Jakov Bienenfeld

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Jakov Bienenfeld
Rođenje(1948-07-28)28. 7. 1948.
Zagreb, SFR Jugoslavija
Smrt9. 2. 2016. (dob: 67)
Zagreb, Hrvatska
Uzrok smrtikarcinom bubrega
PočivališteZagreb, Mirogoj[1]
NacionalnostHrvat
Ostala imenaJaša
EtnicitetŽidov
DržavljanstvoHrvatska
Alma materFakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu
Zanimanjepoduzetnik, građevinar
Politička partijaSKJ (SKH)
Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti
Suprug/aSonja Bienenfeld
Martina Bienenfeld
DjecaDavor Bienenfeld
Fran Bienenfeld
Mark Bienenfeld
RoditeljiZlatko Bienenfeld
Regina Bienenfeld

Jakov Bienenfeld (Zagreb, 28. 7. 1948 - 9. 2. 2016) bio je poznati hrvatski poduzetnik, građevinar i član vijeća Židovske općine Zagreb.[2][3]

Biografija[uredi | uredi kod]

Jakov Bienenfeld je rođen u Zagrebu 28. 7. 1948 u židovskoj porodici Zlatka Bienenfelda.[4] Obitelj Bienenfeld je velikim dijelom udarila temelje za nekoć brojnu, a danas malobrojnu židovsku zajednicu u Hrvatskoj i Zagrebu.[5] Mnogi članovi njegove porodice stradali su za vrijeme Holokausta.[6] Otac Zlatko je bio kemičar, toksikolog u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Zbog njegove službe porodica se sredinom 1950-ih preselila u Beograd, gdje je Jakov završio osnovnu i srednju školu. S njim je u razred išao poznati glumac Predrag Ejdus. Početkom 1970-ih Jakov se sa porodicom vratio u Zagreb. Nakon odsluženja redovnog vojnog roka u JNA upisao je studij kemije na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. Slijedio je očev primjer i odlučio se za fakultet koji mu je u tadašnjoj SR Hrvatskoj garantirao posao. Nakon fakulteta zaposlio se u tvornici boja i lakova "Chromos".[7] Do 1980 bio je član SKJ tj. SKH iz kojeg je izašao nakon sukoba sa čelništvom.[8] Osamostaljenjem Hrvatske, Jakovov otac je bio osobni savjetnik ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška, te general-major u Hrvatskoj vojsci (HV).[9] Kao uspješan poduzetnik Jakov je za života posjedovao nekoliko uspješnih tvrtki, uključujući putničku agenciju i građevinsku firmu. Njegov prvi privatni posao bio je servis za čišćenje. Tvrtku je registrirao na ime bivše punice i svaki vikend je provodio čisteći poslovne prostore i stanove dobrostojećih Zagrepčana. Servis za čišćenje za nekoliko je godina zatvorio i pokrenuo posao koji ga je naposljetku i pretvorio u uspješnog poslovnog čovjeka. 24. 12. 1977 godine osnovao je tvrtku za unos podataka, koja se poslije počela baviti izradom softvera. Početkom 1980-ih Jakov je otvorio svoj prvi ugostiteljski objekt "Medeni" na zagrebačkom Jarunu. Nazvao ga je po nadimku svog poslovnog partnera Branka Ognjenovića, danas poznatoga kuhara. Poslije je otvorio pizzeriju "Eustahije" preko puta II. i VII. gimnazije u zagrebačkoj Križanićevoj ulici.[7] 1990-ih je u Hrvatsku doveo i postao ovlašteni zastupnik poznate njemačke robne marke Escada.[10][11] Bio je dugogodišnji član "Židovske općine Zagreb" (ŽOZ), te član vijeća iste.[2]

