Arabija

Izvor: Wikipedia


Arapski poluotok

Arapski poluotok (arapski شبه الجزيرة العربية), poluotok u jugozapadnoj Aziji između Crvenog i Arapskog mora te Perzijskog, Omanskog i Adenskog zaljeva. Obuhvaća oko 3,000,000 km², a većinom se sastoji od pustinje. Arapski poluotok je važan dio veće regije Bliskog istoka, te ima kritično važnu geopolitičku ulogu zbog svojih ogromnih rezervi nafte i prirodnog plina.

Obale poluotoka omeđene su Crvenim morem i Akapskim zaljevom na (jugo)zapadu, Arapskim morem (dio Indijskog oceana) na jugoistoku, te Omanskim zaljevom, Hormuzom i Perzijskim zaljevom na sjeveroistoku. Sjeverna granica poluotoka određena je kolizijskom zonom Zagrosa, planinske uzvisine na kojoj se zbiva kontinentski sraz između arapske ploče i Azije. Arapski poluotok se geografski spaja sa Sirijskom pustinjom bez jasne linije razgraničenja.

Geološki je ova regija zapravo Arapski potkontinent jer leži na istoimenoj tektonskoj ploči koja se sve više udaljava od sjeveroistočne Afrike (formirajući Crveno more), te podvlači pod euroazijsku ploču (formirajući planine Zagrosa). Sastav se stijena sustavno razlikuje kroz Arabiju. Najstarije stijene izložene na Arapsko-nubijskom štitu blizu Crvenog mora prekrivene su ranijim sedimentima koji postaju mlađi prema Perzijskom zaljevu. Možda najbolje očuvani ofiolit na Zemlji, ofiolit Semail, leži izložen u planinama UAE-a i sjevernog Omana.

Arapski poluotok je pretežno valovit ravnjak (prosječna visina 500-1000 m) s velikim pustinjskim područjima (Nefud, Rub'al Khali) i osamljenim granitnim masivima. Na rubnim dijelovima prelazi u planinske krajeve (najviši ispon 3760 m). Uz Perzijski zaljev izdvaja se prostrana do 150 km široka obalna ravnica. Poluotok je građen od kristaliničnih škriljevaca i granita koji su uglavnom prekriveni mezozojskim i tercijarnim naslagama (vapnenaca i pješčenjaka). Obale su pretežno ravne i pješčane.

U regiji prevladava pustinjska klima sa znatnim dnevnim i godišnjim kolebanjima temperature i vrlo malom količinom oborina (do 100 mm godišnje). Stalnih površinskih tokova i jezera nema, a suhe doline povremenih vodenih tokova (vadi) duge su često do nekoliko stotina km. Ispod površine velikog dijela poluotoka postoje obilni drevni akviferi (vodonosnici), a na mjestima gdje voda izbija na površinu formiraju se oaze (npr. oaze Al-Hasa i Qatif) koje omogućuju razvoj poljoprivrede.

Biljni pokrov veoma je oskudan (kserofitno grmlje, rijetka trava), a životinjski svijet uglavnom čine vrste koje su se prilagodile aridnoj klimi pustinje. Monsunske lišćarske šume razvijene su samo na vlažnijim (500-750 mm) padinama planinskog područja južnog i jugoistočnog dijela poluotoka. U oazama dobro uspijeva palma.

Smatra se da je poluotok bio izvorna domovina protosemitskim narodima, pretcima svih semitskih naroda u regiji – Akađana, Arapa, Asiraca, Hebreja, itd. Arapski je poluotok bio kolijevka arapskog jezika (koji se proširio izvan poluotoka zajedno s islamskom religijom tijekom ekspanzije islama započete u 7. stoljeću u.e.), a još uvijek održava sićušno stanovništvo govornika južnosemitskih jezika poput mehrija i shehrija, ostataka jezične obitelji koja je imala veću važnost u ranijim povijesnim razdobljima kada je cvjetalo kraljevstvo Sheba u južnom dijelu poluotoka (današnji Jemen i Oman).

Poluotok je politički podijeljen od ostatka Azije sjevernim granicama Kuvajta i Saudijske Arabije. Na teritoriju Arabije nalaze se:

Sve navedene zemlje, osim Jemena, nazivaju se arapskim zaljevskim državama. One su jedne od najbogatijih zemalja u svijetu s obzirom na njihovo malobrojno stanovništvo zbog bogatih ležišta nafte i zemnog plina koje se nalaze u primorju Perzijskog zaljeva.

Saudijska Arabija pokriva veći dio poluotoka. Većina stanovništva poluotoka živi u Saudijskoj Arabiji i Jemenu. Poluotok sadrži najveće rezerve nafte na svijetu. U Saudijskoj se Arabiji nalaze islamski sveti gradovi Meka i Medina. UAE i Saudijska Arabija ekonomski su najbogatije države u regiji. Katar, mali poluotok u Perzijskom zaljevu, dom je slavnoj arapskoj televizijskoj postaji Al Jazeeri. Kuvajt je mala zemlja na sjeveroistoku poluotoka koja graniči s Irakom. Tijekom Prvog zaljevskog rata Saddam Hussein je napao Kuvajt kojeg je zatim proglasio iračkom provincijom. Kuvajt je strateško važna zemlja koja je formirala jedan od glavnih stožernih terena koalicijskih snaga za organizaciju invazije Iraka 2003.

Arapski poluotok geografski čine:

  1. središnja visoravna s plodnim dolinama i pašnjacima korištenima za ispašu ovaca i druge stoke.
  2. prostor pustinja – na sjeveru se nalazi stjenovita pustinja Nefud, na jugu Rub' Al-Khali ili Velika arapska pustinja, a između njih Dahna. U pustinji Rub' Al-Khali pijesak se prostire gotovo 200 m ispod površine.
  3. prostor suhe i močvarne obale s koraljnim grebenima na crvenomorskoj strani.
  4. pojas planina, koje su prvenstveno usporedne s Crvenim morem u zapadnom (npr. provincija Asir) i jugoistočnom dijelu (Oman). Najviša točka Jabal Al-Nabi Sho'aib u Jemenu visoka je 3666 m.

Više informacija[uredi - уреди]