Rouen

Izvor: Wikipedia
Rouen

Rouen montage.jpg

Grb
Osnovni podaci
Država  Francuska
Gradonačelnik Yvon Robert (PS)
Departman Haute-Normandie
Okrug Seine-Maritime
Kanton Rouen
Stanovništvo
Stanovništvo (2011) 111,553
Aglomeracija (2010) 652,818
Geografija
Koordinate
Vremenska zona UTC+1, ljeti UTC+2
Površina 21.38 km²
Rouen na karti France
Rouen
Rouen
Rouen (France)
Ostali podaci
INSEE kod 76540

Rouen (fonet. [ʁwɑ̃]) je povijesno gledano glavni grad Normandije. Smješten je u sjeverozapadnom dijelu Francuske, na rijeci Seine, a trenutno je glavni grad regije Haute-Normandie (Gornja Normandija). Nekada je bio jedan od najprosperitetnijih gradova srednjovjekovne Europe. Rouen je grad u kojem je Ivana Orleanska 1431. godine spaljena na lomači. Njegovi stanovnici nazivaju se Rouenžani, a njihov broj se procjenjuje na 114.000 (2007.)

Zemljopis[uredi - уреди]

Rijeka Seine zauzima 179 hektara komune Rouen, koja ima 306 hektara zelenih površina, 210 km je ukupna dužina cesta, od čega je 16 km rezervirano za bicikliste, i 8 km za pješake.


Klima[uredi - уреди]

Prosječna godišnja temperatura se kreće između 10 i 20 °C ;

  • Prosječno trajanja sunčanih razdoblja: 1 630 sati godišnje;
  • Magla: 85 dana godišnje;
  • Oluja: 16 dana godišnje;
  • Padavine: između 700 i 1 000 mm godišnje

Demografija[uredi - уреди]

Kretanje broja stanovnika od 1962.

1962 1968 1975 1982 1990 1999 2004 2005 2007
120.111 120.471 114.834 101.945 102.723 106.592 109.600 112.000 114.000

Povijest[uredi - уреди]

Rouen je osnovan od strane galskog plemena. Oni su ga nazivali Ratumacos, a Rimljani Rotomagus. Rimski Rotomagus je bio drugi grad rimske provincije Gallia Lugdunensis nakon samog Lugdunuma (današnjeg Lyona). Za vrijeme Dioklecijanove reorganizacije, Rouen je bio poglavarski grad podijeljene pokrajine Gallia Lugdunensis II i postigao je procvat u razvoju za vrijeme rimskog perioda, s amfiteatrom i termama. U petom stoljeću postao je sjedište biskupije (iako su imena prijašnjih biskupa isključivo legendarna) a kasnije i glavni grad Merovinške Neustrije.


Nakon svog prvog upada u nižoj dolini rijeke Seine 841., Normani su opustošili Rouen; od 912. Rouen je bio glavni grad Normandijskog vojvodstva i rezidencija knezova sve dok Vilim I Engleski nije osnovao svoj dvorac u Caenu.

1150. Rouen primio povelju o svom osnivanju, time i dozvolu samouprave. Tokom dvanaestoga stoljeća u Rouenu je živjelo oko 6000 Židova, koji su činili oko 20% stanovništva, uz veliki broj Židova koji su se raspršili u još stotinjak zajednica u Normandiji. Dobro očuvani ostaci židovske vjerske škole, tzv. ješive, su bili otkriveni u 1970-ih. Zajednica je počela projekt kako bi ih vratila u prijašnje stanje te pokušala restaurirati zgradu.

1200. požar je uništio dio stare katedrale. 24. lipnja 1204. Filip II., kralj Francuske je došao u Rouen i konačno pripojio Normandiju Francuskom kraljevstvu. On je srušio normanski dvorac i sagradio svoj vlastiti, Château Bouvreuil, na mjestu galsko-rimskog amfiteatra. U tom razdoblju razvijena je tekstilna industrija, koja se bazirala na vuni uvoženoj iz Engleske (za koju su se gradovi Flandrija i Brabant stalno natjecali) i koja je pronašla svoje tržište na Champagne sajmovima. Razvoj Rouena također ovisi i o riječnom prometu na rijeci Seine. Vino i pšenica su se izvozili u Englesku, a kositar i vuna su se dovozili, pri povratku, u Rouen. U četrnaestom stoljeću gradu je prijetio sukob građana: 1291. gradonačelnik je bio ubijen, a plemićke rezidencije u gradu su opljačkane. Filip IV Francuski ponovo nametnuo red i potisnuo gradsku povelju i unosnu tržišnu situaciju zasnovanu na riječnom prometu; no on je bio poprilično za to da Rouenžani otkupe svoja stara prava i slobode, 1294. 1306. je odlučio protjerati židovsku zajednicu iz Rouena, koja je tad brojala pet ili šest tisuća Židova.

