Ivan Belostenec

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Belostenec: Gazofilacij, objavljen postumno 1740. godine
Gazofilacij u Muzeju grada Zagreba

Ivan Belostenec (Joannis Bellosztenecz; Varaždin, 1593. ili 1594. - Lepoglava, 10. veljače 1675.) hrvatski je jezikoslovac i leksikograf, redovnik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1616. stupio je u Pavlinski red. Filozofiju je studirao u Beču, bogoslovlje u Rimu. Prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja i Svetoj Jeleni kod Čakovca, vizitator u Istri, provincijal pavlinske provincije.

Pisao je pjesme i propovijedi (Deset propovijedi o euharistiji, 1672.). Glavno mu je djelo dvojezični dvosveščani rječnik Gazophylacium, seu latino-illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska/hrvatska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov Gazophylacium illyrico-latinum). Djelo je ostalo nedovršeno. Razvija opći znak za jat u latinici (ě - e sa kvačicom ili takozvano rogato e). Osim po bogatstvu riječi (oko 40.000 riječi na 2.000 stranica teksta) Gazofilacij je važan i po tronarječnoj (kajkavsko-čakavsko-štokavskoj) jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike ozaljskoga književno-jezičnoga kruga. Rječnik su dovršili i za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar (objavljen je u Zagrebu 1740. godine).

Vanjska poveznica[uredi - уреди | uredi izvor]