Pavlini

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Pavlini
Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae
grb
( grb)
Kratica naziva: O.S.P.P.E.
Godina osnivanja: 1215.
Godina reorganiziranja:
Reorganizator:
Mjesto osnivanja: Pilisszentkereszt, Ugarska
Blaženi Euzebije
utemeljitelj: Blaženi Euzebije
krilatica: Solus Cum Deo Solo
Službeni jezik:
Sjedište: Samostan Jasna Góra, Poljska
[[ ]]:
čelni čovjek:
Roditeljski red: Augustinci
Redovi nastali iz ovog reda:
Podredovi:
Broj pripadnika: 500
Poznati pripadnici: kardinal Juraj Utišinović Martinuzzi, Gros Bertalan
Odijelo: bijeli habit

Pavlini ili Red svetog Pavla prvog pustinjaka (latinski: Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae, kratica: OSPPE) je jedan od rimokatoličkih redova kasnog srednjeg vijeka.

Cilj Pavlinskog reda je kontemplacija o Bogu u samoći, prakticiranje liturgijskih molitvi, realizacija duha pokore, širenje kulta sv. Marije, apostolski rad u korist crkve, naviještanje Božje riječi i vršenje sakramenata.[1]

Historija reda[uredi - уреди | uredi izvor]

Pavlini su nastali početkom 13. vijeka u Ugarskoj, na valu velikog pustinjačkog pokreta koji je tokom 11. i 12. vijeka zahvatio cijelu Evropu.

Na čelu pokreta bio je blaženi Euzebije (mađarski: Boldog Özséb), kanonik iz Esztergoma, koji je okupio pustinjake koji su živjeli po šumama Mađarske i Hrvatske i podigao s njima crkvu Svetog Križa (Szent Kereszt) kod sela Pilisszentkereszt na Planini Pilis. Euzebije se fokusirao na život u zajednici, molitvu, post i težak fizički rad.[1]

Red je odobrio papa Klement V. - 1308., i propisao im kao pravila reda ona sv. Augustina.[1] Red je za svog patrona odabrao sv. Pavla iz Tebe, kog se smatra prvim pustinjakom.[1]

Pavlini su za svoj moto odabrali - solus cum Deo (samo s Bogom), a za svoju odjeću 1345. bijelu boju.[1]

U drugoj polovici 14. vijeka red se proširio naročito po Poljskoj (Czestochowa - Samostan Jasna Góra), koji je uskoro postao njegov drugi dom.[1]

Nakon donošenja Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama cara Josipa II. - 1781. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.

Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov Samostan Jasna Góra u Poljskoj, tada bio u Carskoj Rusiji, dakle izvan jurisdikcije Josipa II..

Pavlinskih samostana danas ima od Poljske, preko Mađarske, Hrvatske, Latvije, Ukrajine, Belorusije, Češke, Slovačke, Njemačke, Engleske, Italije, Sjedinjenih Ameičkih Država, Australije. Ima ih i po Africi (Kamerun) i Južnoj Americi.[1]

U pedeset zajednica živi oko 500 redovnika odjevenih u bijelo.[1]

Pavlini u južnoslavenskim zemljama[uredi - уреди | uredi izvor]

Najveći i najpoznatiji pavlinski samostan bio je onaj iz Lepoglave sa gimnazijom iz 1656.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 "Chi siamo?" (talijanski). Paulini. http://www.paulini.pl/it/13,Storia. pristupljeno 22. 01. 2016.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]