Jug Rusije (1919–1920)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Юг России
Jug Rusije
teritorija sa centraliziranom vlašću
? Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic (1918–1937).svg
 
? Flag of the Ukrainian State.svg
 
? Flag of Russia.svg
 
? Flag of the Mountainous Republic of the Northern Caucasus.svg
Flag of the Ukrainian Soviet Socialist Republic (1919-1929).svg ?
 
RPAU flag.svg ?
 
Flag of the Russian Soviet Federative Socialist Republic (1918–1937).svg ?
Zastava Grb
Zastava Grb
Položaj Rusije
Glavni grad Jekaterinodar
Sevastopolj (od marta 1920.)
Jezik/ci ruski
ukrajinski (na teritoriji Ukrajine od 26. oktobra 1920) [[1]
Religija pravoslavlje
Politička struktura teritorija sa centraliziranom vlašću
Glavni komandant Oružanih snaga Juga Rusije
 - 8. januar 19194. april 1920 A. I. Denjikin
 - 4. april11. maj 1920 P. N. Vrangelj
Historija
 - Uspostava 8. januar 1919
 - ujedinjenje Donske i Dobrovoljačke armije u Oružane snage Juga Rusije (OSJR) 8. januar 1919
 - Kubansko-Novorosijska operacija i Novorosijska evakuacija na Krim mart 1920
 - preimenovanje OSJR u Rusku armiju 11. maj 1920
 - Prestanak 22. novembar 1920

Jug Rusije (rus. Юг России), također poznat i kao Bijeli Jug (rus. бе́лый Юг) ili Bijeli Jug Rusije (rus. бе́лый Юг Росси́и), u sovjetskoj historiografiji ponekad navođen i kao Denjikija (rus. Дени́кия) i Dobrovoljija (rus. Доброво́лия) je izraz koji se koristi za područja nekadašnjeg Ruskog Carstva koja su se za vrijeme ruskog građanskog rata od 1919. do 1920. nalazila pod vlašću kontrarevolucionarnog Bijelog pokreta, odnosno formacija Dobrovoljačke armije kasnije transformiranih u Oružane snage Juga Rusije (OSJR).

Dobrovoljačka armija, koja je osnovana na području Rostova na Donu, ispočetka nije imala uspjeha u borbi protiv osnovane Crvene armije, te je do kraja 1918. godine područje pod njenom vlašću bilo svedeno na područje Kubanja. Poraz Centralnih sila je, međutim, omogućio logističku i vojnu podršku sila Antante, a uspjesi generala Antona Denjikina su potakli kozake Donske armije da im se početkom 1919. godine priključe, odnosno udruže u OSJR. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci OSJR je postala najjača od svih antisovjetskih formacija na području bivšeg Ruskog Carstva. To joj je omogućilo da do sredine 1919. godine uz Kubanj pod svoj nadzor stavi Sjeverni Kavkaz, donji dio Povolžja, tzv. Černozemlje (koje je uključivalo gradove Kursk, Orel i Voronjež, te poluotok Krim i najveći dio današnje Ukrajine (uključujući prijestolnicu Kijev i gradove kao Harkov i Odesa). Time je Jug Rusije postao najmnogoljudniji od svih antisovjetskih entiteta stvorenih tokom građanskog rata.

Impresivni vojnički uspjesi se, međutim, nisu pretočili u političke, s obzirom da Denjikin nije uspio stvoriti čvrst savez među etnički i ideološki podijeljenim antisovjetskim frakcijama, niti koliko-toliko efikasnu civilnu upravu. Jug Rusije je u praksi bio vojna diktatura, gdje su lokalni zapovjednici provodili Bijeli teror, odnosno metode nimalo različite od boljševičkog Crvenog terora, a što je od Denjikina okrenulo lokalno stanovništvo. Na kraju je reogranizirana Crvena armija u jesen 1919. započela kontraofenzivu koja je za nekoliko mjeseci na povlačenje na Kubanj. U proljeće 1920. je Denjikin predao komandu Pjotru Wrangelu,a OSJR se potom povukla na Krim. Padom Krima pod vlast Sovjeta je praktički nestao Jug Rusije.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]