizam.
Godine 1893. izbio je Japansko-kineski rat u kojem je Kina poražena i morala priznati nezavisnost Koreje koja je proglašena uz pomoć Japana. Koreja se od 1897. naziva Korejsko Carstvo i na vlasti je dinastija Joseon. Utjecaj Japana sve više raste. Koreja je 1905. postala japanski protektorat, a 1910. je formalno priključena Japanu. Koreja je ostala japanska do 2. svj. rata i trpjela jako gospodarsko iskorištavanje.
Na kraju Drugog svjetskoga rata su sovjetske snage zauzele sjever Koreje, a američke jug. Saveznici su na Konferenciji u Kairu odlučili da Koreja mora postati samostalna država koja je proglašena 1948. Na sjeveru koji je pod sovjetskim utjecajem nije priznata ta država, nego je proglašena Demokratska Narodna Republika Koreja. 1950. je Sjeverna Koreja napala Južnu i izbio je Korejski rat u koji su se uplele SAD, SSSR i Kina. Sjeverna Koreja je u početku imala uspjeha i zauzela gotovo cijelu Južnu Koreju (osim Busana s okolicom). Nakon toga se SAD jače uključuju u rat (iskrcavanje kod Inchona), protjeruju snage Sjeverne Koreje s gotovo cijelog poluotoka i izbijaju na kinesku granicu. Nakon toga se u rat uključuje Kina i osvaja teritorije na sjeveru. 1953. je proglašeno primirje kojim su uspostavljene dvije korejske države i njihova granica na 38. paraleli.
Južna Koreja je u ratu pretrpjela velike štete i gospodarstvo je bilo gotovo uništeno. Predsjednik Syngman Rhee je uveo diktaturu i proganjao sve protivnike, te je postao vrlo nepopularan u narodu. Godine 1960. je došlo do masovnih demonstracija u kojima je srušena njegova vlast (Travanjska revolucija). Proglašena je tzv. Druga republika i na vlast je došao Heo Jeong. Godine 1961. je general Park Chung-hee izveo državni udar, ukinuo Drugu republiku i uveo vojnu diktaturu. Tijekom njegove vlasti su uvedene gospodarske reforme i masovna industrijalizacija, te je postignut vrlo brz gospodarski rast i modernizacija zemlje, ali i smanjenja demokratska prava.
Godine 1967. ukinuta je vojna diktatura, uvedena Treća republika i održani izbori na kojima je pobijedio Park Chung-hee, te postao izabrani predsjednik. On je ubijen 1979. godine, te ga je zamijenio potpredsjednik Choi Kyu-hah, a nakon njega general Jeon Du-hwan. Tokom vlasti generala je došlo do više promjena ustava. Do ograničene demokratizacije je došlo 1987. kad je izabran predsjednik Roh Tae-woo. 1988. je Seul bio domaćin Olimpijskih igara. Godine 1991. potpisan je ugovor o zbližavanju dviju Koreja s težištem na pomirenju, nenapadanju i suradnji. Poboljšanje odnosa sa Sjevernom Korejom tada je postignuto, te su obje zemlje primljene u UN.
Unatoč tome između dviju država još uvijek nije došlo do ozbiljnog zbližavanja, a nerijetke su i napetosti uz povremene pogranične oružane incidente. Diplomatski odnosi s Kinom uspostavljeni su 1992. Prvi civilni predsjednik je bio Kim Young-sam (1993.-1998.). On je oslobodio političke zatvorenike. Kasniji predsjednici Kim Dae-jung (1998.-2003.) i Roh Moo-hyun (2003.-2008.) vodili su politiku zatopljavanja odnosa prema Sjevernoj Koreji. Godine 2002. zajedno s Japanom je organizirala Svjetsko nogometno prvenstvo. 2004. je prvi put do tada vladajuća stranka izgubila vlast. Novi predsjednik Lee Myung-bak (2008.-2013.) ponovo je zaoštrio odnose prema Sjevernoj Koreji. Bivši predsjednik Roh Moo-hyun je optužen za korupciju, te se 2009. ubio. Park Geun-hye postala je prva žena na čelu Južne Koreje, 25. veljače 2013. godine.
