Legnica
.jpg) | |
| Koordinate: 51°12′N 16°9′E / 51.200°N 16.150°E | |
| Država |  Poljska
|
| Vojvodstvo | Donjošlesko |
| Povjat | Legnica |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Tadeusz Krzakowski |
| Površina | |
| - Ukupna | 56.3 km²[1] |
| Visina | 113[1] |
| Stanovništvo (2019.) | |
| - Grad | 99,350[1] |
| - Gustoća | 1,765 stan. / km²[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 59-220[1] |
| Karta | |
Legnica (njemački: Liegnitz, latinski: Lignitium) je grad od 99,350 stanovnika[1] na zapadu Poljske u Donjošleskom vojvodstvu.
Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]
Legnica leži na ušću Czarne Wode u Kaczawu (pritoka Odre)[2] udaljena sedamdesetak km sjeverozapadno od Wrocława.
Historija[uredi - уреди | uredi izvor]
Legnica je nikla kao utvrda u 12. vijeku, - 1248. postala je prijestolnica istoimenog vojvodstva.[3] Status grada dobila je 1252. i ubrzo postala važno trgovište, na bazi manufakturne proizvodnje tkanina.[3]
Legnicom su 500 godina vladali Pjastovići, a nakon tog je ona kao i cijela Šlezija bila pod vlašću čeških, habsburških, pruskih i njemačkih vladara.[2] Tokom Tridesetogodišnjeg rata za njenu utvrdu su vođene krvave bitke.[2]
Kod Legnice su se odigrale velike bitke u kojima se odlučivala sudbina Evrope.
Prva - 1241. u kojoj su Mongoli porazili poljsku vojsku pod vodstvom Henrika II[3], i otišli dalje na zapad. Druga - 1760. za Sedmogodišnjeg rata kad je pruska vojska Fridrika II pobijedila austrijsku, i treća - 1813. u kojoj su rusko-pruske koalicijske snage pod zapovjedništvom maršala Blüchera porazile napoleonovu vojsku.[2]
Teško je razorena za Drugog svjetskog rata.[3] Nakon rata od 1945. do 1993. Legnica je postala velik garnizon Crvene armije, a nakon raspada SSSR-a, Oružanih snaga Ruske Federacije. Zbog tog su je zvali - Mala Moskva. U Legnici su se donosile strateške odluke u vezi sa sigurnošću Evrope i svijeta. Iz tog garnizona su sovjetske trupe u augustu 1968. marširale na Čehoslovačku.[2]
Od 1992. Legnica je sjedište vlastite biskupije.[3]
Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]
Od arhitektonskih spomenika Legnica ima srednjovjekovni pjastovski zamak, katedralu sv. Marije, par baroknih crkvi i monumentalni kompleks Viteške akademije.[2]
Grad ima muzej bakra, umjetničku galeriju, teatar, kulturni centar i veliku javnu biblioteku.
Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]
Današnja Legnica je grad tekstilne, prehrambene industrije i velike metalurške kompanije KGHM Polska Miedź, velikog proizvođača bakra i srebra.
Od davnina je poznata po premetima od mesinga koje izrađuju lokalne zanatlije.[3]
Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]
Legnica ima ugovore o partnerstvu sa slijedećim gradovima;[2]
Wuppertal, Njemačka 1993
Drogobič, Ukrajina 1999
Blansko, Češka 2000
Roanne, Francuska 2006- Meissen, Njemačka 2017
Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „Dolnośląskie” (engleski). City population. https://www.citypopulation.de/en/poland/dolnoslaskie/. Pristupljeno 26.01. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 „O Legnicy” (poljski). Urząd Miasta Legnica. https://portal.legnica.eu/o-legnicy/. Pristupljeno 26.01. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 „Legnica” (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/place/Legnica. Pristupljeno 26.01. 2021.
