Tumor

Izvor: Wikipedia

Tumor, neoplazma ili novotvorina označava skup promjenjenih stanica koje pokazuju nepravilan i progresivan rast. Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život te su danas aktulana tema zbog traženja novih načina izlječenja. Riječ "tumor" na latinskom jeziku označava oteklinu koja je nastala povećanjem tkiva ili organa zbog bujanja stanica ili otoka (edema) tkiva zbog zadržavanja tekućine ili krvarenja unutar tkiva. Danas se taj pojam uvriježio najviše kao oznaka za novotvorinu odnosno neoplaziju.

Pojam novotvorine[uredi - уреди]

Pojam "novotvorina" označava novonastalu tvorbu u organizmu koja je nastala kao posljedica različitih unutarnjih i vanjskih faktora koji djeluju na organizam. Može se definirati i kao abnormalna nakupina tkiva čiji je rast nesvrhovit, autonoman i nadmašuje rast normalnog tkiva, te nastavi rasti i nakon prestanka uzroka, koji je praktički nepoznat. Novonastale stanice se od polaznih stanica razlikuju i strukturno i funkcionalno, ali se u većini slučajeva može prepoznati od koje vrste stanica ili tkiva je nastao tumor. U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta stanice.

Podjela novotvorina[uredi - уреди]

Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno.Tumori predstavljaju ograničenu izraslinu nastala bujanjem tkiva koja s naziva NEOPLAZIJA.Pod tumorom podrazumevamo lokalno,autoomno i nekontrolisano stetno bujanje tkiva. Lokalno-tumur pocinnje u lokalnom ogranicenom tkivu Atipično-znaci da se tkivo od koga je gradjen tumores razlikuje po gradji od tkiva od kojeg je poteklo jer u toku neoplazije doslo do izmene gradje tkiva

Rak (lat. cancer - rak rana, neizlječiva rana) predstavlja zloćudni oblik novotvorine. Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posljedica nastupa smrt. Naravno, dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumijeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim odabirom terapije izlječenje je kod nekih malignih tumora moguće.

Neke vrste tumora[uredi - уреди]

Dobroćudne novotvorine[uredi - уреди]

  • Dobroćudni tumori vezivnog podrijetla su fibromi sačinjeni od fibrocita, lipomi sačinjeni od lipocita i hondromi sačinjeni od hondrocita.
  • Hemangiomi i limfangiomi su tumori koji vuku podrijetlo iz krvnih i limfnih žila.
  • Leiomiomi su novotvorine kojima podrijetlo čine glatke mišićne stanice, a rabdomiomi vuku podrijetlo od poprečnoprugastih mišićnig stanica.
  • Adenomi su dobroćudni tumori epitelnog porijekla građeni od dobro diferenciranih epitelnih stanica koje grade žljezdana tkiva vrlo slična normalnim egzokrinim ili endokrinim žljezdanim strukturama.
  • Cistadenomi su dobroćudne novotvorine žlijezdanog podrijetla u kojima se nalaze različito velike šupline, a tipično se razvija u jajnicima. Ako u šupljinu strše papilarni izdanci tumor se naziva cystadenoma papillare.
  • Papilom je dobroćudna novotvorina koja raste sa površine epitela, a stvara mikroskopski i makroskopski, duge i tanke izdanke te su resičastog oblika.
  • Polip je novotvorina koja se izbočuje iznad površine sluznice, a sa peteljkom je povezana sa samom sluznicom. Maligni potencijal češće imaju papilomi nego polipi.

Zloćudne novotvorine[uredi - уреди]

  • Karcinomi su zloćudne novotvorine porijeklom iz epitelnih stanica, a mogu biti podrijetlom iz svih triju zametnih listića.
  • Adenokarcinom označava tumor u kojem zloćudne tumorske stanice epitelnog porijekla rastu stvarajući žlijezdane tvorbe.
  • Planocelularni karcinom je karcinom nastao iz pločastog epitela.
  • Hepatocelularni karcinom je karcinom nastao iz jetrenih stanica.
  • Anaplastični karcinom je karcinom koji sadrži isključivo nediferencirane stanice.
  • Carcinoma in situ (CIS) - tumorska tvorba mikroskopske debljine, koja se nalazi samo u epitelnom sloju tkiva, i ne probija bazalnu membranu epitela. Ima potencijal probijanja membrane i invazivnog rasta.
  • Sarkomi su zloćudni tumori koji potječu iz mezenhima ili njegovih derivata (liposarkom, fibrosarkom, leiomiosarkom, rabdomiosarkom).
  • Leukemija je zloćudna bolest, a maligne stanice potječu iz stanica krvotvornih organa koje cirkuliraju u krvi.

Patohistološka obilježja novotvorina[uredi - уреди]

Diferencijacija i anaplazija[uredi - уреди]

Rast tumora[uredi - уреди]

Makroskopski izgled tumora[uredi - уреди]

Mikroskopska građa tumora[uredi - уреди]

Metastaziranje[uredi - уреди]

Metastaze su sekundarno nastale promjene, presadnice koje nisu u dodiru s primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima. Metastaziranje je jedan od najvažnijih karakteristika zloćudnosti, iako svi zloćudni tumori ne metastaziraju.

TNM klasifikacija[uredi - уреди]

Jedan od načina određivanja težine stadija raka zasniva se na određivanju veličine primarnog tumora (T), opsegu širenja u regionalne limfne čvorove (N) i prisutnosti ili odsutnosti metastaza (M). Osim ovog oblika procjene težine bolesti postoje još i histološke i citološke (npr. Papanicolaou-test ili Papa-test) metode procjene i dijagnostike, kao i biokemijske pretrage na karakteristične tumorske markere.