|
|
| ||
Republika Koreja (ili uobičajeno Južna Koreja) pretežno je planinska zemlja, u kojoj nizine zauzimaju manje od trećine ukupne površine. U osnovi mogu se razlučiti tri glavne geografske cjeline. Najveći dio zemlje u središnjim i istočnim područjima zauzimaju gorski sustavi prekambrijske starosti građeni većinom od granita i gnajseva. Uglavnom su niski i ne prelaze 2000 m. Duž istočnoga priobalja u dužini od 500-tinjak km pruža se Taebaek, gorski niz čiji krajnji ogranci dopiru u Sjevernu Koreju. Prosječno visoko oko 1000 m, a najviši dijelovi jedva premašuju 1700 m (Seo-rak 1708 m). Prema istoku spušta se strmo oblikujući vrlo usko priobalje Japanskog (ili Istočnog) mora, a prema zapadu padine su znatno blaže. Gorje je izvorište više velikih korejskih rijeka i glavna razvodnica Japanskog i Žutog mora. Od Taebaeka se prema jugozapadu pruža nekoliko izdvojenih gorskih nizova. Najizraženiji je Sobaek koji se u obliku izduženog slova S pruža u duljini od oko 350 km dosežući na svojem jz dijelu 1915 m (Chiri-san), što je najviši vrh kopnenog dijela Južne Koreje.
Drugu cjelinu čine nizinska područja u zapadnom priobalju, najnaseljeniji dio zemlje i najvažnije poljoprivredno područje. To je blago valovita ravnica koja se postupno uzdiže prema istoku, a raščlanjena je nešto višim brežuljcima. Ravnica uz južno primorje dosta je uža i još izrazitije ispresijecana brežuljkastim područjima. Najvažniji je dio ove cjeline prostrani bazen rijeke Naktong na jugoistoku. Istočna obala Južne Koreje strma je i slabo razvedena. Nasuprot tome, južna i zapadna obala izrazito su razvedene s oko 3000 otoka (većinom nenastanjenh), mnogim poluotocima, manjim i većim zaljevima od kojih su mnogi rijasi. Zbog takve razvedenosti i plitkoće Žutog mora, u zapadnom priobalju razlike plime i oseke vrlo su velike, ponegdje i do 9 m, a u područjima gdje je obala niska za plime se poplavljuju velike površine. oko 100 km južno od jugozapadnoga završetka poluotoka nalazi se vulkanski otok Jeju (1825 km2). Skrutnuti izljevi lave pravilno se uzdižu prema vrhu Halla-san, s 1950 m najvišem vrhu Južne Koreje. U krateru ugasla vulkana je jezero, a slikovito područje oko kratera proglašeno je nacionalnim parkom. Vulkanskog je podrijetla i otočić Ullung/Ulleung (75 km2) u Japanskom moru, od obale udaljen oko 130 km.
Klima Južne Koreje pod utjecajem je monsuna (što se odražava na količinu i godišnji raspored padalina) te okolnih mora i obližnje goleme kopnenen mase azijskoga kontinenta. Općenito, zime su dosta hladne s malo padalina, a ljeta su topla, kišovita i mogu biti dosta sparna. Srednje siječanjske temperature u cijeloj su zemlji osim južnoga priobalja niže od 0 °C i kreći se od 2 °C na jugoistoku do -7 °C u sjevernoj unutrašnjosti. Ljetne temperature ujednačenije su, a srednja temperatura kolovoza, najtoplijeg mjeseca, je oko 25 °C. Godišnja količina padalina smanjuje se od juga (oko 1500 mm) prema sjeveru (oko 900 mm). Otok Jeju prima i do 1800 mm. Povezano s utjecajem ljetnog monsuna, više od polovice padalina padne od lipnja do kolovoza, a samo južna područja imaju ujednačeniju distribuciju. Zimski monsun sa sjeverozapada, prešavši preko Žutog mora, upije nešto vlage te donosi snježne padaline koje su najizrazitije u gorju Taebaek. U južnim područjima potkraj ljeta mogući su tropski cikloni (tajfuni) koji donose vrlo obilne padaline i uzrokuju poplave.
