Brana

Izvor: Wikipedia
Hooverova brana na rijeci Colorado u SADu, visoka 221m
Starorimska Brana Cornalvo u Španjolskoj, koristi se već oko 2000 godina
Brana Grand Anicut na rijeci Kaveri, Tamil Nadu, Indija (1. stoljeće)

Brana je hidrotehnička građevina koja pregrađuje vodotok ili drugu vodenu masu radi zadržavanja razine vode na željenoj visini. Služi za različite namjene, kao što su stvaranje akumulacija (kontrolirano ispuštanje vode) ili retencija (privremeno zadržavanje vode), zahvat vode (za vodoopskrbu ili navodnjavanje), kanaliziranje vodotokova i u druge svrhe.

Historija[uredi - уреди]

Prve brane pojavljuju se u Mezopotamiji i Srednjem istoku, gdje su se gradile za kontrolu vodenog toka rijeka Tigris i Eufrat koje su znale biti vrlo nepredvidive. Prva poznata brana bila je Brana Jawa, u Jordanu, oko 100 km sjeveroistočno od glavnog grada Ammana. Ova gravitacijska nasuta brana bila je visoka 4,5 m, široka oko 1 m i duga oko 50 m. Datira oko 3000. godine pr. Kr.[1] [2] U drevnom Egiptu bila je sagrađena Brana Sadd-el-Kafara, 25 km južno od Kaira. Bila je 102 m duga i 87 m široka, a sagrađena je oko 2800. ili 2600. godine pr. Kr.[3]

Jedno od inženjerski čuda antičkog sveta je bila Velika Maribska brana u Jemenu. Započeta u periodu između 1750 i 1700 p.n.e., bila je napravljena od nabijene zemlje - truglastog poprečnog preseka, 580 m dugačka i originalno 4 metra visoka - povezivala je dve grupe stena na krajevima, za koje je bila vezana velikim kamenim zidovima. Popravke su izvđenje tokom raznih perioda, najvažnjeje od koji su bile oko 750 p.n.e, i 250 godina kasnije, kada je visina brane povećana na 7 metara. Nakon perioda Sabejskog kraljevstva, brana je pala pod kontrolu Ḥimjarta (~115 p.n.e.) koji su napravili dalja poboljšanja, kreirajući strukturu koja je bila visoka 14 metara, sa pet odlivnih kanala, dva zidovima ojačana odvoda, taložnim ribnjakom, i 1000 metera dugim kanalom do distribucionog tanka. Ti ekstenzivni radovi zapravo nisu bili završeni od 325 nove ere. Brana je omogućavala navodnjavanje 25.000 ari (100 km²).

Do sredine-kraja trećeg veka p.n.e, složen vodoprivredni sistem je izgrađen u oblasti Dholavira u današnjoj Indiji. Sistem je sadržao 16 rezervoara, brane i razne kanale za sakupljanje vode i njeno čuvanje.[4]

Eflatun Pinar je Hititska brana i izvorski hram u blizini Konije u Turkskog. Smatra se da je formiranaj tokom vremena Hititskog carstva između 15. i 13. veka p.n.e.

Kalanajska brana je konstruisana od neotesanog kamena, duga je 300 m, visoka 4,5 m i široka 20 m. Nalazi se na reci Kaveri u Tamil Nadu, Južna Indija. Osnovna struktura datira iz 2. veka[5] i smatra se jednom od najstarijih struktura za regulisanje toka vode na svetu. Ona je i danas u upotrebi.[6] Svrha brane je bila da skretanje vode Kaverija duž plodnog regiona delte radi navodnjavanja putem kanala.[7]

Stari Rimljani bili su poznati po tome što su mogli organizirati velika gradilišta, tako da su izgradili veliki broj brana. Stvarali su umjetna jezera za opskrbu vodom u sušnom razdoblju, a upotrebljavali su mort i rimski beton, tako da su mogli sagraditi i veće objekte. Njihova najviša brana je bila Brana Subiaco, u blizini Rima, koja je bila visoka 50 m. Poznat je i Valerijanov most ili Band-e Kaisar u Iranu, koji je bio dio brane.