1991 godine, tijekom rata u Hrvatskoj, Jakov je suorganizirao konvoj na trajektu "Iliriji" koji je dopremio humanitarnu pomoć opkoljenom Dubrovniku pod napadom združenih srpsko-crnogorskih snaga i Jugoslovenske narodne armije.[2] Nakon pada Vukovara aktivno je sudjelovao u pripremi planova za razmjenu zarobljenih Vukovaraca. Uspostavio je vezu s Beogradom preko Pariza, i pregovarao s generalom Aleksandrom Vasiljevićem, tadašnjim šefom Kontraobaveštajne službe (KOS), koji je za oslobađanje Vukovaraca tražio pripadnike skupine Labrador i generala JNA Milana Aksentijevića.[7] 10. 1. 1991 godine bila je oslobođena prva grupa zarobljenih Vukovaraca među kojima su bili dr. Vesna Bosanac, dr. Đuro Njavro, pater Ante Perković i drugi.[12] Jakovova obitelj je imala policijsku zaštitu tijekom rata u Hrvatskoj dok je on sudjelovao u razmjenama zarobljenika.[7] Uz pomoć general bojnika Slobodana Praljka, tijekom Opsade Sarajeva, Jakov je organizirao spašavanje 1.200 sarajevskih Židova iz opkoljenog grada. Kasnije je svjedočio u korist Praljkove obrane, tijekom njegovog suđenja, pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.[6] 1994 godine Jakov je odbio ponudu Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za izgradnju nove zagrebačke sinagoge na mjestu stare, a koja je srušena tijekom Drugog svjetskog rata od strane režima Nezavisne Države Hrvatske. Jakov je tom prilikom predsjedniku Tuđmanu rekao kako: "nije pristojno graditi velebnu sinagogu dok je širom Hrvatske srušeno 1.800 crkvi i 2.000 škola.".[13] Jakova nikada nije smetalo što ga je javnost doživljavala kao "Tuđmanova Židova". Tijekom 1990-ih nuđeno mu je da postane član HDZ-a, no zbog Jure Radića i neslaganja sa njim ponudu je odbio. Za humanitarni rad je dobio nekoliko državnih priznanja. Smetalo ga je i bio je povrijeđen što se njegovo ime nikada nije našlo u registru branitelja.[7]

2012 godine Jakov je nazvao štetnom izjavu predsjednika Ive Josipovića koji je pred Knesetom, prilikom posjeta Izraelu, izjavio da se Hrvati moraju iskupiti za zlodjela počinjena nad Židovima tokom Drugog svjetskog rata. Jakov je tom prilikom izjavio: Mislim da je štetno razmišljanje kako se Hrvati moraju i za što iskupljivati.[6] Smatrao je da nadbiskup Alojzije Stepinac zaslužuje odlikovanje Pravednika među narodima.[7]

Jakov je smatrao da je Hrvatska na "dnu" Europe po antisemitizmu, te da ga gotovo i nema.[6] Svim srcem je branio generala Antu Gotovinu[5] i od početka tvrdio da nije kriv za počinjene ratne zločine, a zbog kojih je bio suđen Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.[6] Zamjerao je bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću što se umiješao u raskol "Židovske općine Zagreb", kada je stao na stranu rabina Kotela Da-Dona, Slavka i Ive Goldsteina koji su kasnije osnovali novu zagrebačku općinu "Bet Israel". Jakov je izjavio da ga je predsjednik Mesić jednom prilikom prozvao da se ponaša kao nacist, unatoč tome što je Bienenfeld izgubio 40 članova obitelji tijekom Holokausta.[6]

2013 godine Jakov se u intervju za Jutarnji list izjasnio protiv gradnje nove sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu, jer je vjerovao da troškove održavanja iste "Židovska općina Zagreb" neće moći financirati.[13] 2015 godine pridružio se stranci Milana Bandića i postao njezin potpredsjednik i donator.[7][14]

Jakova je zgrozilo izručenje bivšeg djelatnika UDBA-e Josipa Perkovića Njemačkoj, smatrajući da se obavještajci ne predaju strancima.[7]

