Škotski gvardijani

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Škotski gvardijani
Guardians of Scotland
Škotska kovanica izdana nakon smrti Alexandra III
Škotska kovanica izdana nakon smrti Alexandra III
Država  Škotska

Škotski gvardijani engleski: Guardians of Scotland prevedeno Čuvari Škotske) bili su de facto škotski vladari u periodu između 1290. - 1292., zvanog Prvi interregnum i zmeđu 1296. - 1306., - Drugi interregnum, to su bila razdoblja kad je Kraljevina Škotska ostala bez monarha i njegovog direktnog nasljednika.

Prvi interregnum nastupio je nakon iznenadne smrti kralja Alexandra III u martu 1286.[1]

Kako je jedina živuća Alexandrova nasljednica, bila je 3 godišnja unuka Margaret, kći norveškog kralja Erica II, škotski lordovi složili su se da ona postane kraljica, ali bilo je jasno da je suviša mlada i da će dok ne odraste trebati regenta ili gvardijana koji će upravljati kraljevstvom i brinuti se o njoj.[2]

Zbog tog se Škotski parlament okupio se u Sconu u aprilu 1286., i nakon zasjedanja izabrao 6 gvardijana koji su trebali upravljati Škotskom, štititi interes mlade kraljice, i naći joj odgovarajućeg muža.[2]

Nakon sastanka u Salisburyju 1290. sa njezinim prastricom, engleskim kraljem Edwardom I dogovoreno je da se Margaret uda za Edwarda (kasnijeg kralja Edwarda II) sina Edwarda I.[2] Škoti su inzistirali na ugovoru u kojem je navedeno da će Škotska zadržati svoju nezavisnost od Engleske.[1]

Kad se nesretna Margaret na putu iz Norveške u Englesku razbolila i umrla u Orkneyu, Škotska je ostala bez nasljednika. [2]

Kako se u tom trenutku zbog međusobnih trvenja, nitko u Škotskom kraljevstvu nije smatrao dovoljno čistim i nepristranim kandidatom za prijestolonasljednika, škotski lordovi pozvali su Edwarda I da im pomogne u odabiru novog kralja. Edward I se sastao sa Škotima u maju 1291. u dvorcu Norham (Northumberland).[2]

Nakon više od godinu dana, Edwardov dvorski savjet u kom je bilo 104 ljudi[1] , konačno je donio odluku u novembru 1292. da to bude John Balliol.[2]

Tu odluku Škoti nisu jednoglasno prihvatili, kao ni stav Edward II koji se na osnovu dogovorenog braka sa Margaret proglasio i škotskim suverenom. Nakon tog je počelo razdoblje dugo 20 godina u kojoj je Škotska trpila građanski rat i stranu dominaciju.[1]

Gvardijani prvog interregnuma 1290. -1292.[uredi - уреди | uredi izvor]

Gvardijani drugog interregnuma 1296-1306[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]