Brana Kallanai je masivna brana od neobrađenog kamena, duga preko 300 m, 4,5 m visoka i široka 20 m, na rijeci Kaveri, u indijskoj državi Tamil Nadu, koja je najveća stara brana koja je i danas u upotrebi, a sagrađena je u 1. stoljeću. Namjena je preusmjeriti rijeku za navodnjavanje. [8] [9]

Du Jiang Yan je najstariji sustav za navodnjavanje, koji u sebi ima branu, a završen je 251. godine. Nalazi se u provinciji Anhui (Kina) i sadrži ogromno umjetno jezero za navodnjavanje, koje ima opseg oko 100 km, a koristi se i danas. [10]

Procjenjuje se da danas ima oko 800.000 brana širom svijeta, od toga 40.000 preko 15 m visine. [11]

Vrste brana[uredi - уреди]

Razina podignutoga vodostaja zove se uspor, a visina, za koju se vodostaj povrh brane podigao nad svoju prvobitnu razinu, usporna visina. Brana je temeljna, ako joj je kruna niža od razine neusporenog prirodnog vodostaja, u protivnom slučaju ona je slapna.

Brane mogu biti stalne, pokretne ili mješovite. Stalne brane u cijelosti su nepomične masivne građevine, kojima se ne može regulirati vodostaj uzvodno od brane, a suvišak vode se prelijeva preko krune brane. Brane mogu biti nasute, od kamena (danas rijetko) ili armirano-betonske. Ako se vodostaj ne može regulirati, podižu se stalne brane većinom samo u gornjem toku planinskih vodotoka ili u duboko usječenim koritima, gdje dizanje vodostaja kod prelijevanja velikih voda ne prouzrokuje štete na obalnom području. Stalne se brane grade do visine od približno 15 m; ako im je visina veća ili ako zatvaraju dolinu u brdovitom terenu, zovu se dolinske pregrade, a ako se grade od zemljanog nasipa, zovu se usporni nasipi. Brane visine do 15 m nazivaju se niske, više od toga nazivaju se visoke. Pokretne brane sastoje se od pokretnih konstrukcija, tzv. zapornica, smještenih među stupovima. Dizanjem ili spuštanjem zapornica otvara se proticajni presjek vodotoka među stupovima. Tako se regulira proticanje vode kroz branu, a time i vodostaj uzvodno od brane.

Vrste brana prema visini[uredi - уреди]

Razlikuju se niske i visoke brane. Prema međunarodnom standardu (engl. International Commission on Large Dams, ICOLD), u visoke brane spadaju sve one brane čija visina od temelja do krune iznosi više od 15 m, kao i one više od 10 m koje imaju dužinu po kruni veću od 500 m, veće umjetno jezero od 100.000 m3, ili ako preko njih treba propuštati količinu vode veću od 2000 m3/s. Sve druge brane smatraju se niskima. [12]

Niske brane[uredi - уреди]

Niska brana predstavlja građevinu koja uglavnom ima zadatak da skreće vodni tok ili da podiže vodostaj u koritu i na taj način omogući plovidbu. Svaka niska brana stvara koncentraciju pada i time omogućava iskorištenje vodne snage, može se iskoristiti za vodene sportove, može služiti i za zadržavanje nanosa, za sprječavanje erozije i sl. Niske brane služe i za skretanje vode u cilju napajanja kanala za navodnjavanje polja, kanala za opskrbu industrijskih postrojenja, plovnih kanala, kao i tunela koji odvode vodu do hidroelektrana.

Brana Grand Coulee je primjer gravitacijske brane
Brana Gordon na Tasmaniji je lučna brana
Brana Daniel-Johnson, Quebec, Kanada, je rasčlanjena brana sa lukovima

Visoke brane[uredi - уреди]

Visoke brane služe za stvaranje umjetnog jezera, koje se može upotrijebiti za pogon hidroelektrane, navodnjavanje ili dulju plovidbu. Brana Lokvarka ima visinu 52 m i služi za pogon HE Vinodol. Najviša brana na svijetu je Brana Nurek u Tadžikistanu.

