Adam Žigmund Domjanić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Adam Žigmund Domjanić (oko 1660. - 1717.) hrvatski plemić, vojnik i književnik.

Istakao se u borbama protiv Turaka i stoga je 1712. izabran da za izbivanja bana I. Pálffyja upravlja javnim poslovima Hrvatske.

Autor je kronostihova, kronograma i pjesmica što ih je posvetio »časti Velike Majke Bistričke«, no nije jasno da li je ta zbirka bila napisana hrvatskim ili latinskim jezikom i da li je ikad bila tiskana.

Iz prijateljske povezanosti s Pavlom Ritterom Vitezovićem, čijem je kulturnom krugu Adam Žigmund Domjanić pripadao, sačuvana je jedna njegova latinska pjesnička poslanica (NSB u Zagrebu, Zbirka rijetkosti, sign. R 6683). To su latinski utješni stihovi refleksivna sadržaja, kojima on 1710. Vitezoviću, »prognaniku u Beču« čestita Božić i Novu godinu.

Na nju je upozorio njegov potomak, pjesnik Dragutin Domjanić dva stoljeća nakon nastanka, odabravši nekoliko njezinih stihova kao motto svoje zbirke "Pjesme" (Zagreb, 1909).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Ivo Kalinski: Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjanića, Zagreb, 1988., str. 8–10, 65

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]