Coordinates: 50°27′00″N 30°31′00″E / 50.45°N 30.5167°E / 50.45; 30.5167

Ukrajinska Država

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Українська Держава
Ukrainska Derzhava
Ukrajinska Država
?
1918 ?
Zastava Grb
Zastava Grb
Položaj Ukrajine
Položaj Ukrajine
  
Ukrajinska Država na karti Evrope
Glavni grad Kijev
Religija ukrajinsko pravoslavlje
Vlast autoritarna država (diktatura) pod privremenom vladom
Hetman Ukrajine
 - 1918 Pavlo Skoropadski
Historijska era Prvi svjetski rat
 - Uspostava 29. april
 - Prestanak 14. decembar
Danas dio  Ukrajina
 Rusija
 Belorusija
 Moldavija
 Poljska

Ukrajinska Država (ukrajinski: Українська держава, Ukrajinska deržava) je bila kratkotrajna klijentska država Njemačkog Carstva, odnosno marionetski režim koji su Nijemci uspostavili na području današnje Ukrajine i dijelova Rusije i Bjelorusije tokom posljednjih mjeseci Prvog svjetskog rata.

Nastala je u proljeće 1918. godine, nekoliko mjeseci nakon što je u Kijevu, tokom kaosa izazvanog Oktobarskom revolucijom i raspadom centralne vlasti nekadašnjeg Ruskog Carstva osnovana Ukrajinska Narodna Republika (UNR), kao nezavisna nacionalna država ukrajinskog naroda. Novi entitet se, međutim, brzo sukobio sa boljševicima koji su Ukrajini nastojali uspostaviti komunistički režim, te se za podršku obratio Centralnim silama na čelu sa Njemačkom, sa kojima je UNR sklopila Brest-Litovski mir. Nijemci su odlučili intervenirati u sukobu te su uz njihovu pomoć boljševičke trupe, ionako zauzete građanskim ratom u samoj Rusiji, brzo prisiljene na povlačenje sa ukrajinske teritorije.

Nijemci su, međutim, za taj potez bili manje motivirani iskrenim savezništvom sa Ukrajinom, a više nastojanjem da njene resurse, prije svega žito, iskoriste kako bi nastavile rat sa silama Antante, odnosno otklonile posljedice njene ekonomske blokade. Tome je sve veću smetnja predstavljala Centralna rada, vodeće tijelo UNR kojim su dominirali umjereni socijalisti te koji su se protivili oduzimanju žita seljacima. Nakon što je 25. aprila 1918. kijevski bankar Adama Dobri (koji je surađivao sa njemačkom Reichsbankom) otet, njemački feldmaršal Hermann von Eichhorn, zapovjednik "Armijske grupe Kijev" je dao blagoslov za puč kojim se Centralna rada trebala eliminirati. Njega su 29/30. aprila izvele pristaše Pavla Skoropadskog, uglednog ukrajinskog plemića, bivšeg carskog oficira i počasnog kozačkog atamana. Nakon što su Nijemci razoružali Sičovske strijelce, UNR je prestala postojati.

Skoropadski se stavio na čelo samoproglašene privremene vlade. Iako se ona iskazala daleko efikasnijom od kaotične i frakcijama podijeljene UNR, nije uživala veliku podršku među stanovništvom - ukrajinski nacionalisti su Skoropadskog smatrali rusofilom, a socijalisti ultrakonzervativnim reakcionarom. Iako je njegov režim nakon sklapanja kratkotrajnog sporazuma sa Sovjetskom Rusijom nominalno kontrolirao daleko veću teritoriju od današnje Ukrajine, u stvarnosti su njegovi veliki dijelovi bili izvan njegovog dohvata - to je uključivalo Kubansku Narodnu Republiku na istoku i de facto nezavisni Krim, gdje su lokalni Krimski Tatatri osnovali Krimsku zemaljsku vladu. U samoj Ukrajini je pro-njemačka politika, odnosno oduzimanje žita seljacima, izazvalo reakciju u obliku gerile i terorističke aktivnosti čija je žrtva postao i sam feldmaršal Eichhorn.

Skoropadski je, kako je postajalo izglednije da će Centralne sile izgubiti rat, pokušao stvoriti savez sa ruskim Bijelim pokretom odnosno Antonom Denjikinom koji je nastojao stvoriti vlastitu antisovjetsku državu, a preko njega sa Silama Antante. Te je napore, međutim, preduhitrio kolaps Centralnih Sila, odnosno završetak Prvog svjetskog rata. Njemačke trupe su se nakon kapitulacije na Zapadnom frontu počele povlačiti sa Istočnog fronta, a time i iz Ukrajine. To su iskoristile nekadašnje pristaše UNR na čelu sa Simonom Petljurom koje su u decembru 1918. digle ustanak u Kijevu i svrgnule Skoropadskog koji je protjeran u Njemačku. U Kijevu je tada obnovljena UNR, ali je najveći dio njene teritorije već za nekoliko mjeseci pao pod vlast boljševika i Denjikina.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

50°27′00″N 30°31′00″E / 50.45°N 30.5167°E / 50.45; 30.5167