Hrvatsko-ruski odnosi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hrvatska
 Rusija
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović s tada ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvjedevim u Moskvi 2010. godine
Hrvatsko veleposlanstvo u Moskvi.

Hrvatsko-ruski odnosi odnose se na bilateralne međunarodne odnose između Hrvatske i Ruske Federacije. Službeno su započeli 25. 5. 1992. godine. Hrvatska ima veleposlanstvo u Moskvi i počasne konzulate u Kalinjingradu i Novosibirsku, a Ruska Federacija ima veleposlanstvo u Zagrebu te počasne konzulate u Puli i Splitu.

Gospodarska razmjena[uredi | uredi kod]

Na godišnjoj je razini međusobna robna razmjena oko 1,8 milijardi USD te je Rusija na petom mjestu najvažnijih gospodarskih partnera Hrvatskoj.[1] Godine 2012., izvoz u Rusiju iznosio je 312,000.000 USD. Hrvatska u Rusiju najviše izvozi lijekove, pripravke za brijanje, kalupnike za ljevaonice metala, električne transformatore i generatorske agregate, dok se iz Rusije najviše uvoze nafta i ulja te naftni plinovi, što čini i 90 posto uvoza iz Rusije. Uvozila su se i mineralna i kemijska gnojiva, aluminij u sirovim oblicima te kotlovi za proizvodnju vodene i druge pare.[2] U deset mjeseci 2012. godine, Hrvatsku su posjetile 203 tisuće građana Ruske Federacije.[3]

Kulturne veze[uredi | uredi kod]

Rusko-hrvatske kulturne veze sežu daleko u historiju. S razvojem međudržavne komunikacije povećava se broj i širi se područje rusko-hrvatskih kontakata, koji doprinose uzajamnom upoznavanju s kulturom i narodnim tradicijama. Tako je u vrijeme vladavine ruskog cara Petra I. (krajem 17. – početkom 18. vijeka) ruski plemić Petar Tolstoj posjetio Zadar i Dubrovnik, kako bi proučavao pomorstvo.[4] Hrvatski dominikanski svećenik Benjamin bio je urednik prvog prijevoda Biblije na ruski staroslavenski jezik 1499. godine. Juraj Križanić bio je velik ljubitelj Rusije, želio je moćnu, u smislu kasnijeg prosvijećenog apsolutizma, organiziranu rusku državu kao protutežu i branu Nijemcima koje je smatrao glavnim i najopasnijim neprijateljima svih Slavena. Hrvatski violinist Ivan Mane Jarnović tri godine je bio prvi violinist u orkestru ruske carice Katarine II. Velike. Prvi spomenik na svijetu u čast Lavu Nikolajeviču Tolstoju nastao je u Selcima na Braču 1911. godine.[5]

Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljičkih dokumenata i knjiga izvan Hrvatske nalazi se u Petrogradu. Radi se o znamenitoj Berčićevoj zbirci, koja sadrži pet glagoljičkih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), pisana između 13. i 16. vijeka, kao i 53 kurzivna glagoljička teksta nastala od 1460. do 18. vijeka.[6]

Na hrvatskom jeziku objavljuje se ruski internetski portal "Ruski vjesnik".

U lipnju 1896. Milka Trnina, nastupila je u Moskvi na koncertu pred ruskim kraljevskim parom prigodom krunidbe cara Nikolaja II. Po želji carice, Trnina je pjevala Izoldinu ljubavnu smrt, jednu od najljepših arija, iz Wagnerove opere 'Tristan i Isolda'. Ruski car nagradio ju je velikim dijamantnim brošem ukrašen rubinima, koji se čuva u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a carica joj je darovala briljantnu narukvicu.[7]

Rusi u Hrvatskoj[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Rusi u Hrvatskoj

Rusi u Hrvatskoj jedna su od 22 priznate nacionalne manjine Hrvatske. Prema popisu stanovništva 2011., u Hrvatskoj živi 1279 Rusa, od čega najviše u Gradu Zagrebu.

Rusi su od 1915., u većem broju došli u Zagreb kao zarobljenici iz Prvog svjetskog rata. Neki su od njih nakon kratkog vremena tu umrli, drugi su se, kada je završio rat, vratili u tada Sovjetsku Rusiju, a dio zarobljenika je odlučio ostati u Zagrebu ili u nekom drugom mjestu. Među njima se ističu: matematičar Boris Apsen[8], liječnik Sergije Saltykov (član HAZU-a)[9] te kemičar i farmaceut Ivan Plotnikov.[10] U poslijeratnoj Jugoslaviji, tijekom 1960.-tih i '70.-tih godina bile su uspostavljene ekonomske veze sa Sovjetskim Savezom i time je došlo do dolaska Rusa u Hrvatsku. Predstavnici hrvatskih poduzeća, radili su u Rusiji tijekom dužeg vremena i vraćali se u Hrvatsku s ruskim suprugama.[11]

Ruska pravoslavna crkva izgrađena je u Crikvenici 1924. godine na inicijativu Rusa, koji su nakon Oktobarske revolucije pobjegli u Crikvenicu, a posvećena je sv. Nikoli, koji je među ostalim i svetac zaštitnik Rusije.[12] Na zagrebačkom groblju Mirogoj, nalazi se ruska kapela.[13]

Ruska komunistička Crvena armija borila se i na teritoriju Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata 1944. i 1945. godine[14], doživljavala je pobjede i poraze. U Bitci kod Batine 1944., poginulo je 1297 pripadnika Crvene armije.

Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi kod]

Za vrijeme embarga na uvoz oružja, Hrvatska je tajno posredništvom Zvonka Zubaka uvezla velike količine oružja iz Rusije. Tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin odobrio je 150 letova transportera punih naoružanja, koji su dovezli oružje u Hrvatsku.[15] Iz vojne baze dvjestotinjak kilometara istočno od Moskve redovno su polijetati veliki ruski transporteri. Od 1992. pa sve do 1997. iz Rusije je za Hrvatsku organizirano 150 do 160 letova, a u prosjeku je prevoženo stotinu tona oružja po letu.[16]

Ruski novinari, dopisnici ruske državne televizije iz Beograda, Viktor Nogin i Genadij Kurinoj poginuli su u mjestu Panjani na cesti Hrvatska Kostajnica - Petrinja 1. 9. 1991. godine. Ubili su ih pripadnici srpske paravojske.[17]

U snagama UNPROFOR-a razmještenima u Hrvatskoj bili su i pripadnici ruske vojske i raspoređeni su na području Vukovara. Bilo je ruskih dobrovoljaca na srpskoj strani u borbama u istočnoj Slavoniji i Lici.

Tomo Aleksa Dundić bio je sudionik Ruskog građanskog rata na strani Crvenih. Jedina je osoba iz Hrvatske odlikovana Ordenom crvene zastave. O njemu je 1958. snimljen istoimeni film u sovjetsko-jugoslavenskoj koprodukciji.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ http://www.hgk.hr/sektor-centar/sektor-medjunarodni/suradnja-s-rusijom-strateski-je-interes-hrvatskog-gospodarstva Preuzeto 4. 2. 2013.
  2. ↑ http://www.hgk.hr/sektor-centar/sektor-medjunarodni/iznimno-veliko-zanimanje-hrvatskih-tvrtki-za-suradnju-s-ruskim-kompanijama-2 Preuzeto 4. 2. 2013.
  3. ↑ http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/240041/Zbog-viza-broj-ruskih-turista-pada-za-cetvrtinu.html#.UQ7qRfJdDTo Preuzeto 3. 2. 2013.
  4. ↑ http://www.zagreb.mid.ru/cro/rus_hrv3.html Arhivirano 2014-01-19 na Wayback Machine-u Preuzeto 4. 2. 2013.
  5. ↑ http://www.croatia.org/crown/articles/9573/1/Croatia---Russia-historical-and-cultural-relations.html Preuzeto 4. 2. 2013.
  6. ↑ http://www.croatianhistory.net/etf/rusija.html Preuzeto 4. 2. 2013.
  7. ↑ http://www.index.hr/vijesti/clanak/izlozba-o-milki-trnini-otvorena-u-muzeju-grada-zagreba/717263.aspx Preuzeto 20. 1. 2014.
  8. ↑ http://www.zpm.fer.hr/~darko/zavod_pov/zavod_pov_nast.html Arhivirano 2012-03-01 na Wayback Machine-u Preuzeto 3. 2. 2013.
  9. ↑ http://info.hazu.hr/razred_za_medicinske_znanosti Preuzeto 3. 2. 2013.
  10. ↑ http://www.hrleksikon.info/definicija/plotnikov.html Preuzeto 3. 2. 2013.
  11. ↑ http://www.zajednicarusa.hr/ Arhivirano 2014-04-03 na Wayback Machine-u Preuzeto 4. 2. 2013.
  12. ↑ http://www.rivieracrikvenica.com/croatia/kulturno_povijesna_bastina Preuzeto 4. 2. 2013.
  13. ↑ http://www.destinacije.com/slika_nav.asp?lang=hr&pg=18&folder=Slike-Hrvatska-KapeleiKalvarije&cp=896&s=Next[mrtav link] Preuzeto 4. 2. 2013.
  14. ↑ http://www.deseti-korpus.com/index.php?option=com_content&view=article&id=268:susret-s-crvenom-armijom-&catid=39:osobe&Itemid=116 Arhivirano 2014-02-02 na Wayback Machine-u Preuzeto 16. 11. 2013.
  15. ↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatsku-naoruzali-rusi-jeljcin-odobrio-150-letova-transportera-clanak-569795 Preuzeto 24. 7. 2013.
  16. ↑ http://www.glassrpske.com/novosti/region/Rusi-naoruzali-Hrvatsku/lat/122727.html Arhivirano 2013-06-22 na Wayback Machine-u Preuzeto 24. 7. 2013.
  17. ↑ http://www.jutarnji.hr/ratni-zlocin--rusi-i-srbi-skrivaju-istinu--ubijeni-novinari-u-beogradu-dobiti-ce-spomenik/942990/ Arhivirano 2013-07-16 na Wayback Machine-u Preuzeto 24. 7. 2013.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvatsko-ruski_odnosi&oldid=41585468