Alexander II od Škotske
| Alexander II | |
|---|---|
| Kovanica s likom Alexandra II | |
| Kralj Škotske | |
| Vladavina | 1174. - 1189. |
| Krunidba | 6. decembar 1214. |
| Prethodnik | William I |
| Nasljednik | Alexander III |
| Supruga | Joana od Engleske |
| Supruge | Marie od Coucya |
| Djeca | Alexander III Marjorie (vanbračna) |
| Dinastija | Dunkeld |
| Otac | William I Lav |
| Majka | Ermengarde od Beaumonta |
| Rođenje | 24. august 1198. Haddington (Istočni Lothian) |
| Smrt | 8. jul 1249. Otok Kerrera (Argyll i Bute) |
Alexander II (Haddington, 24. august 1198. - Otok Kerrera, 8. jul 1249.), bio je škotski kralj od 1214. do 1249.[1]
Za svoje vladavine održavao je mir s Engleskom i dosta osnažio Kraljevinu Škotsku.[1]
Alexander se uspeo na prijestolje nakon smrti svoga oca Williama I (vladao 1165. - 1214.). Kad su se 1215. engleski baruni pobunili protiv kralja Ivana Bez Zemlje (vladao 1199. - 1216.) , Alexander je stao na stranu pobunjenika u nadi da će povratiti svoje nasljedne feude na sjeveru Engleske.[1]
Kad je buna propala 1217., on je okrenuo ploču i ugostio engleskog kralja Henrya III (vladao 1216. - 1272.), a nakon tog se - 1221. i oženio sa njegovom sestrom Joan (umrla 1238.). U finalu tog procesa izmirenja 1237. Alexander i Henry III zaključili su mir u Yorku.[1]
Tim sporazumom Alexander se odrekao zahtjeva na sporne teritorije po sjevernoj Engleskoj, u zamjenu za nekoliko engleskih feuda. Na taj način formirana je škotsko - engleska granica, koja otprilike odgovara današnjoj.[1]
U međuvremenu je Alexander krenuo gušiti pobune svojih osionih škotskih feudalnih velmoža i učvrstiti vlast po onim dijelovima Škotske koji su do tada samo formalno priznavali vlast kralja. U sklopu tog je 1222. zazeo Argyll. Umro je u fazi priprema za osvajanje otoka duž zapadne obale Škotske kojima su vladali Norvežani.[1]
| Prethodnik: | Kralj Škotske | Nasljednik: |
| William I | Alexander III |