6. 6. 2014 Jakovu je bio dijagnosticiran karcinom bubrega koji je par dan kasnije operirao. Iako nikada nije bio religiozan, suočen sa bolešću Jakov je postao religiozan.[7] Nakon dvogodišnje borbe s karcinomom Jakov Bienenfeld je umro 9. 2. 2016 godine.[15] Pokopan je 12. 02. 2016 godine na zagrebačkom groblju Mirogoj. Osim članova uže porodice i prijatelja, pokopu je nazočilo oko 1.000 ljudi. Među njima su bili i gradonačelnik Bandić, Ognjen Kraus, Davor Bernardić, Zlatko Mateša, Davor Štern, Pavle Kalinić, Rajko Ostojić, Radimir Čačić, Vladimir Kočiš Zec, Sanja Doležal, Sandra Bagarić, Zvonimir Boban, Hrvoje Maleš, Ante Todorić i dr. Ceremoniju sahrane je vodio zagrebački rabin Luciano Moše Prelević.[16]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Gradska groblja Zagreb: Jakov Bienenfeld, Mirogoj Ž-10-I-101
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Cvitić, Plamenko (12. 9. 2005). Udario bih Goldsteina da nas nisu razdvojili. Nacional. Arhivirano iz originala na 7. 7. 2012. Preuzeto 22. 2. 2014
  3. ↑ Jakov Bienenfeld: U posao je važno prvi ući, ali još važnije prvi izaći. Aktual. Preuzeto 22. 2. 2014
  4. ↑ Snješka Knežević, 2011, str. 80
  5. ↑ 5,0 5,1 Körbler, Jurica (9. 2. 2016). ODLAZAK USPJEŠNOG, IZUZETNO SPOSOBNOG I NEKONVENCIONALNOG ZAGREBAČKOG PODUZETNIKA Jakov Bienenfeld izgubio životnu bitku. Jutarnji list. Preuzeto 9. 2. 2016
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 Držić, Tomislav (4. 3. 2012.). Jakov Bienenfeld: O Židovima i hrvatskom 'istočnom grijehu'. Hrvatski list. Arhivirano iz originala na 16. 8. 2013. Preuzeto 22. 2. 2014
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 7,7 7,8 Zemunović, Rašeljka (18. 7. 2015). Preminuo je cijenjeni zagrebački poduzetnik Jakov Bienenfeld, donosimo njegov posljednji intervju. Telegram. Preuzeto 9. 2. 2016
  8. ↑ Orhidea Gaura Hodak (18. 5. 2015). INTERVJU S JAKOVOM BIENENFELDOM: “Bandić će napraviti dar-mar na političkoj sceni i ući će u novu vladu”. Nacional. Preuzeto 9. 2. 2016
  9. ↑ Duboki Jarak, 17 godina kasnije. www.sesvete.hr. Preuzeto 22. 2. 2014
  10. ↑ Nakon stanova Jakov Bienenfeld u Šibeniku gradi poslovnu zgradu. www.limun.hr. Preuzeto 22. 2. 2014
  11. ↑ Bienenfeld: Nisam mogao spasiti Generalturist, bit ću sretan naplatim li potraživanja. Poslovni dnevnik. Preuzeto 22. 2. 2014
  12. ↑ Davor Ivanković, Zdravko Milinović, Goran Ogurlić. Osigurao sam 136 transfera oružja i nisam izgubio ni metak (6. dio). Večernji list. Preuzeto 22. 2. 2014
  13. ↑ 13,0 13,1 Jelić, Nikola (24. 7. 2013). 'GRADNJA SINAGOGE U ZAGREBU JE PROMAŠAJ!' Najuspješniji židovski poduzetnik u Hrvatskoj Jakov Bienenfeld. Jutarnji list. Arhivirano iz originala na 16. 8. 2013. Preuzeto 22. 2. 2014
  14. ↑ Preminuo je poduzetnik Jakov Bienenfeld. Poslovni dnevnik (9. 2. 2016). Preuzeto 9. 2. 2016
  15. ↑ Ćurić, Dražen (9. 2. 2016). ‘Onome gore’ Bienenfeld je tri cedulje ostavio u Zidu plača. Večernji list. Preuzeto 9. 2. 2016
  16. ↑ Na Mirogoju pokopan poduzetnik Jakov Bienenfeld. Jutarnji list (12. 2. 2016). Preuzeto 14. 2. 2016

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jakov_Bienenfeld&oldid=41802784