Mihajlo VII Duka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Mihajlo VII Duka
Μιχαήλ Ζ΄ Δούκας
Ikona sa likom Mihajla VII Duke
Bizantski car
Vladavina 1071. - 1078
Prethodnik Roman IV Diogen
Nasljednik Nikifor III Votanijat
Dinastija Duka
Otac Konstantin X Duka
Majka Evdokija Makrembolica
Rođen oko 1050.
Preminuo 1090. (u dobi od 40 godina)

Mihajlo VII Duka (grčki: Μιχαήλ Ζ΄ Δούκας) zvan i Mihajlo VII Parapinak (Konstatinopolis, oko 1050. - Konstatinopolis, 1090.) bio je bizantski car od 1071. do 1078., njegova loša politika pospješila je Seldžučki prodor u Malu Aziju.[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Mihajlo Duka rođen je kao najstariji sin cara Konstantina X., otac mu je umro 21. maja 1067, dok je još bio dijete, pa je njegova majka Evdokija Makrembolica vladala kao regent.[1] Zbog opasne političke i vojne situacije, ona se ubrzo udala za vojnog komandanta Romana Diogena, koji je u januaru 1068. okrunjen za cara kao Roman IV. Nakon što je 1071. Roman strašno poražan u Bitke kod Mancikerta od strane Turaka Seldžuka, svrgnut je s trona Manzikert 1071, a za cara je postavljan Mihajlo Duka 24. oktobra.[1]

Solidus sa likom Mihajla VII Duke

Kad se normanski najamnik Roussel de Bailleul, odmetnuo od njegove vlasti i pokušao uspostaviti vlastito kraljevstvo u Maloj Aziji, Mihajlo se za pomoć u njegovom rušenju obratio Turcima Seldžucima i tako im zapravo olakšao prodor u Malu Aziju i osnivanje vlastitog Rumskog Sultanata.[1]

Pravi uzrok pada Mihajla Duke bio je eunuh Nikiforices, koji je na carskom dvoru imao ulogu ministra, pod čiji je uticaj Mihajlo snažno podpao. Nikiforices je došao na ideju da bi carstvo moralo stvoriti monopol na žito i tako riješiti svoje ekonomske probleme.[1] Njegova politika ne samo da je razbjesnila velike zemljoposjednike, već je uzburkala i obične ljude, jer su u međuvremenu cijene žita radikalno skočile. Kad su nakon tog izbili neredi u Konstatinopolisu, dvoje moćnih vojskovođa, inače velikih rivala Nikifor Brijenije Stariji i Nikifor III Votanijat, kenuli su sa vojskom na Konstatinopolis svrgnuti cara. Mihajlo Duka abdicirao je 31. marta 1078., te otišao u manastir te postao monah.[1]

Prethodnik:
Roman IV Diogen (1068. - 1071.)
Bizantski car (1071. -1078.) Nasljednik:
Nikifor III Votanijat (1078. - 1081.)

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Michael VII Ducas" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/379854/Michael-VII-Ducas. pristupljeno 8. 1. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]