Epidemiologija tumora[uredi - уреди]

Karcinogeneza[uredi - уреди]

Uzrok najvećeg broja tumora nije poznat: Ipak za određene faktore se danas pouzdano zna da su uzročnici stvaranja tumora, a to su, pušenje, UV zračenje, određeni virusi. Sam proces nastanka tumora događa se već na molekulskoj razini, tj. poremećaji kontrolnih bjelančevina imaju svoju podlogu u oštećenjima gena koji te proteine i stvaraju. Oštećenje gena može nastati na dva načina:

  1. kao posljedica vanjskih kancerogenih faktora (kemijski, fizikalni, mehanički, virusni agensi
  2. kao posljedica spontanih mutacija u organizmu.

Nastanak tumora se ne događa u jednom točno određenom trenutku ili u kratkom vremenskom razdoblju. To je proces koji se sastoji od niza promjena na genotipskoj i na fenotipskoj razini. Taj niz promjena koji vodi od zdravog stanja stanice do pojave tumora najčešće traje mjesecima i godinama.

Nastanak tumorske stanice[uredi - уреди]

Tumorska masa inače potječe od jedne jedine stanice. U njoj se godinama nagomilavale razne mutacije gena odgovornih za reprodukciju i regulaciju rasta same stanice. Skupine odgovornih gena za regulaciju rasta su

  • onkogeni
  • tumorski supresorski geni
  • geni za provjeravanje i popravak DNK

Tumorska masa je dinamična i vrlo heterogena populacija stanica zbog neprestanog dijeljenja, nestabilnosti genoma tumorskih stanica i selekciskog tlaka okoliša.

Tokom evolucije celija a u sklopu evolucije zivih bica ,kroz milione godina ,u celijama je sacuvan PRIMARNI GENETSKI PROGRAM(PGP)koji je u osnovi bio program koji je kontrolisao morfologiju i funkciju prvobitnih jednocelijskih bica.Izmedju ostalog,taj set gena je kontrolisao i anaerobni metabolizam u uslovima kada jos nije bilo kiseonika u atmosferi.Na temelju tog programa kasnije se nadogradio set novih gena koji je omogucio novu fazu metabolizma zivim bicima uz utrosak i koriscenje kiseonika ali istovremeno je preko sistema regulatornih gena to prvobitno jednocelijsko bice inkorporirano u celije savremenih somatskih celija svih zivih bica.Taj set nadogradjenih gena zovemo SEKUNDARNI VITALNI i SEKUNDARNI SPECIFICNI GENETSKI PROGRAM. U osnovi kancerogeneze jeste ostecenje ili mutacija gena iz seta SEKUNDARNIH VITALNIH I SPECIFICNIH GENA.Njihovim ostecenjem ,postepeno se od kontrole ili inhibicije oslobadjaju geni PRIMARNOG GENETSKOG PROGRAMA sto u sustini znaci da se normalna somatska celija pretvara u malignu tumorsku,odnosno kancersku celiju.Zato mozemo reci da je kancerogeneza u sustini oslobadjanje PRIMARNOG GENETSKOG PROGRAMA naseg jednocelijskog prapretka od kontrolnih genetskih mehanizama genetske i evolutivne nadgradnje. Ovu teoriju razradio je i objavio jos 1997.godine Dr Radoslav Jovic u teoriji koju je nazvao-*Kancer-oslobodjeni predak iz nasih gena*(Cancer-released ancestor from our genes(.Ako uporedimo metabolizam tumorske celije sa metabolizmom primitivnih anaerobnih bica jasno uocavamo tu slicnost koju je opisao jos Oto Warburg.Na sajtu www.newcancertheory.com mozemo procitati jednu od najubedljivijih teorija koja demistifikuje kancerogenezu i uspostavlja logiku koja objasnjava i povezuje u celinu niz do sada ne logicnih pojava vezanih za maligne tumore i njihovo ponasanje.

Tumorska imunost[uredi - уреди]

Klinička obilježja tumora[uredi - уреди]

Tumorska kaheksija[uredi - уреди]

Kaheksija je teško i iscrpljujuće stanje cjelokupnog organizma koje se javlja u krajnjim stadijima raka, a karakterizirano je padom tjelesne težine, općom slabošću, malaksalošću.

Paraneoplastični sindrom[uredi - уреди]

To je skup simptom i znakova bolesti koji nisu dio kaheksije i ne mogu se objasniti bilo lokalnim bilo udaljenim rastom tumora, bilo njegovom hormonskom aktivnošću. Najčešće se javlja kao hiperkalcemija i Cushingov sindrom.

Dijagnostika tumora[uredi - уреди]

Prognoza bolesti[uredi - уреди]

Dobroćudni tumori su najčešće promjene s dobrom prognozom za život. Zloćudne promjene mogu biti izlječiva bolest ako se otkriju u ranom stadiju i ako odmah zatim uslijedi odgovarajuća terapija. Terapija malignih tumora često ne uspijeva u potpunosti izliječiti bolest, ali može produžiti životni vijek, najčešće se radi o nekoliko godina života. Ohrabrujući rezultati na polju liječenja malignih tumora u zadnjem desetljeću govore u prilog aktivnoj borbi čovjeka protiv zloćudnog tumora.

пашња ПАЖЊА!!!

Подаци написани у овом чланку су чисто информативне природе и не морају бити тачни. Зато НЕ ПОКУШАВАЈТЕ да их примените у циљу САМОЛЕЧЕЊА. У том случају обратите се специјалисти или погледајте на неком другом сајту.