Nuklearna podmornica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Nuklearna podmornica
Američka podmornica USS Nautilus
Američka podmornica USS Nautilus

Nuklearna podmornica je tip podmornice koja za pogon koristi nuklearni reaktor za pokretanje parne turbine.[1] Nuklearni pogon je naročito pogodan za sva plovila koja trebaju ostati na moru duže vrijeme bez da dopunjavanja rezervara gorivom, i koja trebaju snažni podmorski pogon.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Pokusi s nuklearnim pogonom započeli su 1940-ih, prvi eksperimentalni reaktor započeo je s radom u Sjedinjenim Američkim Državama 1953. godine, a 1955. u toj zemlji u more je porinuta prva podmornica na nuklearni pogon USS Nautilus.[1] Taj događaj označio je transformaciju podmornica iz sporih u brza podvodna plovila koja su sposobna održavati tjednima istu brzinu od 20-25 čvorova.[1] Američka ratna mornarica imala je 1962. već oko 26 nuklearnih podmornica u operativnoj upotrebi, uz tridesetak na navozima brodogradilišta.[1]

U to vrijeme Sjedinjene Američke Države su dijelile tehnologiju s Ujedinjenim Kraljevstvom, pa je prva britanska podmornica tog tipa HMS Dreadnought puštena s navoza 1960.[1] Za razliku od njih, Sovjetski Savez, Francuska i Kina razvile su vlastitu tehnologiju.[1] Prva sovjetska nuklearna podmornica K-3 (kasnije prezvana u Lenjinski Komsomol) uvedana je u sastav Sjeverne flote 1. juna 1958.[2] Francuska je svoju prvu podmornicu Rubis izgradila 1979. godine, a Kina dvije godine kasnije. Nakon Nautilusa Sjedinjene Američke Države razvile su klasu nuklearnih podmornica Skate, i istovremeno razvijale reaktore PWR od II. do IV. generacije u kompanijama Westinghouse i General Electric.[1]

Sovjetski Savez je razvio tlačni reaktor PWR i eksperimentirao s eutektiktički hlađenim reaktorima (na bazi olovno-bizmutske legure), ali je od njih odustao. Rusija od 1990-ih koristi nuklearne reaktore IV. generacije zadnji takav ugrađen je 1995. u podmornicu klase Severodvinsk.[1] Najveća nuklearna podmornica na svijetu od 26.500 tona (deplasman od 34.000 tona) je sovjetska Podmornica klase Akula koju pokreću dva PWR reaktora snage 190 MW.[1] Sovjetski Savez (zajedno s Rusijom) je između 1950-ih i 2000-ih sagradio oko 248 nuklearnih podmornica.[1]

Krajem Hladnog rata 1989., na svijetu je bilo više od 400 nuklearnih podmornica u operativnoj upotrebi ili na navozima. Danas je najmanje 300 od tih podmornica otpisano, a neke od narudžbi su otkazane zbog programa smanjenja naoružanja. Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države imale su svaka više od 100 podmornica u operativnoj upotrebi, a Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska nešto manje od 20 pojedinačno, a Kina šest.[1] Danas ih ima ukupno oko 120, i većina je pokretana obogaćenim uranijom.[1] Indija je 2009. izgradila svoju prvu nuklearnu podmornicu INS Arihant, koju pokreće jedan PWR reaktor snage 85 MW.[1]

Katastrofe i incidenti[uredi - уреди | uredi izvor]

Sjedinjene Američke Države su zahvaljujući solidnim reaktorima i strogim mjerama sigurnosti imale relativno malo havarija.[1] Za razliku od tog Sovjetski Savez je u početnim godinama zbog velike žurbe, da dostigne američku prednost imao niz ozbiljnih incidenata, u tim havarijama je 5 reaktora trajno oštećeno, a zbog radijacije je više od 20 ljudi pomrlo.[1] Zbog havarija na reaktorima, požara i drugih nesretnih okolnosti Sjedinjene Američke Države izgubile su dvije a Sovjetski Savez četiri podmornice.[1] Jedna od najvećih dogodila se 1963. kad je američka nuklearna podmornica USS Thresher potonula sa svih 129 članova posade.[3] Najnovija se dogodila 12. augusta 2000. u Barentsovu moru kod Murmanska, kad je potonula ruska podmornica K-141 Kursk.[4]

Havarija sovjetske podmornice K-19 1961. nastala zbog zatajenja hlađenja na ranom reaktoru PWR, rezultirala je smrću osam mornara, koji su bili izloženi prevelikom dozom radijacije (od 7,5 do 54 sieverta) za vrijeme dok su ga popravljali. Sličan incident zadesio je i podmornicu K-27 1968. koja je imala eksperimentalni eutektiktički reaktor, tad je umrlo devet mornara. U incidentu koji se dogodio 1985. u Vladivostoku, prilikom punjenja podmornice K-431, poginulo je 10 osoba, a oko pedesetak je ozračeno.[1] Sovjetski Savez je krajem 1970-ih znatno povećao sigurnosne mjere na podmornicama, i uveo nuklearne reaktore III. generacije što je rezultiralo većom sigurnošću.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]