U suptropskom južnom priobalju i na otoku Jeju prevladavaju šume vazdazelenih listićavaca. Drugdje prirodnu vegetaciju čine mješovite šume u kojima su najčešće vrste hrast, javor, jasen, bukva, kamelija, kamforovac, borovi, smreke i jele. Izvorne šume koje su nekad prekrivale više od 75 % površine u prošlosti su intenzivnim krčenjem u gusto naseljenoj zemlji (ogrjev, građevni materijal, obradive površine) svedene na male izdvojene površine. Mnoge od njih danas su pod zaštitom. Intenzivnim programima pošumljavanja u drugoj polovici XX. stoljeća šume su uvelike obnovljene i danas pokrivaju oko 60 % površine zemlje.
Zbog geološke građe i dovoljne količine padalina riječna mreža dosta je razvijena. Zbog asimetričnog pružanja glavne razvodnice (gorja Taebaek) prema istoku (Japanskom moru) odvodnjava se vrlo malen udio površine, a tokovi su kratki. Dvije najveće korejske rijeke izviru u Taebaeku. Naktong (523 km) teče približno prema jugu, kod Pusana (Busana), glavne korejske luke se ulijeva u Korejski prolaz (Istočnokinesko more). S pritocima (Naesong/Naeseong, Panbyon/Panbjeon, Wi, Jumbo/Keumbo i dr.) odvodnjava približno četvrtinu površine zemlje. Plovna je oko 350 km od ušća, na njoj je izgrađeno nekoliko višenamjenskih brana. Rijeka Han (514 km) ima opći smjer toka prema zapadu, i nizvodno od Seoula se ulijeva u Žuto more. Plovna više od 300 km, važna je u vodoopskrbi (natapanje poljoprivr. površina, voda za piće i industr. potrebe), a u gornjem toku izgrađeno je više hidroelektrana. Najveći joj je pritok Pukhan, koji izvire u Sjevernoj Koreji. Ostale veće rijeke su: Somjin (ulijeva se u Korejski prolaz) i Kum/Keum (401 km, ulijeva se u Žuto more). Na svim velikim rijekama izgrađene su akumulacije koje su jedine veće jezerske površine.
Sa 99 % Korejaca (pripadaju mongolskoj skupini naroda) spada među etnički najhomogenije zemlje svijeta. Najznačajnija manjina su Kinezi, a nakon uspješna gospodarskoga razvoja povećava se broj stranih radnika, većinom iz jugoistočne Azije, te poslovnih ljudi iz cijelog svijeta. Ipak, u golemoj masi od oko 50 milijuna stanovnika čine zanemarivu manjinu. Službeni jezik je korejski koji se piše posebnim korejskim pismom (fonetskim), a u Južnij Koreji naziva se han’gul (hangul). U novinama i ostalim tiskovinama uz njega se koristi i određen broj kineskih znakova.
S oko 480 st./km2 Južna Koreja jedna je od najgušće naseljenih zemalja svijeta (ne računajući “minijaturne” države). Pritom je došlo do izrazite polarizacije između velikih gradskih aglomeracija na zapadu i jugu zemlje kojima se stanovništvo i dalje povećava, i prostranih ruralnih područja u unutrašnjosti koja su rijetko naseljena i dalje gube stanovništvo, te imaju nepovoljnu dobnu strukturu. Danas u gradovima živi više od 80 % stanovništva, a u samo tri najveća gradska područja oko 30 %. Seul (Seoul, Soul) ima više od 10 milijuna st., a njegova grad. regija oko 21,5 milijuna st. Ostali veći gradovi: Busan (3,678.600 st., aglom. 4,6 mil.), Inch’on/Incheon (dio aglomeracije Seula, 2,580.800), Taegu/Daegu (2,566.500 st., aglomeracija 3,2 milijuna), Taejon/Daejeon (1,475.200 st., aglomeracija 1,9 mil.), Kwangju/Gwangju (1,416.900), Suwon (1,242.800), Koyang/Goyang (1,195.600), Seongnam (1,032.100) i dr.
Sredinom 20. stoljeća porast stanovništva zbog visoke stope rodnosti bio je brz, a od 1950. do 1990. stanovništvo se udvostručilo. Ipak, od sredine 1960-ih, usporedno s prelaskom iz agrarnog i ruralno u industrijsko i urbano društvo došlo je do smanjenja rodnosti (tome je pridonijela i nacionalna kampanja planiranja obitelji koja se provodi od 1965.), a time i do usporavanja rasta stadnovništva i on danas iznosi oko 10‰ godišnje. Posljednjih godina stopa rodnosti kreće se od 12 do 13‰, a smrtnosti oko 6‰.