Vrste brana prema materijalu[uredi - уреди]

Prema materijalu od kojeg se grade brane razlikuju se masivne brane od kamena ili betonskih blokova zidanih u suho, od kamena u mortu, od betona i od armiranog betona, te nasute brane od zemlje, pijeska, šljunka ili kamena.

Masivne brane[uredi - уреди]

Na masivnoj pregradi razlikuju se uzvodni dio (izdignut iznad korita) ili tijelo brane, koje se suprostavlja tlaku vode, i nizvodni dio, manje više u obliku ploče položene po koritu, koji se zove slapište. Prednji uzvodni dio, obično okomit, produžuje se do stjenovite ili nepropusne podloge preko priboja ili pražnog zida. Na isti način se završava i prag slapišta na nizvodnom dijelu.

Masivne brane stalnog karaktera danas se grade isključivo od betona. Glavni problem u vezi s ovim branama prestavlja propuštanje velike količine vode. Problem se rješava ostavljanjem protočnih polja ili preljeva u tijelu brane, na kojima se smještaju pokretne ustave ili zapornice. Visina ustava, širina i broj protočnih polja zavise od topografskih i hidroloških uvjeta; one mogu obuhvaćati cijelu dužinu brane ili samo jedan dio. Širina jednog polja može iznositi do 50 m, kod valjkastog tipa ustava. Kod drugih ona obično ne prelazi 30 m. Najviše ustave ne prelaze visinu od 20 m.

Nasute brane[uredi - уреди]

One se mogu podijeliti u dvije grupe: zemljane brane od homogenog materijala, te zemljane i kamene brane od nehomogenog materijala. Grade se ili na stijeni ili na zemljanom tlu. Nisu jako osjetljive na nejednolika slijeganja, kao ni na potrese. Materijal od kojeg se grade, uvijek u izvjesnoj mjeri propušta vodu, pa postoji procjeđivanje iz gornje u donju vodu. Zbog toga je brana do depresijske linije zasićena vodom, a iznad te linije diže se još kapilarna voda. Ako je temeljni sloj nepropusan, voda izlazi na nizvodnoj strani kao izvor. Da bi se ovo spriječilo, postavlja se drenaža.

Vrste brana prema načinu suprostavljanja tlaku vode[uredi - уреди]

Prema načinu suprostavljanja tlaku vode mogu biti gravitacijske, lučne i rasčlanjene.

Gravitacijske brane[uredi - уреди]

Gravitacijske brane se odupiru opterećenju od vode i drugih sila vlastitom težinom. Na svaku branu djeluju vanjske sile kao što je tlak na uzvodnoj strani, uzgon vode na spojnici između temelja i tla, tlak leda u umjetnom jezeru (u hladnim predjelima), tlak zemlje i tlak istaloženog nanosa (mulj). Od unutrašnjih sila na branu djeluje vlastita težina, tlak vode u porama (kapilare), sile koje nastaju uslijed promjene temperature betona i sile uslijed skupljanja betona (zaostala naprezanja).

Lučne brane[uredi - уреди]

Lučne brane prestavljaju zapravo zakrivljene ploče, preko kojih se opterećenje prenosi na temelje u dnu i na bokove. Ako imaju i neke elemente gravitacijske brane, onda se zovu lučno-gravitacijske brane, a ako su dio rotacijskih tijela raznog oblika, zovu se ljuskaste ili kupolne brane. Lučne brane nastale su sa idejom da se uštedi na troškovima materijala i vremenu gradnje. Zbog smanjenih dimenzija imaju mnogo veće deformacije, pa je za njih od velikog značaja i pitanje čvrstoće betona.

