Mavro Vetranović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mavro Vetranović (Dubrovnik, 1482. ili 1483. - Dubrovnik, 1576.) je bio benediktinac i književnik.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Mavro (svjetovno ime Nikola) Vetranović rodio se 1482. ili 1483. godine u trgovačkoj obitelji Dominika Vetranovića (Vetranića) s obiteljskim nadimkom Čavčić u Dubrovniku. Nakon priprema na Mljetu, ulazi u red benediktinaca 1507. ili 1509. u samostanu na Lokrumu i školuje se u Italiji u Monte Cassinu. Godine 1515. vraća se na Mljet gdje je dva puta bio predstojnikom mljetske kongregacije i nekoliko puta bio izabran za opata samostana. Problemi relativno nepoznate prirode vezani navodno uz reorganizaciju benediktinskog reda tjeraju Vetranovića 1517. u Italiju, prema nekim izvorima u Ferraru u kojoj je imao rodbine, a nakon svojevoljnog odlaska dubrovački ga Senat kažnjava izgonom iz Republike. Na Lokrum se vraća 1522. godine. Nakon što je tri godine ponovno obnašao dužnost opata na Mljetu, 1527. postaje starješinom sjedinjenih samostana na udaljenim i osamljenim otočićima sv. Andrije i samostana sv. Jakova u blizni Višnjice. 1549. u dobi od 67 godina, nakon što je 1531. bio priorom na tom otočiću, povlači se u potpunosti u osamu sv. Andrije s kojeg će se pomaknuti tek pretkraj svog dugog životnog puta na ne puno manje izoliranu Višnjicu i u njen sv. Jakov gdje je i preminuo 1576. godine u dubokoj starosti. Bio je jedan od najplodnijih i najdugovječnijih pjesnika starije hrvatske književnosti.

Stvaralaštvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Vetranovićev dugi životni vijek na zanimljiv je način uvjetovao i formiranje njegova djela u kojem se tako isprepliću i tri književnoumjetničke i stilske formacije: srednjovjekovna (Orfeo), renesansna i začetak one manirističke, barokne (ep Piligrin). Tako kroz njegov bogati opus možemo promatrati i evoluciju oblika, pogotovo onih dramskih. Nema forme koju Vetranović nije obuhvatio. Pronalazimo tako dva pastoralno-mitološka prizora (Dijana i Lovac i vila) i mitološku dramu Orfeo, a uz njih možemo navesti i ljubavnu poeziju mladog i zanesenog pjesnika u Ranjininom zborniku, te maskerate u kojima je bio čak i ispred Nikole Nalješkovića. Nakon ulaska u samostan, njegovo pjesništvo poprima drugačiji ton, a zaljubljeni pjesnik prepušta mjesto mladom opatu koji stvara religioznu poeziju i crkvena prikazanja s razgranatom strukturom i psihološki razrađenim likovima među kojima se ističe prikazanje Posvetilište Abramovo. Epom Piligrin, velikom i kompleksnom manirističkom strukturom koja podsjeća na Danteovo putovanje u Božanstvenoj komediji, Vetranović je zagazio u kraj svog života i svog stvaralačkog ciklusa. Ep je zbog pjesnikove starosti ostao nedovršen. Zatvarajući svoj bogati lirski opus, Vetranović se na neki način vraća mitološkim počecima pjevajući o mitološkim likovima i prizorima.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

U Vetranovićevom stvaralaštvu možemo načelno razlikovati tri faze:

Prva faza koja traje do 1527./1530. i obuhvaća uvjetno rečeno «mladenačka djela» s ljubavnom i mitološkom tematikom, Istoriju od Dijane i Lovca i vilu te maskerate.

Druga faza vezuje se uz «ozbiljnije» Vetranovićeve životne pute te traje do 1549./1550., do kada je pjesnik stvorio Od uskrsnutja Isukrstova, Suzanu čistu, Posvetilište Abramovo, Prikazanje po način od komedije Kako bratja prodaše Jozefa i Prikazanje od poroda Jezusova po načinu iz komedije. Što se tiče lirske poezije, u ovoj fazi prevladava religiozna tematika te moralističko-poučni stihovi u suživotu s refleksivnom poezijom s elementima antike, srednjeg vijeka i renesanse koja je često prigodna, poput «pjesanci u pomoć» i poslanica. Znao je Vetranović biti i oštar i kritičan što je iznjedrilo i političko-satiričnu poeziju. Sve ovo čini znatan odmak od stihova prve faze

Treća faza traje od 1549. do 1550. i, koliko je kratka - toliko je neobična i osebujna. Treća faza obuhvaća 17 pjesama koje nose zbirni naslov Pjesni razlike, a sve su mahom nastale u posljednjim godinama Vetranovićevog života te ep Piligrin «fantastično-alegorijsko-filozofijski spjev s autobiografskim elementima» . Zanimljivo je da se Vetranović u poodmakloj dobi svoje posljednje faze iznova priklanja mitološkoj tematici prve faze i tako zatvara krug stvaralačkog i životnog hoda. Isus, križ, Muka, Majka Božja i smrt što zaokupljaju pjesnički interes druge faze pretaču se sada u Pjesancu Orfeu, Pjesancu muzam, Pjesancu Apollu, Pjesancu Arionu, Pjesancu nimfi Eko, Pjesancu Plutonu.