Osim migracija selo–grad, značajno je useljenje nekoliko milijuna stanovnika neposredno nakon podjele na dvije korejske države 1948. godine. S druge strane, idućih desetljeća došlo je do emigracije Korejaca, najviše u Japan, SAD i Kanadu. Očekivano trajanje života 74 godina. Dobna struktura je povoljna, mlađih od 15 godina (21 %) triput je više nego starijih od 65 godina (7 %).
Religijska struktura je složena i pomalo nejasna jer se mnogi stanovnici ne opredjeljuju za pripadnost nekoj vjeri, a u svojem življenju primjenjuju principe različitih religija ili filozofija. Kršćanstvo (uglavnom protestanti, nešto katolika) i budizam dvije su najzastupljenije religije. Od ostalih važnije su konfucijanizam, taoizam, autohtoni ch’ondo-gyo (kombinacija budizma i konfucijanizma), šamanizam. Obrazovna struktura je dobra, nepismenih je samo 2 – 3 %. Osnovno školovanje od šest godina i niža srednja škola (tri godine) su obvezni, a gotovo sva djeca nastavljaju i trogodišnju višu srednju školu. Snažna je svijest o važnosti obrazovanja, sve je veći udio visokoobrazovanih. Najprestižnija i najstarija sveučilišta su u glavnom gradu (najstarije osnovano 1885.), a postoje i u drugim velikim gradovima.
Južna Koreja je višestranačka republika s jednim zakonodavnim domom. Na čelu države je predsjednik koji se bira na mandat od pet godina izravnim biranjem. Osim što je na čelu države i vojske, predsjednik predstavlja vrh izvršne vlasti, jer imenuje premijera kojega potvrđuje parlament.
Vlast je u Južnoj Koreji podijeljena na izvršnu, sudsku i zakonodavnu vlast. Izvršna i zakonodavna vlast rade na nacionalnoj razini, iako nekoliko ministara u izvršnoj vlasti radi na lokalnoj razini. Lokalna uprava ima polu-autonomiju i sadržava izvršnu i zakonodavnu vlast. Sudska vlast radi i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. Glavni tajnik UN-a je Korejac Ban Ki-moon, što je veliko priznanje Južnoj Koreji.
Od početka 1960-ih godina do danas Južna Koreja doživjela je spektakularan gospodarski rast koji ju je svrstao među tzv.”azijske tigrove”. Od pretežno agrarne zemlje čiji je dohodak po stanovniku bio usporediv sa siromašnim afričkim zemljama, izrasla je u snažnu industrijsku silu i jedno od 15 najvećih svjetskih gospodarstava. U prvim desetljećima gospodarstvu je upravljala država. Vlada je poticala uvoz sirovina i tehnologije umjetost potrošnih dobara i ohrabrivala štednju i investicije nasuprot potrošnje. U prvim planovima naglasak je bio na radnointenzivnim industrijama (posebice tekstilnoj) kako bi se zaposlilo rastuće stanovništvo.
Od 1970-ih potpora države dana je crnoj i obojenoj metalurgiji, brodogradnji, kemijskoj industriji, a od 1980-ih automobilskoj, elektrotehničkoj i elektroničkoj industriji. Posebice su se poticale velike tvrtke i industrijski kompleksi. Uz nisku cijenu rada i potporu države ostvarivane su visoke stope rasta koje su u nekim godinama bile i dvoznamenkaste. Od 1980-ih postupno popušta središnje planiranje i utjecaj države, a sve se više uvode tržišni principi. Porast cijene rada učinila je neke industrije manje konkurentnima, ali je korejsko gospodarstvo i dalje među najuspješnijima u Aziji. zijska financijska kriza potkraj 1990-ih odrazila se i na Južnu Koreju, kad su došle do izražaja slabosti gospodarskoga sustava. Uz veliku pomoć MMF-a i financijske reforme kriza je prevladana, iako su smanjene stope gospodarskog rasta ostale pozitivne.