Rasčlanjene brane[uredi - уреди]

Rasčlanjene brane se sastoje od više elemenata. Obično su to stupovi ili potpore na koje se oslanjaju ploče ili svodovi. Svaki od stupova mora na tlo prenositi opterećenje jednog polja. Ideja je isto ušteda na troškovima materijala i vremenu gradnje, kada se ne mogu izvesti lučne brane. Uglavnom se razlikuju tri tipa brana s međusobno odijeljenim elementima:

  • olakšane gravitacijske brane
  • nagnute ploče oslonjene na potpore ili kontrafore
  • lukovi oslonjeni na potpore ili kontrafore

Dijelovi brane[uredi - уреди]

Preljev Brane Llyn Brianne, Wales
Preljev Brane Takato
Drvo i smeće koje se nakuplja zbog brane
Rušenja Brane Teton

Preljev brane[uredi - уреди]

Glavni članak: Preljev brane

Preljev ili izljev se sastoji od protočnih polja u tijelu brane, na kojima se smještaju pokretne ustave ili zapornice. Visina ustava, širina i broj protočnih polja zavise od topografskih i hidroloških uvjeta; one mogu obuhvaćati cijelu dužinu brane ili samo jedan dio. Širina jednog polja može iznositi do 50 m, kod valjkastog tipa ustava. Kod drugih ona obično ne prelazi 30 m. Najviše ustave ne prelaze visinu od 20 m.

Zapornice[uredi - уреди]

Glavni članak: Zapornica

Zapornica služi za regulaciju protoka vode na preljevu brane. Za regulaciju protoka vode kroz temeljne ispuste služi zatvarač. Preljev brane se sastoji od protočnih polja u tijelu brane, na kojima se smještaju pokretne zapornice. Ustava je svaki vodeni kanal u kojem se regulira visina vode, a to se obično izvodi pomoću zapornica. Visina ustava, širina i broj protočnih polja zavise od topografskih i hidroloških uvjeta; one mogu obuhvaćati cijelu dužinu brane ili samo jedan dio. Širina jednog polja može iznositi do 50 m, kod valjkastog tipa zapornicama. Kod drugih ona obično ne prelazi 30 m. Najviše zapornice ne prelaze visinu od 20 m.

Umjetno jezero[uredi - уреди]

Glavni članak: Umjetno jezero

Rezervoar (francuski: réservoir) je umjetno jezero stvoreno potapanjem područja iza brane. Neka od najvećih svjetskih jezera su rezervoari. Umjetna jezera također mogu biti namjerno napravljena iskopavanjem ili potapanjem otvorenih rudnika. Mora se odrediti najbolje mjesto za gradnju brane. Geodeti moraju pronaći riječne doline koje su duboke i uske; bočne strane doline tada mogu imati ulogu prirodnih zidova.

Gradnja brane[uredi - уреди]

Istražni radovi[uredi - уреди]

Osnovni uvjet za sigurnost brane je prikladno i savjesno izvođenje temelja, na mjestu koje je po geomorfološkim, litološkim i strukturnim uvjetima prikladno za primanje konstrukcije brane. Ovisno o tipu brane, teren treba imati određena svojstva s gledišta stabilnosti, postojanosti i nepropusnosti, i to utoliko bolja ukoliko su veća opterećenja koja će na nj djelovati. Prethodna istraživanja moraju obuhvaćati detaljna geološka snimanja, bušenja, istraživanja geotehničkih osobina stijena, stupnja karstifikacije, hidrologije terena, pa je potreban tim stručnjaka različitih profila. Naravno, s razvojem znanja proširio se i raspon potrebnih istraživačkih radova, a time i troškovi za njihovo izvršenje. Studije se ne smiju vršiti na brzinu, pa je za njih potrebno i nekoliko godina.

Studije i istraživanja moraju obuhvaćati i cijelo područje budućeg umjetnog jezera. Ova ispitivanja važna su, prije svega, za pravilno određivanje potrebne visine brane, nepropusnosti područja i potrebnih tehničkih mjera osiguranja. Ta istraživanja moraju biti naročito obimna u kraskim terenima. Studije moraju obuhvatiti svu ekonomsku problematiku u vezi s potapanjem područja i preseljenjem stanovništva, kulturnih spomenika i slično.

Gradnja masivnih brana[uredi - уреди]

Masivne brane obično se grade u dvije ili više faza. Korito rijeke pregradi se najprije posebnim zagatom na onoj strani gdje su predviđeni ispusti, a kada se ovi izgrade i opreme, pušta se voda preko njih, a novim zagatom se pregradi preostali dio rijeke. Visina zagata ovisi o trajanju gradnje i o hidrološkim karakteristikama rijeke. Ona se izabire obično tako da se za vrijeme gradnje ne dopušta preplavljivanje jame.

