Prijeđi na sadržaj

Junije Palmotić

Izvor: Wikipedija
Junije Palmotić
Junije Palmotić
Biografske informacije
Rođenje7. 11. 1607. (1607-11-07) (dob: 416)
Dubrovnik
Smrt6. 7. 1657. (dob: 49) [α 1]
Dubrovnik
DržavljanstvoDubrovčanin
RodbinaDžore Palmotić i Ora Gradić
Opus
1629–1653
Znamenita djela
Inspiracija

Junije Palmotić (Dubrovnik, 1607.1657.) bio je dubrovački barokni književnik.[1]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Rođen je u Dubrovniku 1607. godine od Džore Palmotića i Ore Gradić.[2] U izvorima se spominje i pod imenima Džono Palmotić ili na italijaniziranim nazivom (sasvijem uobičajen u to doba) Giunio Palmotta.

Nakon studija filozofije i prava na talijanskim sveučilištima, afirmirao se kao odvjetnik u svom rodnom gradu, a ujedno je pisao i poeziju. Podrijetlom iz ugledne vlastelinske obitelji, obavljao je različite upravne dužnosti u rodnome gradu, bio je knez na Mljetu, u Konavlima i na Lastovu.[3] Godine 1656. bio je izabran u Vijeće umoljenih.[3] Isprva je pisao stihove i pjesme na latinskom jeziku, kao i pjesme “po narodnu” koje nisu sačuvane.

Posmrtno mu je Stjepan Gradić 1670., zauzimanjem piščeva brata Džore,[3] objavio ep Kristijadu, prepjev istoimenoga latinskog spjeva Marca G. Vide, posvećen švedskoj kraljici Kristini, zagovarateljici katoličke obnove, pridodavši mu i iscrpan autorov životopis.[3]

No Palmotić je ponajprije autor tragikomedija,[3] uspješno uprizorivanih za njegova života pred Kneževim dvorom,[3] o čemu se podatci nalaze u rukopisima drama, a što svjedoči o bogatoj kazališnoj djelatnosti dubrovačkoga baroka.

Izvodile su ih kazališne družine Orlovi, Smeteni i Isprazni,[3] a sam je Palmotić u njihovoj izvedbi sugerirao niz scenskih efekata tipičnih za baroknu scensku fantastiku.[3] Sve su napisane u stihu, u osmercima, a tematski se mogu podijeliti u tri kruga.

Klasični tematski krug obuhvaća drame Došastje od Enee k Ankizu, njegovu ocu, Atalanta, Ipsipile, Andromeda, Elena ugrabljena, Akile, Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo i Lavinija.

U pseudopovijesne tragikomedije panslavenske tematike ubrajaju se Pavlimir, Danica, Captislava i Bisernica, a Armida i Alčina nadahnute su talijanskim renesansnim epovima, Ariostovim Bijesnim Orlandom i Tassovim Oslobođenim Jeruzalemom. Služeći se iskustvima talijanske operne libretistike, Palmotić je u Atalanti, posljednjoj dubrovačkoj pastoralnoj drami, uprizorenoj 1629., godinu dana nakon Gundulićeve Dubravke, dramatizirao epizodu iz Ovidijevih Prijetvorbi. U Pavlimiru, prikazanome 1632., nadahnutom Orbinijevim Kraljevstvom Slavena, tj. Ljetopisom popa Dukljanina, prikazan je nastanak Dubrovnika, sa središnjom figurom navodnoga utemeljitelja Grada, Pavlimira. U toj se dramatizaciji dubrovačke političke doktrine glorificira postanak Dubrovnika i ističe opasnost od ugrožavanja njegove slobode.

Osim mnogobrojnih dramskih tekstova Palmotić je napisao i više lirskih djela. U mladosti je pisao pjesme nadahnute usmenoknjiževnim izričajem, koje nisu sačuvane. Sačuvan je epitalamij Muza na piru, neke prigodnice, panegirici te pobožni stihovi, među kojima se izdvajaju poeme o sv. Kuzmi i Damjanu, zaštitnicima Lastova, te Sveta Katarina od Siene. Sačuvana je i polemična burleskna poema Gomnaida (Govnaida), kojom je u sestinama žestoko napao određenoga dubrovačkog vlastelina.

Značajnost

[uredi | uredi kod]

Palmotić je bio jedan od najboljih oblikovatelja pjesničkoga jezika 17. vijeka,[3] u njegovu je dramskome djelu barokno hrvatsko kazalište dosegnulo vrhunac pa mu pripada mjesto u krugu velike trojice baroknih dubrovačkih književnika, s Gundulićem i Bunićem Vučićem.[3]

Palmotić je najplodniji dramatičar starije hrvatske književnosti,[3] za života je tiskao samo jednu latinsku prigodnicu, posvećenu isusovcu Giovanniju Bargioccu[α 2] (1633).[3]

Uz Vinka Pribojevića i Jurja Križanića bio je rani začetnik ideja slavenskog jedinstva.[4]

Djela

[uredi | uredi kod]

Drame

[uredi | uredi kod]
  • Pavlimir (1632)
  • Danica (1644)
  • Ipsipile
  • Captislava (1652)
  • Armida
  • Alčina (1647)
  • Kolombo
  • Bisernica (1653)
  • Došastje od Enee k Ankizu, njegovu ocu
  • Atalanta (1629)
  • Andromeda
  • Elena ugrabljena (1640)
  • Akile (1637)
  • Natjecanje Ajača i Ulisa za oružje Akilovo (1639)
  • Lavinija (1648)
  • Didona (1646)
  • Glas
  • Gosti grada Dubrovnika

Druga djela

[uredi | uredi kod]
  • KristijadaKristiade to jest život i djela Isukrstova (ep)
  • O rijeko, kâ tvoreć...
  • Muze na piru
  • In obitu Michaelis Gradii epicedion Junii Palmottae
  • Kraljici Kristini
  • Sveta Katarina od Siene
  • Gomniada (invektiva)

Povezano

[uredi | uredi kod]
Wikiteka
Wikiteka
Wikiteka ima originalan tekst povezan sa ovim člankom:

Spoljašne veze

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. Junije Palmotić je umro vjerojatno između dana 29. 6. i dana 6. 7. 1657.
  2. Giovanni Bargiocchi, talijanski isusovac.

Izvori

[uredi | uredi kod]

Bibliografija

[uredi | uredi kod]