BNP po stanovniku iznosi oko 10.000 USD, a više od 40 % otvaruje se u industriji što je među najvećim udjelima u svijetu. Važnost poljoprivrede se smanjuje, jednako po udjelu u zaposlenosti i u dohotku. Obrađuje se manje od 20 % površine zemlje, a glavni su problemi sustav zemljišne razdiobe koji je doveo do rascjepkanosti parcela i nedostatak radne snage u ostarjelim ruralnim sredinama. Glavni je usjev riža koja se uzgaja na polovici površine (na jugu i dvije žetve godišnje), zatim ostale žitarice (ječam, pšenica), soja, krumpir, grah i ostalo povrće, voće (agrumi – 7. u svijetu, jabuke, kruške, breskve, naranče), pamuk. U stočarstvu je najznačajnije svinjogojstvo. U proizvodnji hrane važno je ribarstvo (12. u svijetu), morsko ribarstvo daje oko 2/3 ukupnog, a razvijena je i akvakultura. Usprkos intenzivnom programu pošumljavanja Koreja proizvodi samo maleni dio potreba za drvom, a razvijena drvna industrija uvelike počiva na uvozu.
Rudna su bogatstva ograničena, među najvažnijima su kameni ugljen (ali je Južna Koreja i dalje drugi najveći uvoznik), olovo i cink, grafit, nešto željezne rude, zlata i srebra, te vapnenac koji je važna sirovina u cementnoj industriji. Južna Koreja je velik potrošač energije. Iako su izgrađene mnogobrojne hidroelektrane, u proizvodnji električne struje sudjeluju sa 1 %. Najvažnije su termoelektrane, nekad na ugljen, danas sve više na naftu, a oko 35 % proizvodi se u nuklearnim elektranama. Industrija je od početka bila izvozno orijentirana. Danas su među najvažnijim industrijama elektrotehnička i elektronička, posebice industrija telekomunikacijske opreme, računala, računalnih komponenti i zabavne elektronike, pri čemu je Samsung postao jedna od vodećih svjetskih tvrtki. Južna Koreja drugi je najveći proizvođač televizora i peti proizvođač osobnih automobila, sirova čelika i cementa te vodeća u svjetskoj brodogradnji. Ostale važne grane industrije su kemijska i petrokemijska (Južna Koreja je 7. svjetski potrošač nafte), strojarska, prehr. i tekstilna. Glavnina bazne industrije locirana je na južnom priobalju, a prerađivačke u zapadnom, posebno oko Seoula. Intenzivan razvoj industrije ima i negativne posljedice, ponajprije jako onečišćenje (Južna Koreja je 9. u svijetu po emisiji CO2). Značenje turizma još je dosta malo, iako zemlju godišnje posjeti više od pet milijuna stranih turista.
Vanjska je trgovina velika, a trgovinska bilanca pozitivna. Izvoze se elektrotehnički i elektronički uređaji, telekomunikacijska oprema, strojevi i vozila, željezo i čelik, brodovi, najviše u SAD, Japan, Kinu, JAR, Tajvan. Uvoze se industrijska oprema, nafta i derivati, ugljen, kemijski proizvodi, različite sirovine i prehrambeni proizvodi. Glavni partneri su: Japan, SAD, Kina, Saudijska Arabija, Njemačka, Australija.
Uporedno s razvojem industrije razvijao se i prometni sustav. Nekoć dominantna željeznica (i u putničkom i u teretnom prometu) izgubila je primat iako je mreža dobro razvijena i velikim dijelom elektrificirana. Cestovna mreža, iako brzo građena, zaostaje za još bržom automobilizacijom pa se u grad. regijama stvaraju gužve. Integracija u svj. gospodarstvo nije bila moguća bez razvoja zračnog i pom. prometa. Međunarodni aerodrom Seoul-Inch’on 5. je u svijetu po teretnom prometu, a među 15 najvećih svjetskih morskih luka četiri su korejske: Kwangyang/Gwangyang, Ulsan, Inch’on/Incheon, i Pusan/Busan, svaka s prometom većim od 140 milijuna tona godišnje.
Južna Koreja ima 8 pokrajina, posebnu samoupravnu pokrajinu, šest metropolitanskih gradova, jedan poseban samoupravni grad i jedan poseban (specijalan) grad.