Za visoke brane takav postupak nije moguć na većim rijekama, nego se problem rješava tako da se cijelo korito pregradi s pomoću uzvodne i nizvodne pomoćne brane, na dovoljnoj udaljenosti od građevinske jame, a voda se posebnim obilaznim tunelima sprovodi izvan riječnog korita.

Agregat za betoniranje brana može biti od riječnog šljunka ili od drobljenog kamena određene granulacije, koji mora biti prethodno dobro ispitan. Cement treba imati što nižu hidratacijsku toplinu, pa se portland cementu često dodaje troska iz visokih peći. Organizacija radova na betoniranju prestavlja složen problem koji treba dobro proučiti, naročito za visoke brane. Beton se ugrađuje pomoću kamiona – pumpi, toranjskih dizalica s posudama koje imaju obujam i preko 6 m3.

Pri ugradnji betona pojavljuje se i termički problem, jer temperature dostižu 40 ºC, a ponekad i više, pa se mora kontrolirati termoelementima. Betoniranje blokova brane vrši se izmjenično po slojevima visine 1,5 do 2 m. Vrlo je važno koristiti vibratore s velikim brojem titraja (10.000 1/min) za zbijanje betona. Između vodoravnih slojeva nastaju radni prekidi, jer se novi sloj može betonirati tek nakon 3 do 5 dana, da bi se mogao ohladiti raniji sloj. Kada su radovi užurbani, suvišna toplina mora se odvoditi pomoću cijevi, koje se polažu na svaki vodoravni sloj i u kojima teče hladna voda. Zahtijeva se velika gustoća betona zbog bolje nepropusnosti, a za lučne brane traži se i velika čvrstoća.

Dodatni elementi brane[uredi - уреди]

Kod planiranja brana potrebno je predvidjeti brodske prevodnice, riblje staze, korita za propuštanje drva i drugo. Brodske prevodnice sastoje se od jedne ili dvije brodske komore, što ovisi o prometu na rijeci. To su obično vrlo skupi dijelovi brane, posebno kada se radi dizalo za brodove. Riblje staze su potrebne da bi se ribe kretale uzvodno ili nizvodno. Obično se sastoje od niza bazena, čija se razina postupno snižava iz gornje u donju vodu, a obično je razlika u visini najviše 4 metra. Na vrlo visokim branama, pojavljuju se i dizala za ribe.

Brodska prevodnica[uredi - уреди]

Glavni članak: Brodska prevodnica

Brodska prevodnica je građevina koja služi za izravnavanje plovnog puta, odnosno omogućuje plovilima svladavanje razlike u razinama vode, koja nastaje zbog prirodnih ili umjetnih prepreka na vodnom putu. Kada je na plovnom putu potrebno dignuti ili spustiti plovilo za visinu plovne stepenice, to se može ostvariti pomoću:

  • brodske prevodnice
  • brodskog dizala
  • brodske uspinjače

Iskustvo pokazuje da je granica primjene brodske prevodnice visinska razlika od 20 do 25 m na zemljanom tlu, odnosno 30 do 35 m na stjenovitom tlu. Nizom brodskih prevodnica se može svladati visinska razlika od 40 do 60 m. Za visinske razlike veće od 70 m najčešće je opravdana upotreba brodskog dizala.

Riblja staza[uredi - уреди]

Glavni članak: Riblja staza

Riblja staza je hidrotehnička građevina koja obilazi brane, ustave i brodske prevodnice,a omogućuje ribama koje se sele, da stignu do mjesta za mriještenje. Obično ribe prelaze riblje staze plivanjem ili preskakivanjem, do druge strane pregrade. Brzina protoka vode mora biti dovoljna da ribe mogu preći prepreke, ali ne smije biti prevelika da se riba ne izmori, tako je često postavljanje odmarališta na ribljim stazama.

