Vjenceslav Novak

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vjenceslav Novak
Novak vjenceslav.jpg
Datum rođenja 11. rujna 1859.
Senj, Hrvatska
Mesto rođenja 20. rujna 1905.
Zagreb, Hrvatska
Književni period realizam

Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. - Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist, publicist, glazbeni kritičar i pedagog[1].

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.

U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću. U hrvatsku je književnost uveo novinu: prikaz poniženog malog čovjeka i socijalne teme, često vezane uz velegrad - život gradske sirotinje i siromašnih đaka[1].

Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama:

Wikiquote „U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.“

Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom i može se reći da je u tom pogledu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Romani:
  • Pripovijetke:
    • Iz velegradskog podzemlja
    • Nezasitnost i bijeda
    • U glib
    • Pripovijest o Marcelu Remeniću

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora:
  1. 1,0 1,1 [1] (bez naziva). Podatci o Novaku iz HRT-ova arhiva