Pjesme (130)[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Na noć od Božijega poroda
  • Bogoljubno razmišljanje od muke Isukrstove
  • Pjesanca Jezusu na križu
  • Tužba djevice Marije
  • Gospin plač
  • Pjesanca smrti
  • Pjesanca sudu napokonjega - tradicionalna vizija propasti Svijeta
  • Pjesanca Fenici - uspoređuje sebe s pticom koja ne može izgorjeti u vatri
  • Pjesanca šturku - cvrčku, govori ustvari o Bogorodici
  • Pjesanca muzam
  • Pjesanca Apollu
  • Pjesanca mjesecu
  • Pjesanca Orfeu
  • Eolu, kralju od vjetar
  • Pjesanca nimfi Eko
  • Pjesanca kufu
  • Pjesanca mladosti - pjesme 9-16 su sve kršćanske i duhovne, ne razlikujući se po svom duhu od njegova ostalog pobožnog pjesništva (iako u njima ima i nekršćanskih simbola)
  • Pjesanca djevici: Vijem se dičiš, o Diano
  • Pjesanca o spoznanju - asketski pesimizam (sve je Bogu poslušno osim čovjeka)

Satiričke pjesme[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Aurea aetas - slavi zlatno doba kad je čovjek živio u nevinoj prirodi ne znajući što je tvoje i moje
  • Pjesanca jaganjcu - optužba protiv nasilnih i okrutnih (sličan postupak i u pjesmi 21.)
  • Pjesanca košuti ranjenoj
  • Bojnikom
  • Remeta - starac pustinjak plačnim tonom se jada na svoj život na osamljenom otoku, usred neprijateljske prirode i ljudi - maskerata, koristi autobiografske elemente
  • Pjesanca Plutonu
  • Pjesanca lakomosti

Političke satire[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Pjesanca gospodi krstjanskoj - zaklinje zaraćene kršćanske vladare da se smire i ujedine na spas europskog Zapada
  • Tužba grada Budima - lamenti
  • Pjesanca slavi carevoj
  • Pjesanca u vrijeme od pošljice - zaziva redom muze, vile, satire, Ariona, Orfeja, pastire, djevice i gospoje, sužnje, zvijeri, ptice i stabla, da plaču s njim zajedno, tako da su same invokacije te pjesme od 616 stihova narasle na preko 300 stihova
  • Pjesanca Latinom - upravlja gorke prijekore Italiji, središtu kršćanstva, nekad zemlji slave, a sad leglu pokvarenosti
  • Moja plavca
  • Pjesanca vrhu očenaša
  • Tužni moj uzdaše
  • Orlača riđanka, rečeno u Blatu ribarom - pretvara se u čista satiričara kad je taknut u živac svoga rodoljublja, u pjesmi upravljenoj Mlecima i zaodjenutoj u oblik proročanstva Orlače, cijela je pjesma niz invektiva protiv dubrovačkih suparnika
  • Galijun - slavi s ponosom dubrovačku mornaricu
  • Orlača riđanka Peraštu govori - okomio se na Peraštane koji su napadali i pljačkali dubrovačka sela, pa čak i samostan na Mljetu
  • Svijet i moje pjesni - razračunava sa svijetom, koji mu se badava ruga, jer nije vrijedan gnjila oraha
  • Pjesanca Marinu Držiću u pomoć - opovrgao da je napisao pastirsku dramu Tirenu mlađeg Marina Držića
  • Trgovci Armeni i Indijani - maskerata
  • Dvije robinjice - maskerata
  • Pastiri - maskerata
  • Lanci Alemani, trumbetari i pifari - maskerata

Poslanice[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Vlasteostvu hvarskom
  • Petru Hektoroviću - najstariji pjesnički dokument o vezama pjesnika Hvara i Dubrovnika

Prepjevi psalama[uredi - уреди | uredi izvor]

Pastirski prizori (1):

  • Istorija od Dijane (Dijana)
  • Pastirski prizor (Lovac i vila) - začetnik pastirske drame u hrvatskoj književnosti

Mitološka drama:

  • Orfeo (1) - nije potpuno sačuvana, Euridika se okreće prije izlaska i mora ostati u podzemlju, te počinje plakati zbog Orfea, koji se bez nje neće utješiti

crkvena prikazanja:

  • Uskrsnutje Isukrstovo - 1072 stiha, uglavnom dvostruko rimovanih dvanaesteraca, autor dramatizira samo silazak Kristov u pakao
  • Suzana čista - 1308 stihova, dramatizacija starozavjetne biblijske legende o starcima Ilijakinu i Izaku, koji pokušavaju zavesti čistu Suzanu
  • Posvetilište Abramovo (pet varijanata) - dramatizacija na starozavjetnu temu Izakove žrtve, razlikuju se od starijih anonimno-pučkih prikazanja bogatijim i zaokruženijim oblikom i dvanaestercem umjesto osmerca, ali su inače i njegova prikazanja više ilustracije i dijalogizirani pobožni tekstovi nego prave drame
  • Od poroda Jezusova - veliko je fabularno prikazanje (više od 2000 dvostruko rimovanih dvanaesteraca, tridesetak osoba u spektakularnoj radnji), nastalo je dramatizacijom motiva iz starozavjetne Prve knjige Mojsijeve
  • Kako bratja prodaše Jozefa - prvo poznato dubrovačko glazbeno-scensko djelo izvedeno uz solističko i zborno pjevanje i sviranje

Ep[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Piligrin (3) - 4374 stiha, nedovršen, put kroz grešna stanja do očišćenja i blaženstva, hodočasnik

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]