Rušenja brana[uredi - уреди]

Totalna stanica za geodetska mjerenja

Do 1970. srušilo se u Americi oko 110 brana, od čega je 65% bilo nasutih. U isto vrijeme u Europi i Sjevernoj Africi srušilo se 12 brana. Sva rušenja obično prate veće ili manje nesreće. Prema jednoj statistici (Gruner) uzrok rušenja je u 40% slučajeva lom u temelju, u 23 % slučajeva nedovoljan kapacitet preljeva, u 12% slučajeva nedovoljne dimenzije brane, u 10% slučajeva neravnomjerno slijeganje, a u 15% neki drugi uzrok.

Rušenje brane se može spriječiti ako se pravovremenim promatranjem deformacija (oskultacija) utvrde poremećaji pa se može prisilno isprazniti jezero i time ublažiti nesreća ili čak sačuvati brana, ako se uklone uzroci.

Osmatranje brane[uredi - уреди]

Glavni članak: Mjerenje deformacija

Mjerenje deformacija ili oskultacija visokih objekata i hidroelektrana vrši se s ciljem osiguranja od mogućih iznenadnih i nepredvidivih pojava na objektima (brana i strojarnica), te zaštita okoliša i nizvodnog područja od šteta i katastrofa. Geodetsko-tehničkim praćenjem provodi se prikupljanje potrebnih podataka provedbom najpreciznijih geodetskih mjerenja, radi racionalnog održavanja objekata u toku korištenja. Bitno je da se pravovremeno zabilježe svi događaji i stanja koji bi mogli utjecati na sigurnost objekata.

Geodetska mjerenja pomaka obuhvaćaju sva mjerenja u svrhu određivanja promjene oblika objekta ili tla pod utjecajem vanjskih ili unutarnjih sila. Objekt se idealizira određenim brojem točaka, čiji se položaj određuje u odnosu na referentnu ili osnovnu geodetsku osnovu izvan područja mogućih pomaka. Geodetskim metodama određuju se promjene položaja pojedinih točaka na objektu, a deformacija se može utvrditi na temelju rezultata mjerenja pomaka. Stvarno ponašanje objekta može se utvrditi samo dobro osmišljenim i kvalitetno izvedenim opažanjima, te stručnom obradom podataka.

Brane u Hrvatskoj[uredi - уреди]

Brana Peruća na rijeci Cetini.

U Hrvatskoj ima 29 velikih brana, slijedi popis nekoliko najvećih:[13][14] (najviša je brana Sklope s 81 m visine, najstariji je Bajer sagrađen 1951., najveći protočni kapacitet temeljnog ispusta ima Peruća, 220 m3/s).

Ime brane Godina izgradnje Visina (m)
Bajer 1951. 15
Lokvarka 1953. 52
Bukovnik 1959. 18
Peruća 1960. 65
Valići 1967. 35
Sklope 1967. 81
Letaj 1970. 35
Borovik 1978. 20
Čakovec 1982. 24/16
Ričica 1985. 45
Lagvić 1992. 28

Izvori[uredi - уреди]

  1. Günther Garbrecht: "Wasserspeicher (Talsperren) in der Antike", Antike Welt,Antiker Wasserbau, 1986.
  2. S.W. Helms: "Jawa Excavations 1975. Third Preliminary Report", Levant 1977.
  3. [1] "Overview of the hystory of water resources and irrigation management in the near east region", Mohamed Bazza, 2006.
  4. "The reservoirs of Dholavira". The Southasia Trust. December 2008. http://himalmag.com/component/content/article/44/1062-The-reservoirs-of-Dholavira.html. pristupljeno 27 February 2011. 
  5. Govindasamy Agoramoorthy, Sunitha chaudhary & Minna J. HSU. "The Check-Dam Route to Mitigate India's Water Shortages". Law library – University of New Mexico. http://lawlibrary.unm.edu/nrj/48/3/03_agoramoorthy_indian.pdf. pristupljeno 8 November 2011. 
  6. "This is the oldest stone water-diversion or water-regulator structure in the world". Arhivirano iz originala 6 February 2007. http://web.archive.org/web/20070206130842/http://www.hindunet.org/saraswati/traditionwater.pdf. pristupljeno 2007-05-27. 
  7. Singh, Vijay P.; Ram Narayan Yadava (2003). Water Resources System Operation: Proceedings of the International Conference on Water and Environment. Allied Publishers. str. 508. ISBN 81-7764-548-X. http://books.google.com/?id=Bge-0XX6ip8C&pg=PA508&dq=kallanai#PPA508,M1. 
  8. Singh Vijay P., Ram Narayan Yadava: "Water Resources System Operation: Proceedings of the International Conference on Water and Environment", publisher = Allied Publishers, 2003., [2]
  9. [3] "This is the oldest stone water-diversion or water-regulator structure in the world", 2007.
  10. Needham Joseph: "Science and Civilization in China: Volume 4, Part 3", Taipei: Caves Books, Ltd., 1986.
  11. [4] "Is it Worth a Dam?", "Environmental Health Perspectives", 1997.
  12. "Vrste brana" Graditeljstvo.tvz.hr, 2011.
  13. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 3, str. 160
  14. Hrvatska enciklopedija, svezak 2, str. 298

