Lębork
Lębork | |
|---|---|
| Koordinate: 54°33′N 17°45′E / 54.550°N 17.750°E | |
| Država | |
| Vojvodstvo | Pomeransko |
| Povjat | Lębork |
| Gradska prava | 1341.[1] |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Witold Namyślak |
| Površina | |
| - Ukupna | 17.86 km²[2] |
| Stanovništvo (2020.) | |
| - Grad | 35,273[2] |
| - Gustoća | 1,975 stan. / km²[2] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 84-300[2] |
| Pozivni broj | 59[2] |
| Karta | |
Pozicija Lęborka u Poljskoj | |
Lębork (njemački: Lauenburg in Pommern) je grad od 35,273 stanovnika[2] na sjeveru Poljske u Pomeranskom vojvodstvu.
Lębork leži na ušću riječice Okalice u rijeku Łebu[1], udaljen 30 km od Baltičkog mora i grada Łeba, a 65 km od Gdańska.
Historija Lęborka počela je u 10. vijeku, kad je nastao kao slavensko naselje. Teutonski viteški red zauzeo je naselje 1310., i dodjelio mu gradska prava 1341.[1]
Lębork se 1440. pridružio Pruskoj konfederaciji, protiv Teutonskog viteškog reda, ali se uspio osloboditi tek 1454. kad ga je zauzeo Poljski kralj Kazimir IV Jagelović i odtad je kao dio Zapadnopomeranskog vojvodstva, domena Kraljevine Poljske.[1]
Tokom 15. vijeka prosperirao je kao zanatsko - trgovački centar.[1]
Nakon Prve podjele Poljske od 1772. je dio Kraljevine Pruske. Tokom 19. vijeka počeo je razvoj industrije (drvne i građevinske), naročito od kad je 1870. željezničkom prugom povezan sa Gdańskom i Koszalinom.[1]
Za Drugog svjetskog rata između 1941.-45. u gradu je djelovala filijala Koncentracionog logora Stutthof.[1]
Današnji Lębork je industrijski grad sa pogonima mašinske, prehrambene, građevinske i drvne industrije i transportni centar kao čvorište željezničkih pruga.[1]
Od znamenitosti ima crkvu iz 15. vijeka (restaurirana 1907 - 10.) i fragmente gradskih bedema iz 14. vijeka.[1]
Lębork ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima;[3]
- Lębork (pl)