- Poseban (specijalan) grad
- Poseban samoupravni grad
- Metropolitanski gradovi
- Pokrajine
- Posebna samoupravna pokrajina
- ↑ „Estimate: Population of the Republic of Korea” (Korean). Korean Statistical Information Service. July 1, 2013. Arhivirano iz originala na datum 2014-11-29. Pristupljeno September 16, 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „South Korea”. International Monetary Fund Database.
- ↑ „Country Comparison :: Distribution of family income - Gini index”. The World Factbook. Langley: Central Intelligence Agency. Pristupljeno November 11, 2013. Arhivirano 2013-11-11 na Wayback Machine-u „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-11. Pristupljeno 2015-04-15.
- ↑ „2014 Human Development Report Summary”. United Nations Development Programme. 2014. str. 21–25. Pristupljeno 27 July 2014.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija: Republika Koreja
- Breen, Michael (2004). The Koreans: Who They Are, What They Want, Where Their Future Lies. St. Martin's Griffin. ISBN 0-312-32609-2.
- Hart, Dennis (2003). From Tradition to Consumption: Constructing a Capitalist Culture in South Korea. Seoul: Author. ISBN 89-88095-44-8.
- Cumings, Bruce (1997). Korea's place in the sun. New York: W.W. Norton. ISBN 0-393-31681-5.
- Lew, Yong Ick. The Making of the First Korean President: Syngman Rhee's Quest for Independence (University of Hawai'i Press; 2013); scholarly biography; 576 pages;
- Nahm, Andrew C. (1996). Korea: A history of the Korean people (2nd ed.). Seoul: Hollym. ISBN 1-56591-070-2.
- Yang Sung-chul (1999). The North and South Korean political systems: A comparative analysis (rev. ed.). Seoul: Hollym. ISBN 1-56591-105-9.
- Yonhap News Agency (2004). Korea Annual 2004. Seoul: Author. ISBN 89-7433-070-9.
- Christoph Neidhart: Die Kinder des Konfuzius. Was Ostasien so erfolgreich macht. Orig.-Ausg., Verlag Herder, Freiburg im Breisgau 2008, ISBN 978-3-451-03006-2. (= Herder-Spektrum; 3006)
- Thomas Kern, Patrick Köllner (2005). Südkorea und Nordkorea. Einführung in Geschichte, Politik, Wirtschaft und Gesellschaft. Frankfurt/New York: Campus. ISBN 3-593-37739-X.
- Robert Nilsen: Moon Handbooks: South Korea. 3. Auflage. Avalon Travel Publishing, 2003, ISBN 1-56691-418-3.
- Südkorea. HB-Bildatlas Special 49. Harksheider Verlagsgesellschaft, Norderstedt 1998, ISBN 3-616-06449-X.
- Tatsachen über Korea. Koreanischer Übersee-Informationsdienst, Seoul 2003, ISBN 89-7375-101-8. (online) Arhivirano 2017-03-01 na Wayback Machine-u
- Song Du-yul / Rainer Werning: Korea. Von der Kolonie zum geteilten Land. Promedia Verlag, Wien 2012, ISBN 978-3-85371-340-2.
- Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Južna Koreja |
| U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Južna Koreja |
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se atlas Južne Koreje |
 | Potražite izraz Južna Koreja u W(j)ečniku, slobodnom rječniku. |
- The official website of the Republic of Korea (Korea.net)
- The Official Korea Tourism Guide Site Arhivirano 2017-03-01 na Wayback Machine-u
- Korea National Statistical Office
- Video on South Korea-US Relations from the Dean Peter Krogh Foreign Affairs Digital Archives
- South Korea entry at The World Factbook
- A Country Study: South Korea in the Library of Congress
- Južna Koreja na Projektu Open Directory
- South Korea from UCB Libraries GovPubs
- Korea Organisation for Economic Co-operation and Development
- South Korea profile from the BBC News
- South Korea Encyclopædia Britannica entry
- Main cities of South Korea Arhivirano 2010-02-04 na Wayback Machine-u, satellite views and geographical coordinates
- The War Memorial of Korea Arhivirano 2011-01-01 na Wayback Machine-u
- Key Development Forecasts for South Korea from International Futures
.svg)