Literatura[uredi - уреди]

  • Arenillas, Miguel; Castillo, Juan C. (2003). "Dams from the Roman Era in Spain. Analysis of Design Forms (with Appendix)". 1st International Congress on Construction History [20th–24th January] (Madrid). 
  • Hartung, Fritz; Kuros, Gh. R. (1987). "Historische Talsperren im Iran". u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. 1. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 221–274. ISBN 3-87919-145-X. 
  • Hodge, A. Trevor (1992). Roman Aqueducts & Water Supply. London: Duckworth. ISBN 0-7156-2194-7. 
  • Hodge, A. Trevor (2000). "Reservoirs and Dams". u: Wikander, Örjan. Handbook of Ancient Water Technology. Technology and Change in History. 2. Leiden: Brill. str. 331–339. ISBN 90-04-11123-9. 
  • James, Patrick; Chanson, Hubert (2002). "Historical Development of Arch Dams. From Roman Arch Dams to Modern Concrete Designs". Australian Civil Engineering Transactions CE43: 39–56. 
  • Schnitter, Niklaus (1978). "Römische Talsperren". Antike Welt 8 (2): 25–32. 
  • Schnitter, Niklaus (1987a). "Verzeichnis geschichtlicher Talsperren bis Ende des 17. Jahrhunderts". u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. 1. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 9–20. ISBN 3-87919-145-X. 
  • Schnitter, Niklaus (1987b). "Die Entwicklungsgeschichte der Pfeilerstaumauer". u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. 1. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 57–74. ISBN 3-87919-145-X. 
  • Schnitter, Niklaus (1987c). "Die Entwicklungsgeschichte der Bogenstaumauer". u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. 1. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 75–96. ISBN 3-87919-145-X. 
  • Smith, Norman (1970). "The Roman Dams of Subiaco". Technology and Culture 11 (1): 58–68. doi:10.2307/3102810. JSTOR 3102810. 
  • Smith, Norman (1971). A History of Dams. London: Peter Davies. str. 25–49. ISBN 0-432-15090-0. 
  • Vogel, Alexius (1987). "Die historische Entwicklung der Gewichtsmauer". u: Garbrecht, Günther. Historische Talsperren. 1. Stuttgart: Verlag Konrad Wittwer. str. 47–56 (50). ISBN 3-87919-145-X. 
  • Peter Rißler (1998). Talsperrenpraxis (1. izd.). München und Wien: R. Oldenbourg. ISBN 3-486-26428-1. 
  • Bretschneider, Lecher, Schmidt (1982). Taschenbuch der Wasserwirtschaft (6. izd.). Hamburg und Berlin: Paul Parey. ISBN 3-490-19016-5. 
  • Paul Ziegler (1900). Der Thalsperrenbau nebst einer Beschreibung ausgeführter Thalsperren. Berlin: Seydel.  (Digitalisat)
  • «Проектирование грунтовых плотин» — Учебное пособие/А. Л. Гольдин, Л. Н. Рассказов — М.:Изд-во АСВ/2001 — 384 стр.
  • Гришин М. М. «Гидротехнические сооружения» — Учебник, части 1 и 2, 1979.

Vanjske veze[uredi - уреди]