Andronik II Paleolog

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Andronik II Paleolog
Ανδρόνικος Β' Παλαιολόγος
Andronikos II Palaiologos (head).jpg
Portret Andronika II na minijaturi
Bizantski car
Vladavina 1272. - 1258
Prethodnik Janis III Duka Vatac
Nasljednik Andronik III Paleolog
Supruga Ana Ugarska (kćer Stjepana V
Djeca
Mihajlo IX Paleolog
Konstantin Paleolog
Janis Paleolog
Teodor I Montferratski
Dimitrije Paleolog
Simonida Nemanjić
Dinastija Paleolozi
Otac Mihajlo VIII Paleolog
Majka Teodora Duka Vatac
Rođen oko 1260.
Konstatinopolis
Preminuo 13. februar 1332.
Konstatinopolis

Andronik II Paleolog (grčki: Ανδρόνικος Β' Παλαιολόγος) (Konstatinopolis, oko 1260. - Konstatinopolis, 13. februar 1332.) bio je bizantski car od 1254. do 1258. [1]

Tokom njegove vladavine Bizantsko carstvo spalo je na malu državu, stisnutu u Anadoliji Turcima Seldžucima, a na Balkanu Srbijom. [1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Andronik je bio sin bizantskog cara Mihajla VIII Paleologa [1](vladao od 1259. do 1282.) i Teodore Duke Vatac, unuke cara Janisa III Duke Vataca.

Andronik je bio više intelektualac i teolog, nego državnik ili vojnik, pa je smanjio bizantske kopnene snage za nekoliko hiljada konjanika i pješadinaca, a mornaricu potpuno ukinuo, u zamjenu za to oslonio se genovešku najamničku flotu. Kako ga ratovanje nije previše interesiralo, nedostajalo mu je inicijative, a to su iskoristili Turci Seldžuci i ovladali gotovo cijelom Anadolijom do 1300.[1] Još se katostafalnijom pokazala njegova odluka da 1304. angažira katalonske plaćenike koji su se pokazali revnijim u pljačkanju bizantskih gradova negoli u borbi s Turcima. Jednako tako loš i nepromišljen potez bio mu je svrstavanje na stranu Republike Genove u ratu protiv Mletačke Republike, pa je tim potezom navukao na sebe gnjev daleko superiornije mletačke mornarice. [1]

Jednako tako Andronik se pokazao i kao loš vladar na unutrašnjem planu, jer se za njegove vladavine carstvo ubrzano dezintegriralo, i opadao autoritet centralne vlasti, uz velike ekonomske teškoće i krizu. Njegov napor koncentrirao se na oživljavanje bizantske umjetnosti i kulture i snažnu podršku pravoslavnoj crkvi i njenoj nezavisnosti. Njegova vladavina bila je zlatno doba Svete gore - Atos kad je izgrađeno puno manastira. [1]

Andronik je jednako nesretan bio i u svojim porodičnim odnosima, jer se 1328. toliko posvadio sa svojim unukom - imenjakom Andronikom (kasniji car Andronik III) da ga je isključio iz nasljedstva. Upravo ga je on u građanskom ratu svrgnuo s trona, a nakon tog odstranio sa dvora i poslao u manastir. [1]

Prethodnik:
Mihajlo VIII Paleolog (1259. - 1282.)
Bizantski car (1272. - 1328.) Nasljednik:
Andronik III Paleolog (1328. - 1341.)

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 "Andronicus II Palaeologus" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/24137/Andronicus-II-Palaeologus. pristupljeno 10. 01. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]