Tokom Stogodišnjeg rata, 19. siječnja 1419., Rouen je predan Henriku V Engleskom, kralju Engleske, koji je ponovo pripojio Normandiju teritoriju kojim je vladala dinastija Anžuvinaca, 30. svibnja 1431.

Ivana Orleanska je spaljena na lomači na Place du Vieux-Marche, u ovome gradu, gdje je većina stanovnika podržavala burgundskog kneza, neprijatelja njenog kralja. Kralj Francuske, Karlo VII Francuski ponovno je zauzeo grad 1449.

Grad je bio teško oštećen za vrijeme Drugog svjetskog rata na Dan D i njegova glasovita katedrala je bila gotovo uništena bombama od strane Savezničkih sila. Za vrijeme nacističke okupacije, Njemačka ratna mornarica je imala svoje sjedište u vlastelinskom dvorcu u kampusu École Supérieure de Commerce de Rouen.

Administracija[uredi - уреди]

Rouen je glavni grad Gornje Normandije (Haute-Normandie région), kao i općina i departmanska prefektura Seine-Maritimea.

Rouenske kuće

Rouen i 36 prigradskih općina metropolitanskog područja tvore aglomeracijsku zajednicu Rouen Haute-Normandie, sa oko 393 621 stanovnika u njoj prema popisu stanovništva iz 1999. Najveća predgrađa su Sotteville-lès-Rouen, Saint-Étienne-du-Rouvray, Le Grand-Quevilly, Le Petit-Quevilly, i Mont-Saint-Aignan, s brojem stanovnika preko 20 000.

Gradonačelnici Rouena:

Kultura[uredi - уреди]

Znamenitosti[uredi - уреди]

Rouen je poznat po svojoj vlastitoj katedrali Notre Dame, sa Tour de Beurre (maslac kula). Katedrala je bila predmetom niza slika Claudea Moneta, od kojih su neke i izložene u Musée d'Orsay u Parizu.

Rouenska katedrala

Gros Horloge je astronomski sat koji datira još iz stoljeća. Smješten je u ulici u istoimenoj ulici.

Gros Horloge

Druge poznate strukture uključuju gotičku crkvu Saint-Maclou (15. st.); Tour Jeanne d'Arc, u koju je Ivana Orleanska dovedena 1431. gdje su joj prijetili mučenjem (usprkos popularnim uvjerenjima, ona nije bila ovdje pritvorena); crkva Saint Ouen (od 12. do 15. stoljeća), Palais de Justice, koji je nekada bio i sjedište Parlamenta u Normandiji, i Muzej likovne umjetnosti i keramike koji sadrži izvanrednu zbirku porculana zbog koje je Rouen bio slavan od 16. do stoljeća. U samom središtu Place du Vieux Marché nalazi se moderna crkva Svete Ivane Orleanske. Ovo je velika, moderna građevina koja svojom veličinom i izgledom dominira trgom. Crkva je sagrađena na mjestu na kojem se nalazila lomača na kojoj je Djevica Orleanska spaljena.

Ulica

Rouen je također bio domaćin francuskih Grand Prix utrka, između 1952. i 1968.

Muzeji[uredi - уреди]

Postoji mnogo muzeja u Rouenu:

  • Musée des beaux-arts de Rouen, umjetnički muzej sa slikama poznatih slikara kao što je to Monet,
  • Musée maritime fluvial et portuaire, muzej koji svjedoči o povijesti rouenske luke i navigaciji,
  • Musée des antiquités, umjetnički i povijesni muzej sa antičkim i gotičkim radovima,
  • Musée Flaubert d'histoire de la médecine, muzej smješten u rodnoj kući Gustavea Flauberta
  • Musée de la céramique,
  • Secq Le Musée des Tournelles

Mostovi[uredi - уреди]

Prvi mostovi potiču iz 9. stoljeća. Obnovljeni su nekoliko puta, posebno nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

Neki od njih su:

  • Pont Gustave-Flaubert
  • Pont Guillaume-le-Conquérant
  • Pont Jeanne-d’Arc
  • Pont Boieldieu
  • Pont Pierre-Corneille
  • Pont Mathilde

Obrazovanje[uredi - уреди]

U Rouenu se nalazi Université de Rouen ili Rouensko sveučilište, zatim vodeća poslovna škola u Francuskoj, École supérieure de commerce de Rouen, koja se nalazi u blizini grada Mont-Saint-Aignan, te INSA ROUEN i ESIGELEC.

Poznate ličnosti[uredi - уреди]

Gustave Flaubert

Parkovi i vrtovi[uredi - уреди]

Botanički vrt u Rouenu
  • Jardin des Plantes de Rouen (85 000 m²), botanički vrt
  • Parc Antoine de Saint-Exupery (78 000 m²)
  • Parc Grammont (29 000 m²)
  • Jardin de l’hôtel de ville (26 000 m²)
  • Jardin Pasteur (21 700 m²)
  • Square Verdrel (9 000 m²)
  • Square Halbout (5 240 m²)

I još 17 drugih parkova i vrtova

Zbratimljeni gradovi[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]