Kubanjska Narodna Republika

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Кубанская Народная Республика
Кубанська Народна Республiка
Kubanjska Narodna Republika
? Flag of Russia.svg
1918–1920 Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic (1918-1920).svg ?
Zastava Grb
Zastava Grb
Položaj Kubanja
Kavkaz 1919. godine na kome je Kubanska Narodna Republika označena žuto
Glavni grad Jekaterinodar
Jezik/ci ruski
ukrajinski
Vlast Not specified
ataman
 - 1917–1918, 1919 Luka Bič
 - 1918–1919 Nikolaj Rijabovolj
 - 1919–1920 F. Suškov
Prime minister
 - 1917–1919 Aleksandar Filimonov
 - 1919 Nikolaj Uspenski
 - 1920 Nikolaj Bukretov
Legislatura Kubanska Rada
Historija
 - osnivanje Rade mart 1917.
 - proglašenje republike
 - nezavisnosta 16. februar 1918
 - raspuštanje Rade
 - sovjetska okupacija 17. mart 1920
Stanovništvo
 - 1918[1] est. 3.500,000 
Valuta rublja

Kubanjska Narodna Republika (rus. Кубанская Народная Республика; ukr. Кубанська Народна Республiка) je bila kratkotrajna država Kubanjskih Kozaka koja je na kraju Prvog svjetskog, odnosno tokom ruskog građanskog rata od 1918. do 1920. postojala na jugu današnje Rusije.

Teritorija joj je odgovarala Kubanjskoj oblasti Ruskog Carstva, gdje su kozaci, tradicionalno najvjernije pristaše carskog režima, uživali određeni stepen političke autonomije. Nakon što je Februarska revolucija 1917. godine srušila cara i uspostavila republikanski režim, kozaci su time ne samo izgubili svog glavnog pokrovitelja, nego je i kolaps ruske vojske na Istočnom frontu potakao brojne kozake da dezertiraju kako bi mogli zaštiti rodni kraj od eventualne turske invazije sa juga. Lokalni kozaci su u martu 1917. formirali vlastitu skupštinu pod imenom Kubanjska Rada koja se proglasila jedinim legitimnim organom vlasti, a koji je tek nekoliko mjeseci kasnije priznao Privremenu vladu kao legitimnu vlast Rusije.

Pad Privremene vlade u Oktobarskoj revoluciji i uspostava boljševičkog sovjetskog režima je kozake natjerao na radikalnije poteze u smjeru očuvanja vlastitog položaja. 28. januara 1918. godine je tako službeno proglašena Kubanjska Narodna Republika, a 16. februara i nezavisnost od Rusije.

Nova država je, pak, slično kao i Donska Republika, susjedni kozački entitet na sjeveru, bila duboko politički podijeljena. Ne-kozačko stanovništvo se gotovo u pravilu opredijelilo za boljševike koji su na njenom teritoriju 1918. osnovali nekoliko entiteta kao Kubanjska Sovjetska Republika, Kubanjsko-Crnomorsku Sovjetsku Republiku i, na kraju, Sjevernokavkasku Sovjetsku Republiku. Sami kozaci su, pak, bili podijeljeni na dvije frakcije - tzv. crnomorce iz primorskih dijelova koji su se zalagali za nezavisnost i federaciju sa Ukrajinom, te uživali podršku carske Njemačke i Centralnih Sila i tzv. linijce koji su se zalagali za obnovu predratne ruske države, odnosno vjernost silama Antante. Potonji su glavnu podršku pronašli u bjelogardijskom generalu Antonu Denjikinu i njegovoj Dobrovoljačkoj armiji koja je do kraja 1918. godine uspjela područje Kubanja najvećim dijelom očistiti od boljševika. Suprotstavljene frakcije u Radi su tada pod parolom zajedničke borbe protiv boljševizma pomirila, a crnomorcima je dodatni udarac bila i kapitulacija Centralnih Sila, odnosno kraj Prvog svjetskog rata.

Godine 1919. je Denjikin nastavio uspješno napredovanje na sjever. No, kako se linija fronte pomicala na sjever, tako su kubanjski kozaci osjećali sve manje potrebe za zaštitom od boljševika, te su obnovljene inicijative za odvajanje od Rusije. Rada je u međuvremenu na Parišku mirovnu konferenciju poslala svog predsjednika Luku Biča da među savezničkim silama lobira za njenu nezavisnost. Doznavši za to, bijesni Denjikin je 6. novembra 1919. raspustio Radu, te uz pomoć atamana Aleksandra Filimonova uhapsio deset njenih članova, a premijera Kurganskog dao objesiti zbog veleizdaje. Radu je zamijenio tzv. Privremeni parlament, ali su već nakon nekoliko mjeseci počeli djelovati paralelni organi vlasti koji su nastojali nastaviti separatističku politiku.

Sve te inicijative je, međutim, bespredmetnim učinila velika ofanziva Crvene armije u martu 1920. godine. Pod njenim udarima je kolabirao antisovjetski front, te su se snage Kubanjske Narodne Republike sklonile na Krim pod vodstvo generala Wrangela i u susjednu Gruziju. Kubanjska Narodna Republika je tada prestala postojati.

Njena teritorija je priključena Ruskoj SFSR. Do 1922. su trajali sporadični ustanci i gerilska aktivnost antisovjetski raspoloženih kozaka. Godine 1925. je, pak, u tom kraju sproveden brutalni program dekozakizacije, a kubanjski kraj je početkom 1930-ih teško stradao i u Holodomoru.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Minahan, James (2000). One Europe, Many Nations: A Historical Dictionary of European National. Greenwood Press. ISBN 0-313-30984-1. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]